Pet djevojaka iz Afganistana, u dobi između 14 i 17 godina, pridružilo se borbi protiv koronavirusa, dizajnirajući jeftine mehaničke ventilatore koristeći dijelove Toyote Corolle. Djevojke su članice tima Afganistanske sanjarke, koji je 2017. na međunarodnom natjecanju osvojio posebno priznanje za dizajn robota koji razlikuje zagađenu i čistu vodu. Kad je pandemija koronavirusa stigla u Afganistan, zemlju čija je zdravstvena infrastruktura izrazito loša, djevojke su svoje napore odlučile usmjeriti na izradu mehaničkih ventilatora.

Broj civilnih žrtava u bombaškim napadima u Afganistanu naglo se povećao u posljednjem desetljeću, a lani je broj ubijenih u napadima vlasti i NATO-a bio veći od onih koje su ubili talibani. Prema središnjem zapovjedništvu američkih zračnih snaga (AFCENT), u Afganistanu su prošle godine bačene 7.423 bombe, najveći broj unatrag posljednjih deset godina.

Imaju li hrvatski mirovnjaci što ponuditi u mirovnim misijama? Nude li? Mirovni se rad u Hrvatskoj ne prepoznaje, ne cijeni, ne podržava, namjerno. On je izravna opasnost za sve što se danas prodaje kao bitno: lojalnost partiji, poslušnost, verbalna zaklinjanja Domovini i Crkvi, vještina krađe, manipuliranje osjećajima vezanim uz rat, odsustvo empatije, rabijatnost, neukost, a sve u odijelu, s kravatom.

Dvadesetsedmogodišnja Freshta Karim osnivačica je organizacije Charmagz, koja transformira autobuse u mobilne knjižnice. Bibliobusevi voze diljem Kabula kako bi mlađi građani i građanke mogli razviti i poticati ljubav prema kritičkom mišljenju i čitanju. Djecu se potiče da prije ili poslije škole dođu u bibliobus da čitaju, igraju šah, uče i raspravljaju.

Afganistan je osvojio nezavidnu titulu najopasnije zemlje za novinare, jer je lani ondje poginulo 17 novinara i medijskih radnika. Dokumentiran je i 121 slučaj nasilja nad novinarima i novinarkama, a s radom su, iz različitih razloga, lani prestale 34 medijske organizacije.

Više od tisuću izbjeglica i migranata luta i čeka po Bihaću, u njegovim se napuštenim i oronulim zgradama sklanja, u želji da nastave preko zelenih bregova, do granice s Hrvatskom pa dalje u Europu, gdje već tko sanja, gdje ima obitelj, gdje može dobiti posao. Ljudi su ovdje došli od svugdje – Iran, Pakistan, Afganistan – izgovaraju najčešće. Kiša je neumorna, u rukama im boce vode i energetska pića, a oči izgledaju kao konj kojeg su predugo tjerali na juriš – ne sjaje se, nego gore. "Malo nam je grad živnuo. Neka ih, i mi smo bili izbjeglice", komentiraju gosti u lokalnom kafiću.

Prošle je godine u Afganistanu ubijeno ili ranjeno više od deset tisuća civila, objavio je UN danas u godišnjem izvješću o civilnim žrtvama, istaknuvši da brojke iz godine u godinu ostaju zabrinjavajuće visoke. Pritom se u izvješću naglašava da UN nema cjelokupan uvid u situaciju u nekim dijelovima zemlje koji su pod talibanskom kontrolom. Najčešći uzroci smrti su samoubilački napadi i zračni napadi, čiji je porast zabilježen lani.

"Treba nam zemlja nova, da java postanu sni", pjevao je u nedjelju Kralj Čačka na malom dobrotvornom koncertu za izbjeglice u Beogradu. Više od tisuću izbjeglica, uglavnom Afganistanaca, zimu provodi na hladnoći u barakama, između kolodvora koji ih više nigdje ne može odvesti, i Beograda na vodi, zbog kojeg bi se vrlo skoro mogle rušiti i barake i "afganistanski" park. Iz Mađarske se čuju najave kako se više preko granice neće puštati ni dosadašnjih deset osoba dnevno, a s hrvatske granice se ne libe slati pse, tući i zatvarati sve koji pokušaju prijeći granicu.

Točno petnaest godina prošlo je od kada je američka vojska ušetala u Kabul. Dogodilo se to 13. studenog 2001. godine. Grad su noć prije počeli napuštati Talibani. Službeni razlozi američke invazije Afganistana bili su namjera da se uništi Al Kaida koja je bila kriva za terorističke napade 11. rujna 2001., te zbacivanje Talibana, koji su Al Kaidi osiguravali sklonište, s vlasti. Petnaest godina kasnije, rezultati američke invazije poprilično su porazni.

Petnaest je godina od početka (najnovijeg) rata u Afganistanu, a trinaest od početka američke invazije u Iraku. U to ime - donosimo prigodnu listu dokumentarnih filmova. Svaki je film popraćen prigodnim stihovima pjesnikinja i pjesnika s Bliskog istoka.