Čovjek je 170 puta "uspješniji" u mijenjanju klime od prirodnih sila, rezultat je do kojeg su došli znanstvenici Owen Gaffney iz Stockholmskog centra za otpornost i Will Steffen s Australskog nacionalnog sveučilišta, preko jednadžbe koju su nazvali Jednadžba antropocena. Tijekom 4,5 milijarde godina postojanja planeta Zemlje dominantne vanjske sile koje su uzrokovale promjene Zemljinog sustava su bile astronomske i geofizičke. No, u posljednjih šest desetljeća, čovjekov utjecaj je pokrenuo iznimno ubrzanje u promjenama Zemljinog sustava, ističu u radu objavljenom u veljači u časopisu The Anthropocene Review.
Iako je i dosada bilo poznato da se upravo ispuštanjem stakleničkih plinova i drugim čovjekovim djelovanjem pogoni ubrzano mijenjanje klime kojem svjedočimo, Gaffney i Steffen su prvi izračunali o kolikom je točno ubrzanju riječ te tako došli do ove zapanjujuće brojke, uključivši matematičke izračune promjene u atmosferi, ocenima, šumama, močvarama i ledenom pokrovu i bioraznolikosti.
Iako je i dosada bilo poznato da se upravo ispuštanjem stakleničkih plinova i drugim čovjekovim djelovanjem pogoni ubrzano mijenjanje klime kojem svjedočimo, Gaffney i Steffen su prvi izračunali o kolikom je točno ubrzanju riječ.
"Željeli smo spojiti ogromnu masu informacija i destilirati ih u jednostavnu, vrlo razumljivu formu. Matematička jednadžba bio je dobar način da to napravimo i ona jasno pokazuje da su ljudske sile danas dominantna sila koja pogoni promjene u strukturi i funkcioniranju Zemljinog sustava", kaže Steffen za H-Alter.
Spomenute su prirodne sile u razdoblju do posljednjih pola stoljeća izazivale temperaturnu promjenu od 0,1 C po stoljeću. U posljednjih pak 45 godina ta je stopa skočila na 1,7 C porasta temperature.
"Ako želimo smanjiti rizik izlaska iz glacijalno-interglacijalnog ciklusa u kojem se nalazimo u kvartaru i ulaska u nesigurnu budućnost, to će zahtijevati da se rata promjene Zemljinog sustava približi gotovo na nulu", ukazuje Steffen.
"Brojke su ključne kako bismo pokazali da ne govorimo o nekim neodređenim idejama, već da temeljimo naše analize na dobro utemeljenim, pouzdanim opažanjima. Ne znam može li svođenje situacije na konkretne brojke pomoći u stimuliranju akcije oko klimatskih promjena, nadam se da može, no brojke su važne kako bi istaknule veličinu izazova s kojim smo suočeni", naglašava Steffen, koji je u ranijem razgovoru za Guardian istaknuo kako ljudski doprinos promjeni klime izgleda više kao udar meteora nego postepena promjena.
Riječ je zapravo o istraživanjima koja se naslanjaju na ranija istraživanja o kojima je Steffen sudjelovao, a izazvale su velik interes svjetske javnosti. U Planetarne granice 2.0. identificirano je devet faktora pridonose razdoblju nestabilnosti Planeta - smanjenje količine ozona u stratosferi, gubitak integriteta biosfere (gubitak bioraznolikosti i izumiranje vrsta), kemijsko onečišćenje i ispuštanje novih entiteta, klimatske promjene, acidifikacija oceana, potrošnja pitke vode i globalni hidrološki ciklus, promjene u načinu korištenju zemljišta, protok dušika i fosfora u biosferu i oceane te opterećenje atmosfere aerosolima.
Sada su procesi koji su uračunati u planetarne granice, uključeni u jednadžbu antropocena.
"Nemamo dovoljno pouzdanih dugoročnih podataka da uključimo sve granice, no pet od devet jesu uključene u jednadžbu. Nemaju baš sve od tih devet granica 'točke preokreta', ali mnoge imaju, primjerice mnoge osobine klimatskog sustava, smanjenje količine ozona u stratosferi, umiranje tropske prašume kao što je amazonska, i vjerojatno opterećenje atmosfere aerosolima. Napredovanje na drugim granicama možda neće uključivati prelazak preko točke na kojoj kreće rapidno ubrzanje, ali sigurno će uzrokovati eroziju otpornosti Zemljinog ekosustava", ističe Steffen.
Istraživanje je usko povezano i s prošle godine objavljenim istraživanjem koje zaključuje kako je antropocen nova epoha, funkcionalno i stratigrafski različita od holocena.
"Prvo istraživanje donosi dokaze, i sa strane znanosti o Zemljinom sustavu i geološke perspektive, da je antropocen stvaran i da se već nalazimo u njemu. Ovaj, pak, rad o jednadžbi antropocena učvršćuje ulogu ljudi u antropocenu, i još specifičnije, naglašava da je ljudski utjecaj danas mnogo jači nego tradicionalne sile promjene u Zemljinom sustavu – astronomske, geofizičke i unutarnje dinamike", objašnjava Steffen.
Još prije dvije godine, u razgovoru o planetarnim granicama, Steffen je izjavio kako beskonačni ekonomski rast vjerojatno vodi u globalni društveni kolaps. Kao izbor je tada isticao okretanje održivijim načinima ili globalni kolaps. U međuvremenu je potpisan Pariški klimatski dogovor, u kojem je prepoznata potreba da se rast temperature zaustavi na 1,5 C što je već sada gotovo nemoguće. No, također, Dogovor nije uključivao stroge obaveze pojedinačnih država, a u prilog ozbiljnom smanjenju emisiju ne ide ni dolazak Donalda Trumpa na predsjedničku funkciju u SAD.
"Teško je reći kuda smo krenuli. Postoje neki pozitivni znakovi, kao što je ubrzani razvoj obnovljivih izvora energije i kontinuirani impresivni napori Kine na smanjenju emisija, to nam daje nadu. No, Trumpov izbor pokazuje da dolaze i tamni oblaci. Osobno smatram da je budućnost još uvijek u ravnoteži", kaže znanstvenik iz Australije, kontinenta koji se ove veljače suočava s ekstremnim valom vrućine, koji neke dijelove te zemlje pretvara u praktički nenaseljive.
O. Gaffney: "Trebamo biti zabrinuti. Daleko od toga da živimo na dubinski otpornom planetu, mi živimo na planetu s osjetljivim okidačem."
"Posljednji valovi vrućine, zajedno s ozbiljnim požarima u nekim dijelovima New South Walesa samo doprinose pritiscima na rubne ruralne zajednice i ubrzavaju trend povećane migracije iz ruralnih krajeva u velike obalne gradove. Mnogo je ovdje faktora u igri, a sve teža klima je sve češće jedan od njih. A australska savezna vlada nastavlja podržavati industrije fosilnih goriva, iako su neke pokrajinske vlade učinile velike korake u podržavanju obnovljivih izvora energije", opisuje Steffen.
Australija je dobar primjer kako se cijelo čovječanstvo još uvijek ponaša kao žaba u loncu kipuće vode. Iako australski kontinent posljednjih godina pogađaju suše i požari neviđenih razmjera, ta zemlja svoju budućnost i dalje planira na ekstraktivnim industrijama i fosilnim gorivima, primjerice velikom povećanju izvozu ugljena, čije će izgaranje dovesti do novih količina emisija CO2 u atmosferu, te još više podgrijati lonac u kojem se kuhamo.
"Trebamo biti zabrinuti. Daleko od toga da živimo na dubinski otpornom planetu, mi živimo na planetu s osjetljivim okidačem. Industrijalizirana društva prtljaju s upravljačem, uljuljkani u lažni osjećaj zavaravajuće stabilnosti holocena, posljednjih 11 700 godina. Zapanjujuće i slučajno, mi smo izbacili Zemljin sustav iz interglacijalne omotnice i krećemo se prema nepoznatim vodama", zaključuje pak drugi autor istraživanja o jednadžbi antropocena Owen Gaffney u tekstu za New Scientist.
