U srijedu je organiziran prosvjed tekstilnih radnica požeške tvrtke Orljava kojima plaća nije isplaćena već tri mjeseca. Tvornica je u vlasništvu države, odnosno Vlade Republike Hrvatske, a nakon što su iz Novog sindikata i Sindikata tekstila, kože i obuće poslali četiri pitanja ministru prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darku Horvatu i nisu dobili nikakav odgovor, radnice su se odlučile za prosvjed.

Katarina Jaklin, stručna suradnica na projektu "Rad po mjeri čovjeka": Platformski rad, izuzetno nesigurna vrsta privremenog rada, doživio je još jači boom paralelno sa zatvaranjem restorana. Znamo da se često radi o lažnoj samozaposlenosti ili zaposlenosti kod trećih (lažnih) poslodavaca na ugovore koji ne odgovaraju realnosti posla te da se radi o radnicima bez ikakvih radničkih prava na čija je leđa prebačena sva nesigurnost poslovanja platformi.

U pulskom restoranu Bistro Punkt kuhaju ovih dana i s novim ciljem, da nitko ne ostane gladan. Humanitarnu akciju osiguravanja hrane za potrebite provode s entuzijazmom, iako se restoran zbog pandemijskih mjera suočava s izazovima zadržavanja svih zaposlenika, većinom osoba s invaliditetom. "Najčešće ljudi doživljavaju osobe s invaliditetom kao one kojima je isključivo potrebna tuđa pomoć. U našem poduzeću su osobe s invaliditetom pružatelji pomoći", kaže Danijela Kasumović-Maružin.

Hrvatska će se već od danas radikalno promijeniti: postat će socijalno svjesna i odgovorna država čiji vlastodršci brinu za opće dobro, a ne više za vlastite džepove. Premijer Plenković, koga ćemo morati trpjeti dobar dio nadolazećeg desetljeća, navući će kaput djeda Božićnjaka: pazit će da nikom od ranjivih ništa ne uzmanjka i da vlada svakome od njih pomogne kako bi se izvukao iz nesretnog položaja. Čitamo sve to u Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine.

Novi podvig Andreja Plenkovića i njegovih ministara: nakon četiri godine nepostojanja provedbenog dokumenta nužnog za ostvarivanje strategije borbe protiv siromaštva, Hrvatska s krajem godine ostaje i bez same strategije - postojećoj ističe rok, a nova neće biti donesena barem do ljeta. Vlada je siromašne ostavila u strategijski zrakopraznom porstoru. Za H-Alter komentiraju Lora Vidović, Helenca Pirnat Dragičević i Sara Lalić.

Eurofound, evropska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, objavila je nedavno rezultate istraživanja utjecaja zaraze COVID-a 19 na privatni i poslovni život građana Evropske unije. Hrvatski su građani i građanke pri dnu po pitanju sposobnosti za amortizaciju socijalne krize, a na samome dnu po izraženom pesimizmu u odnosu na vlastitu budućnost. Povjerenje u nacionalne i EU-institucije također nam je najniže u odnosu na građane svih drugih članica Unije.

Sandra Benčić, koordinatorica i saborska zastupnica platforme “Možemo!”: Koji su uvjeti rada za sobarice u hotelima i za građevinske radnike na bauštelama? Kada promatramo radnička prava, ne možemo isticati primjer iz samo jednog sektora i primijeniti ga na sve radnike u Hrvatskoj. IT sektor nije dobar primjer jer najveći broj radnika u Hrvatskoj radi na baušteli, sobarice su i ugostitelji. Moramo gledati kako je onima koji su u najgorem položaju, imaju najniže plaće i najgore uvjete rada te se pitati kako da njihove plaće dižemo na razinu radnika u IT sektoru koje ističemo kao primjer.

Mreža mladih Hrvatske (MMH), u partnerstvu s Varaždinskim Underground Klubom (V.U.K.), danas je putem Zoom platforme online predstavila rezultate istraživanja percepcija mladih, kao dio projekta "7 godina u EU – što mladi imaju od toga?“.

Raste broj zaposlenih, ali pritom ne pričamo o tipu zaposlenosti, o ljudima koji rade u tzv. netipičnim oblicima rada. Hrvatska bilježi pad stalnog, a porast privremenog zapošljavanja. U Hrvatskoj je u 2019. godini 32 posto privremenih ugovora bilo sklopljeno na period od tri mjeseca. Stalna nesigurnost, konstantno mijenjanje poslova, nemogućnost planiranja života, sve to utječe i na psihičko stanje pojedinca. Niz istraživanja ukazuje da opetovana izloženost nezadovoljavajućim uvjetima rada dovodi do psihološke neravnoteže, zamjetne u polju narušenog mentalnog zdravlja.

Španjolska filozofkinja Adela Cortina privukla je značajnu pažnju znanstvene, ali i opće javnosti, objašnjavajući novi fenomen i vrstu fobije koja je postala karakteristična pojava našeg vremena. Živeći u vremenu velikih migracija, izbjeglištva, naraslih ksenofobija i obnove najradikalnijih nacionalističkih ideja te najkonzervativnijih teorija, Cortina jezgrovito zaključuje kako je u srži svih tih pojava jednostavna činjenica da se "ne odbacuje stranac, nego siromah", jer se u osnovi svega nalazi aporofobija ili strah od siromaha. Strah od siromaštva "proizvodi se" i kod onih koji strepe da ne upadnu u tu kategoriju.