Više od dva mjeseca nakon potresa, Zagreb nema trajnije rješenje za građane koji su ostali bez svojih domova. Privremeni smještaj u Specifikum ovog, ali i drugih zagrebačkih naselja montažnog tipa i s rokom trajanja, je da su svi ti objekti opstali i služe i danas. To je nešto o čemu treba voditi računa i kod eventualnih novih, sličnih, izgradnjistudentskim domovima, koji uskraćuje studente za mogućnost povratka, a unesrećenima ne nudi dugoročnije rješenje, od početka nije bila najbolja opcija, ali je poslužila. U međuvremenu se status građana bez doma nije promijenio, ali je izneseno nekoliko prijedloga s ciljem njihova stambenog zbrinjavanja. Ustupanje praznih gradskih stanova nije ponuđeno kao opcija u znatnijoj mjeri, iako u njoj ima logike.
Umjesto toga, od strane Grada, i od strane Društva arhitekata Zagreba, predlaže se izgradnja novih višestambenih zgrada. Pristup se razlikuje tek u lokacijama s kojima se izlazi u javnost, s tim da je lokacija novog naselja Podbrežje koju predlaže Grad, bitno logičnija budući da je za to naselje i inicijalno planirana daljnja gradnja.
No, građanke i građani koji su ostali bez domova rješenja trebaju jučer, a ne za dvije godine koliko bi u nekom optimističnijem scenariju trajala izgradnja. U Studentskom domu Cvjetno naselje trenutno je zbrinuto oko 300 građana čiji su životi preokrenuti i puni neizvjesnosti.
Naselje Istrana i invalida, Trešnjevka
Istovremeno, Zagreb je grad koji ima iskustva u hitnoj arhitekturi. Od trešnjevačkog Naselja za Istrane i invalide iz 1930. do Novog Retkovca – planskog montažnog naselja koje je nastalo za potrebe zbrinjavanja stradalnika velike poplave 1964. godine. Ono što je Grad već mogao učiniti je odrediti lokaciju koja je u javnom - gradskom ili državnom vlasništvu, pritom vodeći računa o totalu prostora - i pristupiti izgradnji montažnog, tipskog, naselja, upravo po uzoru na Novi Retkovec.Novi Retkovec mogao bi biti putokaz za kojim za sad nitko ne poseže. U mjesecima nakon potresa, nijedna gradska služba, medij ili politička stranka u Skupštini ili van nje nije predložila takav model kao mogućnost
Novi Retkovec izgrađen je po projektu arhitekata Ante Glunčića i Bogdana Budimirova, potonjeg s velikim iskustvom gradnje naselja od montažnih elemenata, poput Zapruđa. Stanari su uselili već 1965. U godinu dana podignuto je stotinjak kuća privremenog karaktera. Ugovori o korištenju potpisivali su se na pet godina i kasnije produžavali budući da su druga najavljivana rješenja izostajala.
Tehnologija gradnje, financijske i druge mogućnosti Zagreba danas omogućuju bitno kraće vrijeme izgradnje i bolju, trajniju, kvalitetu. U naselju Istrana i invalida, građenom po projektu Ivana Zemljaka, 92 stambene jedinice stavljene su pod krov za 20, a dovršene za 60 dana. Gradnja montažnog naselja po uzoru na Novi Retkovec mogla bi biti i dio širih stambenih politika Grada koje ne isključuju izgradnju zgrada s najamnim stanovima, pa i kasniji najam montažnih jedinica koje će se isprazniti kako bi se pojedini korisnici vraćali u svoje obnovljene stanove. Takve je politike Grad trebao odavno (ponovo) imati, ali ih nema, za razliku od niza razvijenih europskih gradova gdje su javni stanovi pitanje civilizacijskog standarda.
Novi Retkovec, 1969.
Novi Retkovec nastao je s premisom privremenog naselja budući da se planiralo stanovnike s vremenom zbrinuti u kvalitetnijim stanovima. To seNovi Retkovec izgrađen je po projektu arhitekata Ante Glunčića i Bogdana Budimirova, potonjeg s velikim iskustvom gradnje naselja od montažnih elemenata, poput Zapruđa nije dogodilo. Kućama je s vremenom istekao rok trajanja, pa su stanarima prodavana zemljišta na kojima su se nalazile. Izvorni montažni objekti i danas postoje, no mogi od njih doživjeli su pregradnje i nadogradnje ili su ih zamijenile zidane kuće pa je naselje uvelike promijenilo karakter. Specifikum ovog, ali i drugih zagrebačkih naselja montažnog tipa i s rokom trajanja, je da su svi ti objekti opstali i služe i danas. To je nešto o čemu treba voditi računa i kod eventualnih novih, sličnih, izgradnji.
Novi Retkovec mogao bi biti putokaz za kojim za sad nitko ne poseže. U mjesecima nakon potresa, nijedna gradska služba, medij ili politička stranka u Skupštini ili van nje nije predložila takav model kao mogućnost, a takvo rješenje ne samo da je najlakše i najjeftinije, već i najbrže i najjednostavnije.
