Naš prvi izbor je razvoj poljoprivrede

"Naš je cilj i da postojeća industrija bude efikasnija, jer se ona trenutno nalazi ispod granica vlastitih proizvodnih  mogućnosti."

Zlatan Reić profesor je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, koji se u svom istraživačkom radu prvenstveno orijentirao na probleme političke ekonomije u tranzicijskom razdoblju. Iako zadnjih dvadeset i pet godina nije bio član ni jedne stranke, nedavno se odlučio priključiti novoosnovanom ORaH-u. Osim što obnaša funkciju člana Predsjedništva dalmatinske regije stranke, ovaj ekonomist, koji je prije šest godina bio i dekan splitskog Ekonomskog fakulteta, nalazi se i u njenom gospodarskom forumu. Iako ankete javnog mnijenja pokazuju da simpatije za ORaH među biračima sve više rastu, do sada se ta stranka u središtu medijske pozornosti više-manje našla zbog javnog zagovaranja pojedinih svjetonazorskih načela, dok su smjernice iz njenog  gospodarskog program i dalje ostale nepoznate dijelu biračkog tijela. Tim povodom razgovarali smo s profesorom Reićem.

Posljednjih dvadesetak godina niste aktivno sudjelovali u polici. Zašto sada i zašto ORaH?

Zbog utjecaja na okoliš ORaH se prije svega zalaže za ulaganje u sredstvo budućnosti - željeznicu

Nakon prošlih parlamentarnih izbora, na kojima je pobijedila Kukuriku koalicija, očekivanja većine građanki i građana su bila velika. Međutim, budući da se situacija u zemlji ne odvija željenim smjerom, danas se pokazuje da se ona nisu obistinila. Dapače, nalazimo se u teškoj ekonomskoj situaciji. S obzirom da imam dvoje unuka, zapitao sam se imam li pravo stajati po strani i ništa ne poduzimati. ORaH-u sam se priključio jer je po svim programskim elementima blizak mojim svjetonazorskim opredjeljenjima. Mirela Holy je također pokazala da ima izraženu orijentaciju prema javnom interesu i da zna okupiti kvalitetne ljude oko sebe, na što ukazuju i aktualne ankete koje nam idu u prilog. Zbog toga mislim da nisam pogriješio te da će stranka uspjeti ostvariti zacrtane ciljeve.

Nalazite se u gospodarskom forumu stranke zbog čega je pred vama veliki zadatak. Što smatrate najvećom greškom u trenutnom vođenju gospodarstva zemlje?

Javno poduzeće po definiciji ne mora biti manje efikasno. Ako postoji politička volja  utemeljena u javnom interesu, ono može biti efikasno koliko i privatno

Smatram da je najveća greška što ni jedna politička elita koja je do sada bila na vlasti nije pred sebe postavila jasan cilj. Primjerice, ni jedna od njih nije javno rekla da želi kroz određeni broj godina Hrvatsku približiti stanju u kakvom se nalaze razvijene europske zemlje. Bez postavljanja cilja nemoguće je proizvesti strategiju kojom se do njega može doći, a iz svega toga proizlaze i potrebne sektorske politike koje trenutno nemamo. Živimo od danas do sutra, po postojećim odnosima snaga u okruženju i tome se neprestano prilagođavamo bez da znamo što zapravo želimo. Naravno, prije svega je važno da se pojedinci koji trebaju raditi na stvaranju strategija ne biraju po ključu poslušnosti, već po sposobnostima. Koliko god bih želio da postojeće političke elite uspiju, čini mi se da im navedene komponente itekako nedostaju. Da je drugačije, bilo bi bolje svima nama, i pojedinci kojima politika nije životno opredjeljenje, kao što sam i sam, danas se ne bi trebali baviti njome. Zbog svega toga mi se čini da se postojeća situacija neće promijeniti sve dok na političku scenu ne dođu kompetentni ljudi sa izraženim osjećajem za javno dobro.

Kad smo kod novih ljudi, odnosno, novih političkih opcija, slažete li se s pojedinim ekonomistima, među kojima je Ljubo Jurčić, koji tvrde da je potrebno mijenjati cijeli postojeći gospodarski sustav kako bi se osjetio napredak?

Nisam siguran što je Jurčić time htio reći. Moramo biti svjesni da se nalazimo u Europskoj uniji i sustavu tržišnog gospodarstva utemeljenog na privatnom vlasništvu, poduzetništvu i određenom obliku slobodne konkurencije. Nije realno misliti kako se to može promijeniti, ali neosporno je da su nam određene promjene itekako potrebne. Prije svega treba postići da dani gospodarski sustav što bolje funkcionira na način da se on bitno dopuni elementima održivosti. Svi svjetski trendovi pokazuju da je postojeći dominantni obrazac business as usual došao svom kraju. S druge strane je uz postojeći sustav potrebno afirmirati i sustave društvenog poduzetništva, zadrugarstva, radničkog dioničarstva i participacije, te znatno više ustrajati na različitim oblicima umrežavanja. Takve opcije mogu stvoriti nove oblike radnih aktivnosti koje će popuniti klasični, privatno poduzetnički model. Zajedničkom sinergijom ta dva oblika mogu postići poboljšanje ukupnih gospodarskih rezultata.

U programu ORaH-a stoji da je gospodarski razvoj nemoguć bez određene mjere državnog intervencionizma.

Državna regulacija treba proizvesti ciljeve i strategiju, odnosno stvoriti hardware unutar kojega se svi igrači - privatni i javni, krupni i mali, domaći i strani - trebaju kretati te, poštujući pravila igre, odigrati svoju ulogu što bolje mogu. Pri tome je od naročite važnosti reformirati javnu upravu i drugačije teritorijalno ustrojiti državu. Postojeći kapaciteti javne uprave na svim razinama kao i postojeća teritorijalna rješenja potpuno su neadekvatna i predstavljaju ozbiljnu kočnicu za rast i razvoj te smanjivanje nezaposlenosti.

U svom znanstvenom radu često ste se bavili problematikom tranzicije i privatizacije, za koju niste imali riječi hvale. Smatrate li da bi zbog negativnih posljedica privatizacije država trebala biti više zastupljena u gospodarskom sektoru?

Logika profita treba biti obogaćena društvenim mjerilima regulacije. Oni koji ozbiljno prihvaćaju dana ograničenja i koji su spremni ponuditi drugačiji obrazac življenja, razumiju filozofiju održivog razvoja

Ne. Mislim da država treba biti ta koja će precizno formulirati pravila igre kojih će se  držati svi, pa i državna poduzeća. Time se državi daje značajnije mjesto u odnosu na ono koje ona danas ima, ali je tržište to na kojem se sve odvija. 

Je li takvo nešto uopće moguće realizirati s obzirom na činjenicu da je Hrvatska članica Europske unije, koja  zadaje smjernice za vođenje gospodarstva? 

Čitavo vrijeme svjedočimo borbi privatnog poduzetništva i slobodnog tržišta s jedne strane, i javnog s druge. Zbog toga se traga za sustavom koji neće ugrožavati slobodno poduzetništvo, ali koji će istodobno jamčiti da ono vodi ostvarenju javnog interesa. Mi u ORaH-u smatramo da se treba raditi na tom tragu. Nadamo se da se to može ostvariti u sklopu Europske unije iako je trenutna situacija vrlo teška - imamo ogroman deficit, poprilično neaktivan monetarni sustav te nezadovoljavajući interes poduzetnika. Zbog toga nam je prije svega potrebna promjena u načinu razmišljanja, odnosno prihvaćanja rezova u kratkom roku kako bismo dugoročno mogli izaći na pravi put.

Mislite na mjere štednje?

Mislim na potrebu postizanja konsenzusa po pitanju aktualnog gospodarskog i društvenog stanja u Hrvatskoj. Ono je u svim svojim oblicima neodrživo. Sve društvene skupine i sve interesne skupine trebaju se odreći dijela svojih stečenih prava, uz jasno prisutnu socijalnu osjetljivost prema najslabijima, kako bi se stvarno svi izvori usmjerili prema razvoju. To je, čini se, jedini put ka ozdravljenju.

Spomenuli ste prekomjerni deficit koji se može smanjiti pokretanjem proizvodnje. Budući da se ORaH zalaže za održivi razvoj, kakvu vrstu proizvodnje planirate podržati?

Naš prvi izbor je onaj za koji Hrvatska ima apsolutne komparativne prednosti, odnosno razvoj poljoprivrede  koja je u nas itekako devastirana. Trenutno uvozimo čak 50 posto hrane, a istodobno posjedujemo dvije trećine neobrađenih zemljišnih površina. Također, stočni fond nam se smanjuje iz godine u godinu. S obzirom na činjenicu da su cijene hrane na tržištu u stalnom porastu, stavljanje u funkciju obradivih površina i razvijanje svih vrsta poljoprivredne proizvodnje, a posebno one ekološke, pitanje je zdravog razuma. Sve zemlje koje ne mogu zadovoljiti vlastite potrebe za hranom, uskoro će doći u iznimno tešku situaciju. Hrvatska je u stanju  nahraniti vlastite građane, a potom i dio proizvoda izvesti na svjetsko tržište.

U fokusu više nije linearna ekonomija temeljena na principu "take, make, dispose", već cirkularna ekonomija koja omogućava da se reciklira sve ono što se proizvede

Budući da je energetska neovisnost kapitalno važna, naš drugi izbor je energija. Hrvatska ima čitav niz komparativnih prednosti za povećanje korištenja energije iz obnovljivih izvora i temeljem toga može razvijati tehnologiju koja prati korištenje takve vrste energije. Fokus stavljamo i na promjenu načina gospodarenja otpadom i vodama. Također, naš je cilj da postojeća industrija bude efikasnija, budući da se ona trenutno nalazi ispod granica vlastitih proizvodnih  mogućnosti. Kada se sve to zbroji, moguće je pokrenuti proces održive  reindustrijalizacije.

Na tragu toga je i Green new deal, program za koji se zalažu zelene stranke na europskoj razini. No, desnica tvrdi da se radi o nedovoljno tržišno orijentiranom planu, a ljevica da on zapravo samo potvrđuje kapitalizam, odnosno da mu daje novo naličje bez uvođenja potrebnih korjenitih promjena.

Zeleni program u fokus stavlja održivost, i kao takav je pitanje budućnosti. Svi postojeći trendovi i analize ukazuju da će klimatske promjene dramatično ugroziti svijet kakav danas poznajemo. Također, zbog nedostatka klasičnih izvora energije, nužne su promjene koje će uroditi novim načinima proizvodnje. Zbog svega toga u fokusu više nije linearna ekonomija temeljena na principu take, make, dispose (uzmi, napravi, odbaci), već cirkularna, kružna  ekonomija koja omogućava da se reciklira sve ono što se proizvede. Već danas na godišnjoj razini potrošimo jednu i pol planetu, a ako nastavimo tim smjerom, do 2050. godine trošit ćemo tri, zbog čega će doći do kolapsa sustava. Druga dimenzija tiče se pitanja produbljivanja socijalnih nejednakosti, kako onih između zemalja tako i onih unutar svake pojedine zemlje. I jednoj i drugoj tendenciji vjetar u leđa daje dominantni neoliberalni koncept s profitom kao jedinim kriterijem regulacije. Mi mislimo da logika profita treba biti obogaćena društvenim mjerilima regulacije. Oni koji ozbiljno prihvaćaju dana ograničenja i koji su spremni ponuditi drugačiji obrazac življenja, razumiju filozofiju održivog razvoja. Stoga mislim da kritike desnice i ljevice nisu utemeljene.

U gospodarskom programu ORaH-a se navodi kako treba promisliti na koji način najbolje gospodarski iskoristiti zapuštenu i uspavanu državnu imovinu, tek nedavno kompletno popisanu. Aktualna vlada sustavno radi na njenoj privatizaciji i izdavanju u koncesiju. Koji je vaš stav o tim postupcima?

Sve društvene skupine i sve interesne skupine trebaju se odreći dijela svojih stečenih prava, uz jasno prisutnu socijalnu osjetljivost prema najslabijima, kako bi se stvarno svi izvori usmjerili prema razvoju. To je, čini se, jedini put ozdravljenju

Smatram da javna dobra ne treba davati u koncesije, ali nemam ništa protiv toga da se dio državne imovine izda u koncesiju ili čak privatizira. Nema smisla da država vodi hotel, ali kada su javna dobra u pitanju, vrijede drugačija pravila igre jer je njihova svrha opsluživanje javnog interesa. Javno poduzeće po definiciji ne mora biti manje efikasno. Ako postoji politička volja  utemeljena u javnom interesu ono može biti efikasno koliko i privatno. Što se tiče Hrvatskih autocesta, o kojima je trenutno najčešće riječ, važno je shvatiti da se to poduzeće mora voditi drugačijim principima. Nisu samo bitni neposredni efekti autocesta, već u obzir treba uzeti i izvedene efekte na okolinu kroz koju te ceste prolaze. Da je autocesta otpočetka organizirana drugačije, odnosno da nema naplatnih kućica na svakom izlazu, već da ljudi mogu normalno prometovati do svih dijelova Hrvatske, čije stanovništvo na vlastitom području stvara privlačnu ponudu, ukupni efekti bi danas bili puno bolji. No, zbog utjecaja na okoliš, ORaH se prije svega zalaže za ulaganje u sredstvo budućnosti - željeznicu.

U intervjuu kojei ste dali Slobodnoj Dalmaciji navodite da centralno mjesto u ORaH-ovom programu ima razvojna gospodarska strategija, i to dugoročna, do 2030. godine. Pri tome ste potvrdili da se stranka neće ponašati na uobičajen način, odnosno "gledati kako će preživjeti četiri godine". Budući da hrvatski birači većinom glasaju na način da kažnjavaju one koji ne uspiju ostvariti pozitivne pomake za vrijeme mandata, strahujete li od njihove reakcije?

Ne. Apsolutno smo uvjereni da se ništa ne može napraviti u kratkom roku i da nam je za rješavanje problema potreban konsenzus birača koji trebaju shvatiti da bez dugoročnog pristupa ne možemo ostvariti željene pomake. Ako birači misle da postojeće političke opcije mogu ostvariti bolje rezultate, onda neka ih ponovno izaberu. Ali kako stvari trenutno stoje, sve ukazuje na to da su nas birači prepoznali kao poželjnu opciju.