Skandal oko uhićenja kninskog zviždača i dalje je glavna tema u hrvatskoj javnosti. Zviždač je, podsjetimo, uhićen nakon što je u javnost procurio dva decilitra pjene putem usne šupljine, pušući svom snagom u dva prsta koja je netom prije potajno stavio u usta. Prema preliminarnim izvještajima, zviždač je na taj način procurio izrazito vlažnu i strogo čuvanu tajnu u mainstream medijima prema kojoj Milanovićeva administracija ne podnosi nikakve kritike na vlastiti račun.
Uhićenom zviždaču sada prijeti višemjesečna viktimizacija u Večernjem listu jer je prekršio zakletvu Domovini (Čl. 1. st. 1.), prema kojoj je nedopustivo kritizirati, vrijeđati i ponižavati državne dužnosnike, pogotovo one najviše političke pasmine.
Uz to, prijeti mu i optužba o "pomaganju neprijateljima", premda pravni stručnjaci smatraju kako će taj konkretni krimen tužitelj puno teže dokazati, budući da je vođa katoličkih talibana Quar Al Marqo nesposoban okoristiti se ovakvim događajima, čak i u slučaju da je doista predvodio ovu konspiraciju. Ako se takve sumnje pokažu istinitima, to znači da se radi o zakonski kažnjivom "Aktu špijuna" (po anglosaksonskom pravu, "Espionage act"), premda će i to biti izrazito teško utvrditi tijekom sudskog procesa.
Vođa katoličkih talibana je, suprotno takvim navodima, oštro osudio potez zviždača, sugerirajući na taj način da ovaj radi u korist suprotstavljene talibanske skupine. Štoviše, on je otvoreno ustvrdio i da Milanović radi za neprijatelje Hrvatske. "Pozivam ljude da nezadovoljstvo Milanovićem, njegovim izričajem i politikom, izraze na izborima i da više nikad ne glasuju za stranku koja nas je upropastila", rekao je Quar Al Marqo.
Neposredno nakon uhićenja zviždača, iz Milanovićeve Vlade su, međutim, poručili da ne odobravaju njegovo privođenje i posljedično procesuiranje. Takav potez analitičari ocjenjuju kao pokušaj aktualne izvršne vlasti da se izvuče iz ove neugodne situacije - i prikaže slučaj kao odluku nadležnog pojedinca u MUP-u koji je samo htio cjelivati premijerovo debelo meso - ponajprije u svjetlu retorike o poštivanju ljudskih prava i slobodi govora na kojima je Milanović dobio izbore, a koji se ovakvim postupcima opasno krše.
Milanović je, štoviše, i dalje podvrgnut žestokim kritikama zbog dugotrajnog ideološkog prenemaganja s katoličkim talibanina, kao što to, primjerice, čini u famoznoj bitci za Gotovinu. Tako već mjesecima u suradnji s narečenim generalom provodi militarne kampanje po najluksuznijim zagrebačkim i inim restoranima, s ciljem nanošenja fatalnih gubitaka sortnim vinima te sushiju i sashimiju od tunine potrbušice, najcjenjenijeg dijela tune plavoperke.... dok s druge strane zanemaruje poražavajuću gospodarsku situaciju kod kuće. Milanović bi na to, smatraju naklonjeni mu analitičari, mogao kazati kako se radi o neistinitim naklapanjima, jer da itekako radi na poboljšanju gospodarske situacije u Hrvatskoj, a kao primjer može navesti izrazito uspješne poslove s tunogojilištima i plinifikacijom Zadra, koje je država sklopila s tvrtkama u suvlasništvu generala Gotovine, nauštrb konkurentskih kompanija....
Paralelno s vojevanjem na gurmanskom polju, Milanović provodi još nekoliko spornih akcija. Duboko uvučen u pozadinu svojih ideološki neprijatelja, sam je kancelar u nekoliko navrata pohodio bunkeriranog Franju Tuđmana i žestoko branio njegov specifični doprinos u prvostupanjskoj presudi hercegbosanskoj šestorki.... Konačno, predbacuje mu se i odobravanje izrazito okrutnih mučenja nad samim sobom preko pojavljivanja na događajima za čiji je mazohistički i zviždački epilog unaprijed svjestan.
Milanovićeva administracija, međutim, tvrdi kako je Republika Hrvatska izrazito otvorena za zviždače i kako su njihove aktivnosti dobrodošle za daljnji razvoj demokracije u Republici Hrvatskoj. Kao primjer navode slučaj zviždačice koja je nedavno optužila ministra financija da je primao mito. Dotična, naime, doista nije uhićena već ju izvršna vlast tretira kao da ne postoji.
Što se tiče kninskog zviždača, zadnje informacije sugeriraju da bi skandal mogao poprimiti još pogubnije dimenzije po aktualnu Vladu. Nakon što je pušten da se brani sa slobode, dotični je ustvrdio da nije zviždač kojeg traži policija. On, naime, tvrdi da je samo hukao. Ostaje za vidjeti hoće li zbog toga nadležna tijela prenamjeniti krimen i podignuti optužnicu za rasizam.