U New York Timesu je Upshot neprestano davao Hillary 91 posto šansu pobjede, a čak niti Nate Silver, čiji blog 538 obično daje najtočnija predviđanja, nije davao Trumpu više od 35 posto šansi. U dijelovima Amerike u kojima živim, oko sebe vidim mnogo više ljudi koji podržavaju nju nego njega.
Oko sedam navečer po new yorškom vremenu počeo sam pratiti rezultate izbora. Očekivao sam da će Hillary biti u 6:4 ili čak 7:3 vodstvu. I zaprepastio sam se, kad sam vidio da Trump vodi. Nešto mora da je krenulo krivo. Svi moji prijatelji, što podržavaju Hillary, već su počeli zdvajati i očajavati na društvenim mrežama. Ja sam ih tješio: tek je 16 posto glasova obrađeno u Ohiju i Pennsylvaniji, a glasovi sa zapadne obale još nisu ni počeli biti prebrojavani. Negdje oko 10, 11 navečer postalo je, međutim, sve jasnije da se ta situacija neće promijeniti.
Hillary je nakratko prešla u vodstvo kad su ubrojani glasovi Kalifornije. No previše prijelomnih država (tzv. swing states) glasalo je za Trumpa: Iowa, Ohio, Michigan, Wisconsin, Florida, Pennsylvania. Samo je još čudo moglo spasiti Hillary. Čudo se nije dogodilo, i oko jedan po ponoći bilo je sasvim jasno da imamo novog predsjednika, a ne prvu ženu predsjednicu. Tržište je prvo reagiralo padom od 400 poena na tržištu "budućnosti" ("futures market" – ne znam ima li RH uopće to tržište). Ubrzo je međutim naredni dan postalo jasno da to nije bila reakcija tržišta na pobjedu Donalda Trumpa, nego strah tržišta od očekivanih nemira i nasilja pri prijenosu vlasti, koji su najavljivani u oba slučaja U naredne četiri godine Demokratska stranka će ili naći načina ne samo da se usmjeri na rekonektiranje sa zapostavljenim i zaboravljenim ostatkom Amerike - ili će postati zaista tek manjinska stranka liberalne, urbane, kozmopolitanske elite, sve manje i manje relevantna na saveznoj, nacionalnoj, američkoj razini(pobjede Donalda ili pobjede Hillary).
Kad se pokazalo da, koliko god prosvjedi bili veliki – tisuće ljudi u do sada 37 gradova u SAD-u prosvjeduju već četvrti dan zaklinjući da neće priznati Trumpa za predsjednika – i iako ima na stotine izoliranih nasilnih izgreda ipak očito nema organizirane političke snage iza tih prosvjeda, i neće biti revolucije, nego će prosvjedi naprosto ugasnuti kad se strasti smire i ljudi ispušu - tržište se brzo povratilo u slavljeničko raspoloženje: Dow Jones index se popeo tako visoko da je dostigao novi povijesni rekord. Kapitalisti se tope od sreće k'o drek na kiši.
A broj zločina mržnje raste. U Kanzasu je uhapšena grupa bijelih rasista koja se pripremala bacati bombe na skloništa sa somalijskim izbjeglicama. Crnačka crkva je zapaljena u Mississippiju i ostavljen je grafit "Birajte Trumpa!". Homoseksualci doživljavaju šikaniranje i batinanje širom zemlje. No, ni suprotna strana ne ostaje dužna: crnci, hispanici, radikalna studentarija - pale aute, razbijaju dućane u Oaklandu, Kalifornija i Portlandu, Oregon, bacaju molotovke na policiju, nemilosrdno premlaćuju svakog trumpovca kojeg se dočepaju. Ovakvo divljanje strasti Amerika nije iskusila od pokreta za građanska prava 1960-tih. Strah se širi. Građani se naoružavaju – 2015. Amerikanci su registrirali 10 puta više vatrenog oružja nego 2005. (podaci ATF biroa). Utješno je samo da su Kalifornija i Oregon izglasali legalizaciju marihuane, pa se samo nadamo da će se svi tamo dobro naduvati i zaboraviti na rat.
Usprkos tome, Obama, Hillary, Paul Ryan – slijedili su uobičajenu washingtonsku koreografiju mirnog prijenosa vlasti, kao da je Donald jedan uobičajeni kandidat, a on je bio fin i uljudan, kao što je najavio da će biti ukoliko pobijedi. Paul Ryan, republikanski vođa u Domu zastupnika, ne tako davno, kad je Trump napao jednog suca u Kaliforniji, koji mu nije bio naklon, što je meksičkog porijekla, je izjavio da Trump zadovoljava definiciju rasista iz školskog udžbenika, i otvoreno je napustio Trumpovu kampanju kad se pojavio video u kojem se Trump hvali kako seksualno napastuje žene. U srijedu se prenemagao pred Trumpom i smijao Trumpovoj dovitljivosti. Hillary je gutala knedle, ali je pozvala sve nas da podržimo našeg novog predsjednika.
Dow Jones Index
Trump, koji je godinama tvrdio da je Obama rođen u Keniji, i da je najgori predsjednik u povijesti SAD-a, i Obama, koji je još pred par mjeseci javno obznanio da misli kako Trump nije kvalificiran za poziciju predsjednika, imali su zajednički sastanak u Ovalnom uredu, gdje nas je Obama pozvao da prihvatimo novog predsjednika, a Trump uzvratio kako je Obama "vrlo dobar čovjek". Dok su si njih dvojica tako tepali, njihove supruge su popile čaj na Trumanovom balkonu s pogledom na Washington Monument i razgovarale o uređenju Bijele kuće i podizanju djece u njoj. Kao da se ništa nije dogodilo u proteklih godinu dana.Trumpovi birači su živjeli u paralelnom svijetu, gdje su sve informacije o kampanji dobivali preko društvenih mreža, blogova kao Breitbart, Trumpovih osobnih tweetova i Foxa
Healthcare.gov je napokon iskusio povećani promet. Ministrica zdravlja, Sylvia Mathews Burwell, izvijestila je da se više od 100,000 novih ljudi registriralo za Obamacare u srijedu, u strahu da će Trump uskoro ukinuti Obamacare. No, u prvoj promjeni mišljenja, Trump je izjavio za Wall Street Journal da je odlučio zadržati ključne elemente Obamacarea. i za sada ga njegovi još nisu oko toga napali. A progresivci mogu barem nečim biti zadovoljni: tržišni ugovori, za koje se godinama priča kako pogoduju globalnom kapitalu, a na uštrb nacionalnog radništva svih zemalja potpisnica, TTIP i TPP su zauvijek mrtvi (i Hillary je doduše odustala od njih, ali Trumpu je to jedna od ključnih točaka programa).
Rezultati izbora su međutim vrlo nepravedni za ljude koji žive u velikim gradovima i proizvode najveći dio američkog BNP-a. Trumpova pobjeda je vrlo tijesna. Zapravo, on uopće i nije pobijedio. Clintonica je dobila više glasova: 60,861,336 prema 60,273,019. Glasovi se i dalje broje, i trenutno je Clitnonica u vodstvu 1,800,000 glasova. Ovo nije prvi puta da demokratski kandidat dobije više glasova, a izgubi izbore. Dogodilo se to i Goreu 2000. U Američkom izbornom sustavu za predsjednika glasaju građani svake države posebno, po načelu jedan čovjek jedan glas unutar svake države (tako da recimo u državi New York iako je Trump dobio u skoro svakoj općini osim onih u gradovima New York i Albany, izgubio je državne izbore, jer više od polovica stanovnika države živi u ta dva grada) i onda se kandidatu, koji pobijedi u pojedinoj državi dodijeli broj "izbornih glasova" te države, koji odgovara broju njenih zastupnika u Domu zastupnika (koji varira prema napučenosti države) i broju njenih zastupnika u Senatu (uvijek 2).
Očevi američke nacije namjerno su inzistirali na tom sustavu iz dva razloga: prvo, da natjeraju kandidate, za koje se pretpostavljalo da će dolaziti iz bolje stojećih urbanih elita, da posvete pažnju i najzatucanijem seljaku u najgoroj zabiti, i, drugo, jer je tako lakše spriječiti namještanje izbornih rezultata (varalica bi doslovce morao kontrolirati izborne odbore u svakoj od 50 država, ili barem u onim prijelomnima). Oni su iz prve ruke znali da bijeli čovjek naprosto laže da bi dobio što hoće. Što je danas glavni kamen spoticanja oko DAPL naftovoda u Sjevernoj Dakoti i pobune Siouxa? Trump je učinio sve da, nakon nestanka Bernija, prikaže Hillary kao kandidata elite i svega onoga što narod u toj eliti prezire, a da sebe, pri tom, prikaže kao outsajdera, koji je došao tu elitu ukloniti
Prvo je planirano da naftovod prođe ispod rijeke Missouri uzvodno od gradića Bismarck, no stanovnici su se pobunili, pa je odlučeno da prođe nizvodno od Bismarcka, a uzvodno od mjesta s kojeg indijanski rezervat Siouxa crpi svoju pitku vodu. Kao da je zdravlje Siouxa manje vrijedno. No, to je samo digresija. Jednostavno je matematički vidjeti da taj sustav pogoduje kandidatima koji pobijede više država, a ne kandidatima koji osvoje više glasova ukupno na saveznoj razini. Također, u državama a najmanjim brojem stanovnika, kao Wyoming i Vermont, građani imaju daleko veći utjecaj na izborne glasove nego u vrlo gusto naseljenim državama kao California i New York. Sustav namjerno favorizira manje države. I zloupotrijebljen je od zemalja robovlasničkog juga, te druge, mračnije Amerike, za dominaciju političkim sustavom u 18. i 19. stoljeću, kada su te zemlje dobivale broj izbornika prema ukupnoj populaciji, u kojoj su robovi brojani svaki sramotno kao 3/5 čovjeka, iako nisu imali pravo glasa uopće.
DAPL Sioux
Uslijed tog sustava danas imamo situaciju da glas ljudi, koji najviše doprinose ovoj zemlji, vrijedi najmanje. i imamo situaciju u kojoj Demokrati danas gube. Demokrati, naime, puno bolje kotiraju u velikim urbanim sredinama, nego u predgrađima i ruralnoj Americi. Tako da oni osvajaju više ukupnih glasova na saveznoj razini, ali pobjeđuju u znatno manje država i stoga nisu u stanju osvojiti izborne glasove potrebne da se postane predsjednik.Rezultati izbora su međutim vrlo nepravedni za ljude koji žive u velikim gradovima i proizvode najveći dio američkog BNP-a. Trumpova pobjeda je vrlo tijesna. Zapravo, on uopće i nije pobjedio. Clintonica je dobila više glasova
Trump je osvojio 290 izbornih glasova, prema Clintoničinih 228, pobijedivši u 31 državi (od 50+DC). Ironija je da te države nisu ekonomski motor SAD-a. Ironija je da ljudi u tim državama često žive od socijalne skrbi. i jedino se boje imigranata da ne bi s njima tu socijalnu skrb morali dijeliti. Trump je prepoznao taj strah i pobijedio prvo druge republikanske kandidate time što se pokazao daleko umjerenijim u namjeri da sreže socijalna davanja, a zatim demokratskog protivnika anti-imigrantskom retorikom.
Drugi problem je izlaznost. Od 231 milijuna registriranih birača samo nešto oko 121 milijun je glasalo. Dakle skoro pola nije (46.9 posto). Prema tome, Trump ima mandat otprilike ¼ američkog biračkog tijela, što zapravo odgovara slici Amerike koju ja vidim. Veća je katastrofa što je pobjeda Trumpa došla u paketu sa zadržavanjem republikanske premoći u Domu zastupnika i Senatu, gdje su ti zastupnici i senatori često znatno desnije od Trumpa, te će Trump, dijabolične li ironije, zapravo biti naša jedina brana potpunom demontiranju socijalne države od strane republikanskih barbarskih hordi u kontroli Kongresa. Morat ćemo biti "vrlo fini i fer" prema njemu, čini mi se.
Bill Moyers, popularni TV komentator, već je napisao eulogiju za SAD: Amerika kakvu on zna, umrla je na 11/9. David Remnick, kolumnista New Yorkera, napisao je: "Ovo je tragedija za američku republiku, tragedija za ustav, i trijumf, kod kuće i u inozemstvu, nativizma, autoritarijanizma, ženomrštva i rasizma". Valja nam dakle razmisliti zašto je do toga došlo i, još više, zašto su sva istraživanja i sva izvješća po tzv. ozbiljnim, odraslim medijima očito bila potpuno pogrešna. Problem s medijima i anketarima ovdje je da su oni svi zapravo dio te urbane, obalne elite, koja je podržavala Hillary. Oni su sebi i nama stvorili sliku o njenoj kampanji u kojoj ona sigurno pobjeđuje - i onda su i oni sami i ona (pa čak i Trump) u tu sliku do kraja kampanje i povjerovali.
Međutim, ta slika je bila samo iluzija i zapravo nije bila realna. Ljudi koji su glasali za Trumpa, nisu bili začarani tom iluzijom - mislim to je uloga medija: da nas začaraju svojim iluzijama. Kako su to oni izbjegli? Nisu gledali televiziju, ni čitali novine. Trumpovi birači su živjeli u paralelnom svijetu, gdje su sve informacije o kampanji dobivali preko društvenih mreža, blogova kao Breitbart, Trumpovih osobnih tweetova (koji su beskrajno zabavni, Trump je showman, da nije pobijedio, mogao je vodit odličan tv show), Foxa: oni su se izolirali od mainstream medija i na njih uopće nije utjecala ta slika Trumpa kao rasista, fašista, silovatelja, monstruma - oni niti su je vidjeli niti su na to obraćali pažnju.
Tako da je iluzija na kraju držala u iluziji one koji su je kreirali, a ne one za koje su ju kreirali: mediji su sami sebe hipnotizirali u uvjerenje da će Hillary zaista pobijediti. Jedan od rezultata je da danas ljudi još manje vjeruju mainstream medijima i New York Times priznaje da je gomila ljudi ukinulo svoje pretplate nakon izbora. Postali su korisni kao mehanička pisaća mašina, ili sisačka rafinerija. Novinari su postali dio omrznute elite, zajedno s odvjetnicima i bankarima. Sad, nakon izbora, čak je počela cenzura u pojedinim državama, programa produciranog u drugim državama, kao ovaj slučaj u Sjevernoj Karolini, onako kako se to dešavalo između republika u Jugoslaviji kasnih 1980-tih.Tržište se vrlo brzo povratilo u slavljeničko raspoloženje: Dow Jones index se popeo tako visoko da je dostigao novi povijesni rekord
Samo nekoliko pojedinaca, koji nisu Trumpovi ljudi, upozoravalo je da bi ankete i predviđanja mogli biti pogrešni. Allan Lichtman, profesor povijesti na Američkom sveučilištu u Washingtonu, DC, upozorava još od svibnja, da bez obzira što ankete kažu, Trump ima veće šanse pobijediti. Mislim da će njegova teorija o "13 ključeva Bijele Kuće" postati vrlo popularna sada (iako je on njome ispravno predvidio već 30 izbora). Teorija se ne bazira na istraživanjima javnog mnijenja, ni na predviđanjima, nego na činjeničnom stanju u ekonomiji i politici u 13 specifičnih domena. Trump je figurirao bolje u 7 od 13. Danas profesor Lichtman predviđa da bi Trumpa isto tako mogli ukloniti u Kongresu, jer bi republikanski vrh i njihovi donori, kao braća Koch, zapravo bili mnogo više komforni s dokazanim i poslušnim konzervativcem, kao što je Trumpov podpredsjednik, Mike Pence, čovjek koji ne vjeruje u evoluciju i otvoreno mrzi homoseksualce. Njemu je već povjereno da vodi tranzicijski predsjednički tim.
Zanimljivo, i Michael Moore tako misli da će Trump prekršiti zakone, da bi bilo po njegovom, i da neće takav dugo trajati, i da Republikanci jedva čekaju da ga se riješe, sada kad su, na njegovoj popularnosti, nezasluženo zadržali većinu u Kongresu. Moore je također govorio svima koji su htjeli slušati još od lipnja, srpnja, nakon što je Demokratska stranka otkantala Bernija Sandersa i nominirala Hillary kao kandidata, da to neće dobro završiti, i da bi Trump zbog toga mogao dobiti. Pokazalo se da su mediji i eksperti, koji su tvrdili da Demokrati ne smiju nominirati Bernija, jer tko će za boga miloga u Americi glasati za socijalista, i da je Hillary mnogo "izabirljivija", bili u krivu.
Bernie bi možda baš bio više izabiriv od Hillary, posebno u državama kao Wisconsin, Ohio, Michigan i Pennsylvania. No, demokratski establishment je inzistirao nominirati krivog protukandidata Trumpu i toliko su željeli živjeti u svojoj iluziji da je upravo to njihova pobjednička karta, da im nisi ni mogao reći ništa tada, pa su im i pollsteri i mediji servirali upravo ono što su htjeli čuti do zadnjeg dana i tako se laž, da će Trump izgubiti izbore, perpetuirala sve dok ih nije dobio. Praktički svi, osim novinara i kolumnista New York Daily Newsa, Shaun Kinga, koji sad s pravom kritizira Natea Silvera i druge istraživače javnog mnijenja da zapravo nemaju pojma što rade. Naravno, možda bi Bernie također izgubio od Trumpa, pa bi se danas tako pričalo kako je Demokratska stranka pogriješila što je nominirala njega, a ne provjerenog kandidata kao Hillary Clinton.
Kako im samo nije palo na pamet koliko je ona slika, gdje se ona smije od uha do uha njegovom neprestanom podjebavanju drugih na njegovom vjenčanju s Melanijom kompromitirajuća: osmijehom, koji je on kupio, donirajući novac njenoj kampanji za Senat?! Poruka te slike je: ONA = korumpirani, plaćeni, kupljeni, političar; ON = pametan, duhovit, darežljiv, uspješan. I ta poruka ih je pratila tokom cijele kampanje, gdje je on doslovce mogao izjaviti da je ubio čovjeka u mladosti, i narod bi to doživio kao šalu, a o njoj su i tinejdžeri u Makedoniji mogli Bernie bi možda baš bio više izabiriv od Hillary, posebno u državama kao Wisconsin, Ohio, Michigan i Pennsylvania. No, demokratski establishment je inzistirao nominirati krivog protukandidata Trumpu i toliko su željeli živjeti u svojoj iluziji da je upravo to njihova pobjednička kartaizmišljati neprovjerive laži i stavljat na web sajtove s imenima domena koja zvuče kao američki alt-right, čisto da namlate nešto love preko Google Ads: i tome se vjerovalo, klikalo se, lajkalo se, šeralo se! A možemo zamisliti samo koliko je takvih sajtova bilo pokrenuto ovdje u SAD-u.
Problem Demokratske stranke je što je ovo dvopartijski sistem. U dvopartijskom sistemu nekako bi bilo normalno za očekivati da dvije stranke zastupaju dvije donekle različite ideologije, pogleda na svijet, i Republikanci i Demokrati ispunjavaju to očekivanje, međutim, obje stranke suštinski zastupaju istu ekonomsku klasu poslodavaca i ulagača, tako da je ona druga klasa – koja svoj život ostvaruje radom – zapravo ostala bez političkog glasa u Sjedinjenim Državama.
Znam da je većini Amerikanaca marksizam upravo odvratan, no Marx je sasvim dobro opisao kapitalizam kao klasno društvo u kojem jedna klasa ima, a druga nema vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju. Njegova rješenja, iz današnje perspektive, izgledaju naivno. No suština našeg tržišnog kapitalizma je i dalje da imamo jednu klasu koja živi od ulaganja svog novca i zapošljavanja drugih, i drugu, koja živi od prodaje svog rada – i, iako je danas ta podjela često isprepletena pri vrhu obrazovne piramide klase radnika, ona i dalje postoji, te stoga i dalje dirigira da će ta bogata manjina imati ipak ponešto drugačije interese od osiromašene većine, čiji rad "izrabljuje". Da ne duljim sada, naslušasmo se toga od Bernija.
Matt Stoller je to, u članku za Atlantic ovako opisao: "Demokratska stranka je pred više desetljeća napravila nemoralan i nesmotren izbor da napusti populizam i postane stranka tehnokrata, profesionalaca, umjerenih, benevolentnih menadžera vlasti elite. Posadili su cinično i sebično sjemenje, i sad žanju što su posijali". Bernie je upravo došao s tom idejom u izbore za predsjednika. i okupljao je daleko veće mase ljudi nego Trump, koji je pak okupljao veće mase nego Hillary. Zašto? Jer su ovi, sad već pomalo pretjerano spominjani, bijeli muškarci bez fakulteta u ruralnim sredinama, kao ja, koji malo rade, obično neki fizički posao, a još manje zarađuju, "ljudi kojima nitko ne dolazi tako često", kako ih je hrvatski p.r.-ovac Krešimir Macan jezgrovito opisao – barem pola njih – bili za Bernija.
Oni misle da bi Demokratska stranka upravo njih, kao proletarijat i prekarijat, prirodno trebala zastupati. Zapravo ne misle, više tako osjećaju u gladnim želucima i bolnim pokvarenim zubima. Upravo su od Bernija čuli što su htjeli čuti: da njihova stranka sluša i njih i brine i o njihovoj patnji. A ne samo o imigrantima, trans-seksualcima, pravima životinja – to su sve vrijedne teme, ali NJIMA ne donose ništa, a ONI jesu najviše izgubili u zadnjih 40 godina u ovoj zemlji kroz deindustrijalizaciju. Hillary je njih, pošto se stranka riješila napornog starca, nazvala "košarom jadnika". Predavši tako punu košaru glasova Donaldu Trumpu.
Trump je pametno, razmaženo derište, koje je naviklo da dobije sve što želi, da mu sve može biti. Jer je u njegovom životu oduvijek bilo tako. On je navikao da sve može reći i da će se ljudi oko njega svi pristojno smijati. Ne preglasno. On je navikao da može ne plaćati poreze, ne plaćati dugove, ne plaćati zaposlene, povaljivati ženske, i o tome praviti viceve, pomalo kao da je ukrajinski ili hrvatski političar (možda ga zato ipak jedino na kraju istočno-europljanke mogu trpjeti kao muža). I da mu nitko ništa ne može.
Jer je "pametan". Jer je toliko bogat da baš svakoga može kupiti. Kroz njegovu javnu personu imamo uvid u taj rijetki svijet najbogatijih među bogatima unutar američke elite. Oni ne misle da je njima sve dozvoljeno. Samo su navikli. Njima, doista, jest sve dozvoljeno. I kao takav, on odlično poznaje elitu. Zna do čega je eliti stalo. I zna da je masama, narodu, raji dosta elite i svega za što elita stoji. Sve je učinio da, nakon nestanka Bernija, prikaže Hillary kao kandidata elite i svega onoga što narod u toj eliti prezire, a da sebe, pri tom, prikaže kao outsajdera, koji je došao tu elitu ukloniti. Pri tom je probudio najneugodnije osjećaje rasističkom, nativističkom, seksitičkom, anti-imigrantskom retorikom, i to se pokazalo uspješnim. Šovinizam je uvijek popularan među onima koji se osjecaju beznadno i bezprizorno.Tako da je iluzija na kraju držala u iluziji one koji su je kreirali, a ne one za koje su ju kreirali: mediji su sami sebe hipnotizirali u uvjerenje da će Hillary zaista pobijediti. Jedan od rezultata je da danas ljudi još manje vjeruju mainstream medijima i New York Times priznaje da je gomila ljudi ukinulo svoje pretplate nakon izbora
Ponukan ovim katastrofalnim porazom najskuplje predsjedničke kampanje u povijesti za navodno najkompetentnijeg predsjedničkog kandidata u generaciji, bivši menadžer Obamine izborne kampanje, David Plouffe, pred par dana je napisao podugački "Mea Culpa" za New York Times. U pokušaju da analizira gdje su Demokrati tako tragično pogriješili u ovim izborima, Plouffe piše kako je Trump pobijedio s neočekivano visokom razlikom u golemom broju ruralnih i ex-urbanih općina, većom nego se dalo zaključiti na temelju prethodnih izbora. Na primjer, u prigradskoj općini Madison, izvan grada Columbus u državi Ohio, Romney je dobio Obamu sa 20.4 posto razlike, a Trump je dobio Clintonicu sa 39.8 posto razlike. To je skoro duplo. U općini Buchanan, predgrađu grada Cedar Rapids u državi Iowa, Obama je pobijedio Romneya sa 13.9 posto razlike, a Clintonica je izgubila od Trumpa sa 14.2 posto razlike. To se dogodilo u tisućama općina širom unutrašnjosti i objašnjava zašto je na kraju Trump pobijedio. Generalno, u općinama, u kojima je Hillary imala problem s Bernijem, imala je problem i s Trumpom.
Priznajem, takve goleme razlike teško je objasniti isključivo glasom taloga društva. Ne, skoro cijeli Mittelstand je glasao za Trumpa, i radnici u maloj privredi i vlasnici male privrede. Obrtnici se osjećaju gotovo jednako pritisnuti globalnim korporativnim kapitalizmom kao i njihovi radnici. Oni često plaćaju prosječno veće poreze nego elitna korporativna vlasnička klasa. Neki jedva slože kraj s krajem, plaćajući sebe minimalac: čak su i oni bili za Bernija, jer je Bernie rekao da će udarit na banke i tržišne sporazume. Njima bi bilo super da država brine o zdravstvenom njihovih radnika, bez da se oni time moraju baviti i za to plaćati. Njima je posebno pasao pompozan, bombastičan Trumpov stil.
Na stanici podzemne željeznice Union Square u New Yorku (foto: Bojana Zezelj)
S druge strane, Bernie se, po porazu, priklonio Hillary, podržao je, napao Trumpa, i pozvao svoje glasače da glasaju za nju. Pozivu su se odazvali mladi (18-25), koji su većinom glasali za Hillary, baš kao što su u Velikoj Britaniji većinom glasali protiv Brexita. U njihovoj generaciji Trump je dobio jedva 6 država, a ne 31. Čini se da su millennials jedna mudrija generacija okrenuta budućnosti i pripravna na kompromise. "Košara jadnika" se međutim osjećala izigranom i prevarenom i od Bernija, i jednostavno je prešla Trumpu. I sad imamo što smo zaslužili. A zaslužili smo zaista nevjerovatan kabinet pod predsjedništvom Donalda Trumpa. Zamislite: Steven Bannon, vlasnik Breitbart "News", kao šef kabineta; Newt Gingrich, kao ministar vanjskih poslova, predlaže obnavljanje McCarthyevog Komiteta za ne-američke aktivnosti, koji je 1950-tih služio progonu komunističkih vještica; Steven Mnuchin, izvršni direktor Goldman Sachsa i financijski menadžer Trumpove U dvopartijskom sistemu nekako bi bilo normalno za očekivati da dvije stranke zastupaju dvije donekle različite ideologije, pogleda na svijet. Republikanci i Demokrati ispunjavaju to očekivanje, ali obje stranke suštinski zastupaju istu ekonomsku klasu poslodavaca i ulagačakampanje, kao ministar financija, perpetuirajući Goldmanovu kontrolu nad SAD-om; Rudy Giuliani kao državni tužitelj i visoki inkvizitor Hillary Clinton; a Joe Arpaio, deportacioni šerif iz Arizone kao ministar domovinske sigurnosti i Jeff Sessions, anti-imigrantski senator iz Alabame kao ministar obrane!
Tome onda još treba pridružiti Saru Palin kao ministricu parkova, Chrisa Christieja kao ministra privrede, Mikea Huckabeea kao ministra zdravstva, Bena Carsona kao ministra obrazovanja, naftnog mangnata Harolda Hamma kao ministra energije i poricatelja klimatskih promjena iz desničarskog think-tanka Competitve Enterprise Institute, Myrona Ebella, kao ministra okoliša – i slika naše tragedije mora biti potpuna.
Najgori od svega je strah djece ilegalnih imigranata, svaki dan kad odu u školu, da neće naći svoje roditelje, kad se vrate doma. Osim deportacija, Trump će naravno, kao i svaki republikanski predsjednik do sada, srezati poreze i povećati javni dug, da bi platio što već mora platiti. Bit će vjerojatno umjereniji u rezanju socijalnih davanja i oprezniji u ratnom avanturizmu nego republikanski establishment. Opasniji je tamo gdje se njegova politika slaže s politikom republikanskog establishmenta, kao npr. klimatske promjene: dakle, planet je nastradao.
I zatvorit će Ameriku izbjeglicama i izgraditi svoj zid. Meksička politička elita se toliko boji kolapsa meksičke ekonomije ukoliko Trump deportira natrag milijune Meksikanaca i još povuče Ameriku iz NAFTA-e (a time i stotine tvornica iz Meksika), da će pristati radije platiti zid, to sam siguran. Sama činjenica da je on na vlasti će ohrabriti rasiste i ksenofobe da budu glasniji i prisutniji, bez da on na to više ičim utječe. Eto, njegova pobjeda dočekana je pobjedničkom paradom Ku-Klux-Klana u Sjevernoj Karolini.
Republikanci će ga se po svaku cijenu pokušati riješiti, samo zato jer se boje da ga ne mogu kupiti i kontrolirati. Ali možda Demokrati sad stanu u njegovu obranu? Njegova pojava je oličenje svega što je pošlo krivo u Republikanskoj stranci, pa ga možda valja zadržati kao opomenu i prijetnju do kraja mandata, ne bi li se 2020. birači doslovce tukli da uđu na birališta i glasaju za bilo koga demokratska elita im ponudi! Jedino će Bernie vjerojatno svakodnevno držat filipike protiv Trumpa. Ne bih se čudio višednevnom flibusteru, gdje stoji za govornicom, priključen na infuziju. I onda, naravno, tu je vanparlamentarna, ultralijeva oporba Trumpu – ljudi koji su slijedili Bernija do lipnja, a onda iz prosvjeda glasali za Jill Stein ili Garyja Johnsona, ili uopće nisu glasali.
Tisuće ljudi koji sada prosvjeduju u desetinama gradova. Vođe tih prosvjeda su mahom ljudi koji i dalje podržavaju Sandersa. Ben Becker, aktivista Answer Coalition, antiratne i antirasističke grupe iz New Yorka, kaže da je njihov bijes još žešće izprovociran pomirljivim tonom kojim su Obama i Clinton primili Trumpa i rezultate nakon izbora. Netko bi naravno i bez zlobe mogao primijetiti da su jednostavno mogli glasati za Hillary i sada bi možda imali Bernija kao predsjednika komiteta za budžet u senatu i bili bi jedan korak bliže socijalizmu. Ovako smo jedan korak dalje.Jednostavno je matematički vidjeti da sustav pogoduje kandidatima koji pobijede više država, a ne kandidatima koji osvoje više glasova ukupno na saveznoj razini. Takodjer, u državama sa najmanjim brojem stanovnika, kao Wyoming i Vermont, građani imaju daleko veći utjecaj na izborne glasove nego u vrlo gusto naseljenim državama kao California i New York
Ljudi kao Ben Beker međutim žive u self-referenced reality. Nevidljivi algoritmi iza Facebooka i Googla prilagođavaju svijet korisniku. Mi vidimo i čitamo samo ono s čime ti algoritmi, na temelju našeg prethodnog ponašanja, misle da se slažemo. U ovom slučaju je to propovijedanje pred već konvertiranima prešlo iz virtualne u konkretnu realnost: on vodi prosvjed protiv Trumpa u općini Manhattan, gdje je 87 posto birača glasalo za Hillary Clinton, a samo 10 posto za Donalda Trumpa. Kome se on dakle dere na uho u New Yorku? Demokratima, zato što su izabrali Hillary, umjesto Bernija? Ali neće revoluciju protiv Trumpa započeti tako da viče na ljude koji su glasali protiv Trumpa! Lako je tući Trumpove birače, tamo gdje ih je malo.
Treba povesti prosvjed u općinama u kojima su Demokrati izgubili, a ne u onima u kojima su pobijedili. Tokom pokreta za građanska prava 1960-tih bilo je također velikih i znatno više nasilnih prosvjeda u gradu New Yorku. No, do promjene je došlo tek kad su se prosvjedi, bojkoti i marševi počeli događati u protivničkom kaznenom prostoru: Montgomery, Birmingham, Selma.
U naredne četiri godine Demokratska stranka će ili naći načina ne samo da pridobije i angažira ljude kao Ben Becker, nego i da ih usmjeri na rekonektiranje sa zapostavljenim i zaboravljenim ostatkom Amerike - ili će postati zaista tek manjinska stranka liberalne, urbane, kozmopolitanske elite, sve manje i manje relevantna na saveznoj, nacionalnoj, američkoj razini.
___________________________________________________________________________________________________
