Prošloga je tjedna u hitnu proceduru upućen prijedlog Zakona o strateškim investicijama. Skuhan u Ministarstvu gospodarstva, ovaj se zakonski prijedlog opravdava "potrebom hitnog pokretanja investicijskog ciklusa kao glavnog pokretača rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva". Međutim, namjera mu je velegradnji prokrčiti put, bez obzira na cijenu izraženu u prirodnim ili kuturnim dobrima, pa čak i po cijenu kršenja drugih zakona i samog Ustava RH.
Vladimir Cvijanović: "Hrvatskoj i dalje nedostaje društveni konsenzus oko javnog interesa za smjer razvoja zemlje, odnosno njenu koncepciju. Nadomjestak tome ne može biti niti jedan zakon, budući da on, u najboljoj varijanti, predstavlja tek politički konsenzus"
Kako ističe Cvijanović, vidljivo je da autori zakona ne razlikuju ekonomski rast od društvenog razvoja. "Uvodne rečenice zvuče kao pokušaj alkemije pod kojom je ono što je ekonomsko/gospodarsko nekako i održivo - razvojno. Iz ekonomske teorije znamo da tržište generira veću razinu negativnih eksternalija od one društveno optimalne, što nameće potrebu za zadržavanjem resursa u državnom vlasništvu ili pak zajedničkom vlasništvu lokalne zajednice. Također znamo da liberalizacija sektora u kojem vlada prirodni monopol, kao što to zna biti slučaj s elektroenergetskim sektorom, nužno dovodi do većih cijena za krajnje potrošače, što smo mogli vidjeti i na primjeru krize električne energije u Kaliforniji 2000-2001", upozorava Cvijanović.
Međutim, iz Ministarstva gospodarstva ovaj prijedlog Zakona, kao i njegovo guranje u hitnu proceduru, upravo opravdavaju velikim brojem nezaposlenih građana, te se pozivaju na potrebu zaštite njihovih interesa. U to ime, i stotinama tisuća nezaposlenih, kao i ostalim građanima Hrvatske, namijenili su svega devet dana za slanje komentara na prijedlog prema kojem bi svatko tko se proglasi investitorom mogao podnijeti zahtjev da se njegov projekt proglasi "strateškim".
Bernard Ivičić: "Riječ je o sličnoj situaciji koju je otvarao Zakon o igralištima za golf, samo ovaj Zakon pokriva puno šire područje. Zalazi u sve sfere gospodarstva i ostavlja mogućnost prenamjene svih vrsta javnih resursa"
O statusu bi odlučivalo povjerenstvo koje bi imenovala Vlada iz svojih redova, a odluku povjerenstva potvrđivala bi opet ta ista Vlada bez ikakve javne rasprave. Iz Transparency Internationala Hrvatska ocjenjuju da ovakve odredbe Zakona stvaraju uvjete za daljnju korupciju. "Otvara se prostor za diskrecijsko donošenje odluka na koje ni Sabor ni javnost nemaju utjecaja. Da Vlada uistinu želi napraviti kvalitetni zakon osigurala bi vrijeme za kvalitetnu javnu raspravu. Kriteriji su vrlo nejasni definirani što ostavlja daljnji prostor za manipulaciju. Jedan od kriterija za dobivanje statusa strateškog projekta je i, primjerice, zapošljavanje, ali ne precizira se je li za ispunjenje tog kriterija potrebno zaposliti pet ljudi, petsto ljudi ili pet tisuća ljudi", ističe Saša Šegrt iz TIH-a.
Investitori koji bi u zatvorenoj Vladinoj sobi dobili podršku našli bi se na superautocesti dobivanja dozvola. Čak i ako su svoju gradnju zamislili na šumskom, poljoprivrednom, zemljištu u vlasništvu lokalne zajednice, vodnom ili pomorskom dobru ili kulturnom dobru. Ukratko, sve se može brzinski predati privatnom interesu i zaliti betonom.
"Radi se o diverzantskoj akciji mimo uobičajene procedura procesa planiranja. Umjesto da se radi na problematičnim dijelovima sustava kao što je sporost pravosuđa, ovdje se bombaški rade prečice, investitori dobivaju podršku da izbjegnu sustav. Čemu onda javna uprava, Ustav RH i ostali zakoni? Vlada ovime šalje poruku kako nema povjerenja u vlastite propise, administrativne sustave i stručne službe u nizu resora, od obrazovanja, preko poljoprivrede, do turizma, o prostornom planiranju i zaštiti okoliša da ne govorimo", napominje Marina Škrabalo iz GONG-a.
Saša Šegrt: "Otvara se prostor za diskrecijsko donošenje odluka na koje ni Sabor ni javnost nemaju utjecaja. Da Vlada uistinu želi napraviti kvalitetni zakon, osigurala bi vrijeme za kvalitetnu javnu raspravu"
Osim što je prijedlog protivan Ustavu, namjera mu je i zaobilaženje čitavog niza drugih zakona te ukidanje dijela prava javnosti i lokalne zajednice na sudjelovanje u odlučivanju o okolišu koje im je zagarantirano između ostalog i Aarhuškom konvencijom čija je potpisnica Republika Hrvatska.
Tako, primjerice, Ministarstvo zaštite okoliša u roku od deset dana mora donijeti odluku je li za neki zahvat potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš. Ukoliko državno tijelo ne donese odluku u tom izrazito kratkom roku, smatra se da je na zahtjev odgovorilo pozitivno. Svi zahvati u prostor u sklopu strateških projekata ne bi više imali obvezu izrade i donošenja provedbenih dokumenata prostornog uređenja u svrhu dobivanja lokacijskih dozvola.
Marina Škrabalo: "Umjesto da se radi na problematičnim dijelovima sustava kao što je sporost pravosuđa, ovdje se bombaški rade prečice, investitori dobivaju podršku da izbjegnu sustav. Čemu onda javna uprava, Ustav RH i ostali zakoni?"
Iz GONG-a su uočili kako se Zakon uopće ne navodi u samo mjesec dana starom Planu normativnih aktivnosti Vlade RH za 2013. godinu kojim bi se unaprijed trebali detektirati rizici i spriječiti mogući negativni učinci planiranih propisa.
Sam prijedlog je tako i napisan, da izbjegava procjenu bilo kakvih rizika i negativnih učinaka investicijskih projekata po građane, lokalne zajednice, društvo, okoliš, gospodarstvo, javna dobra ili demokraciju.
S druge strane, odabrani investitori ne moraju pružati čvrste dokaze o utemeljenju svojih tvrdnji. Oni svom zahtjevu prilažu procjenu potrebnih ukupnih ulaganja i u još jednoj mutnoj definiciji - "dokumente i druge dokaze te okolnosti i druge razloge na temelju kojih se može procijeniti da kandidirani projekt ispunjava uvjete". Ne traži se, primjerice, da investitor koji traži status "strateškog" projekta pruži dokaze da u početku posjeduje novac koji navodno namjerava uložiti, što otvara vrata raznim špekulantskim projektima. "To može biti iznimno štetno kasnije, ako netko tko je dobio dotadašnje javno dobro 'u ruke' već učini početnu štetu. Takvo nešto smo već vidjeli u pretvorbi i privatizaciji", ocjenjuje Cvijanović.
Ovim se zakonom stvaraju uvjeti za drugu privatizacijsku pljačku, za neki novi "udruženi kazneni poduhvat", slažu se i naši ostali sugovornici koji će na današnjoj konferenciji za novinare zatražiti od Vlade i Sabora da hitno zaustavi samostalno krojenje ovog zakona od strane Ministarstva gospodarstva i privatizaciju javnih dobara.
"Hrvatskoj i dalje nedostaje društveni konsenzus oko javnog interesa za smjer razvoja zemlje, odnosno njenu koncepciju. Nadomjestak tome ne može biti niti jedan zakon, budući da on, u najboljoj varijanti, predstavlja tek politički konsenzus", zaključuje Cvijanović.
