Predmet znanstvenog interesa dr. sc. Tihane Rubić s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu jest nezaposlenost i njene manifestacije na osobne i obiteljske strategije preživljavanja u Hrvatskoj od neovisnosti.
U domaćoj etnologiji još je Dunja Rihtman-Auguštin istaknula nedostatak interesa za ekonomske aspekte života ljudi. Koliko je to danas zastupljeno u etnološkim istraživanjima?
Nezaposleni nisu isključivo trpeći, dezorijentirani i propali ljudi
U hrvatskoj je etnologiji konstruktivno i izdašno, od kraja osamdesetih do danas, obrađena tema identiteta. Ipak, prevagu u istraživanjima i općenito interesu za identitet, ponijele su skupine tema vezane uz pojedine razine identiteta kao što su nacionalni, (sub)etnički, etnokonfesionalni i jezični. Pritom su kao eksplicitne teme znatno slabije zastupljene sve druge razine čovjekova identiteta kao što su socijalni, radnički, obiteljski, generacijski, potrošački, klasni, iako bi i one trebale biti predmet kulturne analize i etnološke interpretacije. Domaća se etnologija premalo direktno bavila socioekonomskim aspektima svakodnevnog života pojedinca, iako su izvrsni teorijski temelji tomu zacrtani još krajem 19. stoljeća, u Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, Antuna Radića. Svako novo čitanje ove iznimne knjige pokazuje relevantnost i aktualnost Radićevih smjernica za etnološka istraživanja, kao i Radićevu osjetljivost za socioekonomske prilike "običnog" čovjeka. I spomenuta Dunja Rihtman-Auguštin je osamdesetih godina programatski i kritički eksplicirala kako se u etnologiji u obzir moraju uzimati podaci o ekonomskim odnosima i ekonomskom standardu, te kako je nužna analiza svih onih elemenata teške seoske ekonomske svakodnevice. Nažalost, domaća je etnologija život na selu često više idealizirala, a manje kritički problematizirala. Osjetljivost za ekonomske aspekte življenja "običnih" ljudi tijekom 20. stoljeća znantno su više pokazale socijalna ekonomija, naročito ona međuratna, i ruralna sociologija tj. sociologija sela, posebno nakon Drugog svjetskog rata.
vrt.jpg
Ipak, bitnu je promjenu senzibiliteta za socioekonomske prilike i kontekst označila važna produkcija novijih etnografskih zapisa i etnoloških studija, mahom onih iz 1990-tih godina, vezanih uz ratno, tzv. "ratna etnografija" i poratno razdoblje u Hrvatskoj, kroz studije migracija, identiteta i dr.
U fokusu vašeg rada jest nezaposlenost, odnosno strategije preživljavanja bivših radnika i radnica te načini na koji se nose s vlastitom nezaposlenošću. Koji su zaključci?
Ekonomske prakse nezaposlenih najčešće su sprega formalne i neformalne sfere ekonomije
Uvijek nastojim otvoriti niz novih pitanja o nezaposlenosti, a ne samo nanizati konačne odgovore. Pokušavam uspostaviti i drukčija tumačenja, interpretacije i problematizacije nezaposlenosti, od uvriježenih. Pojednostavljeno bi, a time i netočno, bilo moje istraživanje tumačiti kao potvrdu tomu da nezaposleni ustvari u Hrvatskoj žive dobro. S druge strane, to također naglašavam, oni nisu niti isključivo trpeći, dezorijentirani i propali ljudi. Kroz znanstveno-analitičko čitanje podataka, ukazujem na to da su ekonomske prakse nezaposlenih najčešće sprega formalne i neformalne sfere ekonomije. To je ujedno i moja snažna kritika formalnoga sustava - ekonomskog, sustava socijalnih politika i formalnoga tržišta rada - koji, takav kakav jest, ljudima ne omogućava "preživljavanje" kroz formalne mehanizme. Unatrag dva desetljeća, ali i ranije, ključna su dva aspekta svakodnevice nezaposlenih. To su aktivnosti u sferi neformalne ekonomije te solidarnost na društvenoj razini, napose obiteljskoj. Neformalno tržište rada nezaposlenom pojedincu umanjuje nevolju formalne nezaposlenosti, i to kroz niz svojih karakteristika - od nedovoljno razrađenog sustava prevencije i represije, do opće društvene legitimizacije aktivnosti u sferi neformalne ekonomije. Obiteljska pak pomoć, posebno ona upućena od starijih prema mlađima, vrijednosni je obrazac i imperativ društvenih odnosa i neizmjerno važan mehanizam "preživljavanja" dugotrajno nezaposlenih.
Kakvu ulogu u životu nezaposlenih igra siva ekonomija?
U socijalizmu, "zlatnom dobu" formalne zaposlenosti, neformalna ekonomija bila je ključan mehanizam kojim su ljudi gradili kuće ili odlazili na ljetovanje
Dosadašnje istraživanje provela sam među nekadašnjim radnicima koji su devedesetih ostali bez posla i do danas su formalno nezaposleni. Neformalna ekonomija nije nešto što prije devedesetih nije postojalo, a u socijalizmu, "zlatnom dobu" formalne zaposlenosti, neformalna ekonomija bila je ključan mehanizam kojim su ljudi gradili kuće ili odlazili na ljetovanje. Kroz tu su se sferu ekonomije namicala ona sredstva koja nije pružalo formalno zaposlenje. Radničke plaće su bile sigurne, ali niske i nedostatne, čak i kada su u obitelji bila dva hranitelja. Od devedesetih, kada se masovno ostaje bez formalnog zaposlenja, bivši radnici i nezaposleni "preživljavaju" upravo na toj, neformalnoj, razini.
Procjenjuje se da je u Hrvatskoj devedesetih oko 500 000 radnika izgubilo posao.
Pritom smo stereotipno navikli početak tranzicije i postsocijalizma promatrati kao velik rez u životima ljudi, u odnosu na socijalizam. Tvrdim da to nije bio isključivo rez. Ljudi nisu odjednom počeli živjeti prema nekom novom modelu, barem ne na svim razinama. Uhodane i perzistentne aktivnosti u sferi neformalne ekonomije jedan su od bitnih "amortizera" tranzicijskih izazova, napetosti i nevolje. Podatke o tomu nećete dobiti toliko iz statistika i kvantitativno usmjerenih istraživanja, koliko iz onih koja fenomenu neformalne ekonomije pristupaju kroz kvalitativnu paradigmu.
pucka_kuhinja.jpg
Uz ekonomski aspekt neizostavno je vezan i onaj prehrambeni, pa ste se utoliko bavili i javnim kuhinjama u Zagrebu i odnosom korisnika prema njima?
One su pune paradoksa. Odgovaraju na potrebe nezaposlenih, ali istovremeno i ne. Sustav pučkih kuhinja kakav poznajemo, kakav funkcionira u Zagrebu, na mnogo načina mora biti bolji, npr. poticati aktivnost, a ne pasivnost korisnika, omogućiti (su)odlučivanje itd. Pučke kuhinje ne iskazuju i ne njeguju obzirnost prema dignitetu korisnika, iako se može na tren pomisliti da to čine. Dignitet korisnika ne čuva se samo uređenjem zidova interijera i postavljanjem vazica s umjetnim ružicama na stolove.
Koliko su nezaposleni dio potrošačkog društva?
Uhodane i perzistentne aktivnosti u sferi neformalne ekonomije jedan su od bitnih "amortizera" tranzicijskih izazova, napetosti i nevolje
Iznenadili bismo se koliko su nezaposleni akteri u tranzicijskom potrošačkom društvu. Svjesno ili ne, htjeli to ili ne, svi smo dio suvremenoga potrošačkog konteksta. Bez obzira na manjak novca ili ograničenost u načinima plaćanja, nezaposleni također iznalaze razne načine "participacije" u tom potrošačkom tkivu, na primjer, u velikim trgovačkim centrima. Štoviše, kako to sami opisuju, ondje se osjećaju "kao dio svega".
Istraživanja pokazuju da je u Hrvatskoj oko 8,4 posto siromašnih, tj. da je svaki dvadesetdrugi građanin apsolutno, a svaki deseti relativno siromašan. Gdje su u svemu nezaposleni?
Mnogo kvalitativnih elemenata koje smatram bitnim u čitanju nezaposlenosti u Hrvatskoj, promiče uvriježenim, kvantitativnim i statističkim, tumačenjima nezaposlenosti. Moji su sugovornici svojim iskustvima, praksama i naracijama pridonijeli slici snalažljivih i racionalnih ljudi koji se umiju nositi s vlastitom nezaposlenošću. Time se odmičem od uvriježenih i isključivih viktimizacijskih predodžbi o nezaposlenima. Ipak, daleko od toga da sam optimistična. Smatram da je duboko potresan taj kontinuirani jaz između potreba (ne)zaposlenih i onoga što im omogućava formalni sustav - tržišta rada, socijalnih politika, politika rada i zapošljavanja. Sve to odnosi se ne samo na ekonomske potrebe pojedinca, već i one vezane uz simbolički i socijalni integritet.
