Dragina špilja na rijeci Dobri je jedna od onih desetak koje će nestati pod vodom kada se dovrši izgradnja HE Lešće. Stojim u špilji dok mi uznemireni šišmiši lete iznad glave. Jana Bedek iz Hrvatskog biospeleološkog društva obavještava novinare kako ovo područje nikad nije biospeleološki istraženo. Kraj je bogat endemskim vrstama, a sva špiljska flora i fauna je zakonom zaštićena. Ulaz u špilju nalazi se gotovo u razini vode. Zelene, a ipak bistre. Šumske jagode rastu putem, a negdje u dubini špilje skriva se i čovječja ribica. Da li je onaj koji je ucrtao hidroelektranu na ovom mjestu ikad sjedio na obali, hladio noge u vodi iz krških dubina, tražio jagode u žbunju, doživio da mu šišmiš leti iznad glave? Vjerojatno nije. Ali Dobra nije samo oznaka na karti.
Trinaest kilometara rijeke za jedan posto struje
Dobra je (pre)dobra za tako malo struje, kaže slogan kampanje ekoloških udruga kojom se pokušava zaustaviti gradnja još jedne hidroelektrane na ovoj krškoj ljepotici. Dok se u EU, u koju tako silno želimo ući, ulažu ogromni novci kako bi se rijeke vratile u svoje prirodno stanje mi smo donesli smrtnu presudu još jednom zaostalom komadiću prirodu. Kanjon Dobre potopit će se zbog manje od 1 posto potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Jedan posto zvuči kao šala. Zar za tako malo struje presuditi Dobri?, pitaju Zelena Akcija, Bius, Hyla, DZVO Žabac, Dravska liga, Hrvatsko biospeleološko društvo, raftingaši, ribolovci...
Jednostavnim izračunom kada bi se 65 milijuna eura predviđenih za gradnju HE Lešće uložilo u toplinsku izolaciju vanjskih zidova kuća, godišnje bismo uštedjeli najmanje 170 GWh energija, tvrde u Zelenoj Akciji. Dakle, 170 GWh uštedjela bi izolacija, a planirana proizvodnja HE Lešće je svega 107 GWh.
Po nekim procjenama gubitak u HEP-ovoj mreži je čak 20 posto. Samo za nadoknadu toga gubitka trebalo bi 20 hidroelektrana poput Lešća, ali mudrim glavama nije palo na pamet poraditi na uštedama u mreži. Jedan posto je mnogo, tvrdi glasnogovornik HEP-a Radomir Milišić, a na pitanje koliko bi novca trebalo uložiti u mrežu da se gubitak smanji za 1 posto, nije odgovorio.
Na Dobri već postoje dvije hidroelektrane, a isplativost treće je upitna između ostalog i zbog mnogih speleoloških objekata koji će odvoditi vodu i snižavati razinu vode.
Udruge su postavile i pitanje valjanosti građevinskih dozvola. Imamo građevinske dozvole za ono što radimo, kaže Milišić te dodaje da se ona dozvola koju nemaju ne odnosi na radove koje trenutno izvode.
Rupa u zakonu
Gradnjom Lešća potopit će se kanjon Dobre u dužini trinaest kilometara i pretvoriti u akumulacijsko jezero, iako u nacrtu Strategije upravljanja vodama piše da su hidropotencijali Hrvatske iscrpljeni i da nema mjesta novim hidroelektranama.
Rupa u zakonu koja omogućava ovakvu devastaciju je nepostojanje zakonske odredbe o roku valjanosti studije utjecaja na okoliš. Naime, za HE Lešće potonja je stara nevjerojatnih dvadeset godina. Studija je rađena po starim zakonima koji više ne vrijede, kaže Irma Popović iz Zelene Akcije. Novi zakon trebao bi biti prihvaćen krajem godine. Po njemu će rok trajanja lokacijske i građevinske dozvole biti dvije godine, pa su HEP-ovci mudro krenuli u akciju kako bi na jesen mogli slegnuti glavama i reći: Sad je gotovo. Udruge traže da se napravi nova studija jer iznimno osjetljivo krško područje zaslužuje bolju sudbinu.
HEP ne želi dati ni postojeću studiju na uvid i već su počeli s pripremnim radovima iako je natječaj za izvođača radova poništen. Pitajte nas što vas zanima pa ćemo vam reći, kaže glasnogovornik HEP-a.
Po nama je to kretanje unatrag ako se projekti od prije 20 godina smatraju dobrim. Planovi se trebaju mijenjati i prilagođavati zahtjevima razvoja i vremena, kaže Irma Popović te dodaje da se iskorištava prijelazno razdoblje kako bi se izbetonirao niz fenomena.
Za hrvatske građevinare straha nema. Još uvijek nema naznaka da smo prestali povezivati napredak sa količinama betona koje izlijemo po zemlji. I sada oni imaju puno posla s Dobrom. Kada shvatimo da to i nije bila ideja bez mane, opet će oni bagerima u akciju. Na jednoj strani države ruše ilegalne objekte koje su prije gradili, na drugoj betoniraju rijeke, grade golf igrališta, skijališta u Parkovima prirode i slično kako bismo se razvijali na hrvatski način. Hoćemo li zabetonirati sve svoje šanse?
Kršenje međunarodnih konvencija
Ogulinsko područje proglašeno je jednim od deset najugroženijih krških ekoloških sustava na svijetu. Izgradnjom hidroelektrane možemo to područje proglasiti mrtvim, ističe Irma Popović. Osim utjecaja na osjetljivu i zaštićenu špiljsku faunu, ugroženo je i mrijestilište endemske ribe mladice iz porodice pastrva.
Ovo je jedina rijeka u Hrvatskoj gdje je preostala riba mladica. Apelirali smo na lokalne institucije i izvođače radova, ali ostali su gluhi. Osjećam se bespomoćno i tužno, kaže Dario Bežan iz Kluba športskih ribolovaca Duge Rese.
Uništit će se i sedrene barijere, a rafting staza će se jako smanjiti, s čime i mogućnosti razvoja turizma slabe. Duboko i hladno jezero uopće ne podržava ovakav ekosustav, tvrde zeleni, a upitna je i sudbina već spomenutih dugonogih šišmiša koji su jedna od naših najugroženijih vrsta.
Aktivisti neće stati na apeliranju na gluhe hrvatske institucije koje ne rade svoj posao. Prijavit ćemo državu Sekretarijatu Bernske konvencije zaštite europskog živog svijeta i prirodnih staništa te Konvencije o biološkoj raznolikosti, najavljuje Olja Jovanović iz Zelene Akcije.
Klipom po glavi
Nekoliko kuća zbilo se na hrpu iznad rijeke. Sredovječna gospođa stoji u dvorištu po kojem slobodno lutaju kokoši. Tu je prelijepo, ali ne može jedna osoba protiv čitavog sela od 45 kuća, kaže lokalna stanovnica koja je dodala i da se boji da će dobiti klipom po glavi ako se izjasni protiv gradnje hidroelektrane. I tako lokalna zajednica misli svoje i šuti dok ne bude kasno.
Na povratku sa Dobre zastajemo na gradilištu. Strojevi su u punom pogonu i rijeka je već pregrađena. Tu se gradi ubrzanim ritmom. Dolazi zaštitar. Dosta mi je mudrovanja. Slijedeći put zovem policiju, kaže u pokušaju sprečavanja novinara da rade svoj posao i pridonesu pravu javnosti da zna.
Ako se i odupru hidroelektranama uz pomoć ekologa i aktivista, rijeke se još uvijek moraju suočavati s otpadnim vodama koje dospijevaju u vodu, kanalizacijama, sa krutim otpadom, sa vađenjem šljunka (Drava), sa mijenjanjem prirodnog toka.... Biti rijekom danas nije lako, a pred ekološkim udrugama još je puno borbe s vjetrenjačama. Možda ova metafora i nije prikladna u ovom slučaju jer kad bi u Hrvatskoj bilo više vjetrenjača, rijeke ne bi - ubijali.
(Surađivale: Ivana Sansević i Emina Bužinkić)
