Izgleda da je priča s referendumom otpočetka zamišljena kao trik da premijer pokuša spasiti samoga sebe, a ne kao iskreni izraz za iskazivanjem narodne volje. Kada nije upalilo, Papandreou se pokušao spasiti s vladom nacionalnog spasa, ali izgleda da za njega spasa više nema.
Đurđa Knežević, književnica, publicistkinja, feministkinja: Ženske nevladine organizacije bave se edukacijom i savjetovanjem raznih vrsta, jedinim što je kako-tako propulzivno i politički neškodljivo. Baviti se radnicama i klasom, nepopularno je i neisplativo.
Ovogodišnji festival bavio se temom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, odnosno onim procesima tranzicije "između" tih perioda, a na tu ih je temu inspiriralo djelo Između prošlosti i budućnosti poznate političke teoretičarke Hannah Arendt
Slučaj referendum: Pozicioniranje suda na stranu države jasno je pokazalo aktualnost marksovske (komunističke) "optužbe" kako su "buržoasko pravo" i država ustvari produžene ruke kapitala. Iz marksovske perspektive, pa čak i u onoj naivnoj interpretaciji, kapital okreće svijet, a država i "buržoasko pravo" ga štite.
Beogradski pride pokazao je licemjerje političara, organiziranost i snagu desničarskih skupina koja se godinama tolerira, duboku homofobiju društva i aktivnu ulogu SPC-a. Samim time, nanovo je artikulirao važnost seksualnih sloboda u Srbiji i, u širem smislu, pitanja antifašizma.
Beogradski "slučaj Davor Bilić" i francuski "slučaj Tarmac": U vremenu kada se neoliberalna ideologija više ne može opravdavati samom sobom, a ljudi sve više osjećaju realne posljedice njezine prakse, nastupaju nezadovoljstvo i otpor. Politička i ideološka narav takvog sistema pokazuje se tada u svojoj punini.
Razlozi demonstracija kojima smo svjedočili prošloga tjedna isti su ili slični - u Zagrebu su potaknuti nasrtanjem kapitalizma na javni prostor, u Ljubljani na samu domenu rada, dok su u Grčkoj potaknuti njegovim slomom. Analiza, kritika i artikulacija otpora u mnogome se razlikuju, i čini se da su samo u Grčkoj prosvjedi dosegli "totalnost".
Na ministrovo pitanje kako to netko može raditi kod poslodavca (kapitalista) koji ga toliko dugo iskorištava, Mevludin svojim iskustvom odgovara: "Zato jer postoji institucionalizirani kruti sistem osobne ovisnosti migrantskih radnika od kapitalista!"
Beogradski anarhisti nisu, niti su ikada bili teroristi, ali zato je država još jednom izvela teror i represiju. Izmjenjivanje optužnice, prijetnje te na kraju mučenje potpuno nepoznate osobe, jasno pokazuju svu brutalnost mjera do kojih je država sposobna ići kako bi ostvarila neki cilj.
Suđenje anarhističkoj grupi u Beogradu i slični primjeri zaštite kapitalističkog poretka: Svatko tko ozbiljno i korjenito radi na promjeni postojećeg, tražeći alternativu, uskoro će, čini se, jednostavno biti proglašen teroristom ili teroristkinjom. U tom smislu izreka "svi smo mi teroristi" i dobiva neki smisao.
