Donaldu Trumpu i republikanskim kandidatima za senat prijeti poraz u Michiganu, Wisconsinu, Pennsylvaniji, Georgiji, a možda i u Virginiji, Sjevernoj Karolini, Novom Meksiku, Texasu i na Floridi, državama u kojima su očekivali sigurno pobijediti. Scenarij u kojem sadašnji predsjednik odbija priznati rezultat izbora postaje sve izvjesniji. I dok neki huškaju i spremaju se za rat, drugi već pozivaju na nenasilni otpor. Kako je Amerika od vodeće svjetske supersile tako brzo postala banana republika?

Umjesto ljubavi i jedinstva, kakve su New Yorku stizale iz cijelog svijeta nakon tragedije 2001., danas je na svakom koraku samo netrpeljivost i nepovjerenje. New York je postao nevoljen. I nije više centar u dvadeset godina starijoj, internetom multipolariziranoj Americi. Centri su Kenosha i Eveleth. Kenosha je, recimo, donijela nešto novo: da se bijelci počnu međusobno ubijati na ulici oko policijskog nasilja nad crncima. Pravi nemiri tek slijede nakon izbora, kad račun dođe na naplatu.

Ne prođe dan bez nekog novog skandala u državnoj vlasti. I ne govorim ovdje o Hrvatskoj. Hrvatska ne može tako puno štete svijetu učiniti ni da Glasnovića izabere za doživotnog predsjednika, koliko SAD može u šest mjeseci. Predsjednik SAD-a, koji se ponaša kao šef nogometnog saveza treće-svjetske banana republike, u ratu s vlastitim državnim odvjetnicima, radeći čistke u policiji, ne poštujući ranije potpisane međunarodne dogovore, opasan je za svijet i nije pouzdan partner, kako je Angela Merkel eufemistički primijetila kad se vratila u Njemačku s NATO i G7 summita.

Bogohulno pitanje? Ova pobjeda jača apetite radikalne desnice – ali i radikalne ljevice.

Ovi izbori nisu bili ništa posebno sudbonosni izbori za američku radničku klasu. Bila ona "domaća" ili imigrantska, bila ona bijela, crna ili latino, ona nema svog "konja" u parlamentarnoj utakmici. Američki predsjednički izbori ostali su i dalje najdosljedniji primjer sukoba kapitalističkih klanova; izbori s najciničnijim demokratskim pedigreom. No ovi izbori bili su sudbonosni za liberalnu Ameriku. Ona je njima izgubila svoje uljuđeno i licemjerno lice nobelovca Baraka Obame i dobila ono populističko, sirovo i vulgarno Donalda Trumpa.

Dan prije izbora pomislio sam kako je šteta, iz novinarske perspektive, što će ipak na kraju pobijediti Hillary Clinton - sva istraživanja, komentatori, ozbiljni mediji su se oko toga slagali. Pripremao sam se pisati o pobjedi status quoa, trijumfu buržoaskog razuma, ratovima koje će predsjednica započeti, ekonomiji koja će nastaviti biti namještena da služi gornju petinu stanovništva, usprkos predizbornoj retorici. Clinton nije pobijedila, ali Trumpova pobjeda je vrlo tijesna. Zapravo, on uopće i nije pobijedio.

Birači koji su željeli glasati za Sandersa morali su se 193 dana unaprijed registrirati.

Ivo Škorić analizira republikanske i demokratske kandidate za američku predsjedničku utrku: Desetljeća republikanske ideologije Trump dovodi do fašizma kao njenog logičnog zaključka. U sukobu sa Sandersom njegova ekonomska "rješenja" su inferiorna, a u sukobu sa Hillary Clinton su infantilna. Hillary je dijalektička sinteza Bernieja i Donalda, a ujedno je kandidat uhljeba. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je najveća prepreka njenom izboru za predsjednicu to što joj ljudi ne vjeruju.

H-Alterov američki suradnik Ivo Škorić analizira republikanske i demokratske kandidate za predsjedničku utrku: Bernie Sanders već desetljećima kao permanentno sijed stari mudrac ponavlja iste rečenice o ekonomskoj nepravdi i bogaćenju bankara na račun ostalih, još od vremena kada to nitko nije vidio kao neki problem. Bernie ima odličnu poruku. I narod je čuje. Ali se mediji i političari jako trude da je ne čuju.

Fantastično je licemjerno od Pavića, koji se jako lijepo snašao u životu, a motiku je pri tom samo na fotografijama vidio, da brani nekakav američki ethos udarničkog rada i poduzetništva, koji postoji još samo u republikanskoj političkoj propagandi!