Međunarodni dan prigovarača savjesti - kako danas u Hrvatskoj biti protiv rata?

Embargo na bleiburški danse macabre lekcija je koju treba naučiti naizust.

Žalosno je da se tzv. europska država RH ne zna nositi sa svojom prošlošću.

Na Bleiburg se nikad nije ni dolazilo radi molitve, već radi nacifašističke dreke.

Žrtva jest žrtva, ali nisu sve žrtve zaslužile isti pijetet, isti vijenac, istu svijeću.

U petnaest godina Hrvatsko slovo je na simboličkoj razini pripremilo teren za sadašnju politiku Tomislava Karamarka. Uspentravši se na vlast, Karamarko je inaugurirao instant-antifašista Hasanbegovića da provede kulturni program koji je studiozno razrađivan upravo u Hrvatskom slovu. Sada je zatvoren puni krug: Hasanbegović Hrvatskom slovu podvostručuje državnu potporu, a oduzima potporu drugim medijima, kao i civilnom društvu. Što će biti dalje, čitajte u Hrvatskom slovu!

Tko je kriv što je Hrvatska vojska po drugi put predala oružje na Bleiburgu? Nema veze jesu li hrvatske ceremonijalne puške, poslane iz Zagreba počasno paradirati na Bleiburškom polju, "zamolbom austrijske policije ostale u autobusu" ili su oduzete na granici, pa vraćene po povratku, činjenica je da se takva velika sramota nije smjela dogoditi.

Moja izjava o poštivanju svih žrtava nije "desničarenje", kako je Asja Bakić površno razumije. Nije ni "ustašovanje", kako ona klevetnički vizualno sugerira stavljanjem slike mladih djevojaka s ustaškim simbolima ispod teksta koji govori o meni. Nije ni "ljevičarenje". Moja je izjava izvan površnih i manipulativnih ideoloških podjela jer bi trebala biti osnova svake humanosti.

Ako Grabar-Kitarović, nakon što je bojkotirala službenu jasenovačku komemoraciju, još ode, a potvrdila je da hoće, i na službenu komemoraciju na Bleiburgu, to može značiti samo jedno – praktičnu promjenu temeljne paradigme hrvatskog Ustava. On se više neće bazirati na antifašističkom NOB-u nego na fašističkoj NDH.

Nacionalna zajednica mora razmatrati svoja osnovna vrijednosna opredjeljenja i povijesno utemeljenje, osobito u vrijeme koncepcijske krize. Ne može se orijentirati na puki dnevni pragmatizam. Nažalost, to nije samo diskusija o prošlosti, nego o projektima budućnosti.