Na ovom portalu 8. rujna 2010. godine objavljen je moj članak Privatizirala pravnu stečevinu!. Osnovna teza članka bila je da bi hrvatska Vlada, koja je uložila 8 milijuna eura u prijevod 100 000 stranica pravne stečevine Europske unije, trebala, radi koristi svojih građana, te prijevode objaviti na Internetu. Povod je bilo darivanje CD-a s tim prijevodima srbijanskom premijeru Mirku Cvetkoviću od strane hrvatske premijerke Jadranke Kosor. U članku stoji i slijedeća rečenica: "Mogli bismo čak doći u glupu situaciju da te prijevode na Internetu objavi npr. Bosna i Hercegovina koja ih je od premijerke Jadranke Kosor također dobila na poklon."
Glupa se situacija dogodila. Nije nas "poglupila" Bosna i Hercegovina već Crna Gora, još jedan obdarenik naše premijerke. Kako piše Novi list od 9. svibnja 2011. godine, ti su se prijevodi prije dva mjeseca pojavili na službenim internetskim stranicama Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore. U to se svaki čitalac može uvjeriti na ovoj internetskoj adresi. Možemo samo zahvaliti razumnim ljudima u Vladi Crne Gore što su učinili korisnu stvar i za svoje građane i za građane Republike Hrvatske. Tako se autistično i glupo ponašanje hrvatske Vlade u vezi s (ne)objavljivanjem tih prijevoda pokazalo u svoj svojoj monumentalnosti.
Čovjek se, kao građanin, naprosto osjeća poniženim time kako ga glupim smatra vlast. No atribut gluposti u ovom se slučaju može pripisati jedino vlasti, a ne građanima
O kakvoj se smušenosti u glavama naših političara radi najbolje pokazuje jedan od komentara na uvodno spomenuti članak iz rujna 2010. godine. Netko tko se predstavio kao "Službenik" svjedoči slijedeće: "Prilikom jednog seminara održanog u Ministarstvu vanjskih poslova, a vezano uz pravnu stečevinu EU, jedan od sudionika je pitao upravo ovo pitanje koje se postavlja u članku. Odgovor je glasio: pravna stečevina kao i rezultati pregovaranja se ne objavljuju jer bi nastala panika. Mediji bi objavljivali krive podatke, nastajale bi afere i senzacije, a to nije potrebno..."
Po mišljenju našeg Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija pravo Europske unije (kada bi bilo poznato građanima) izazvalo bi među njima paniku. Mediji bi objavljivali krive podatke (?) itd. Zato to pravo treba sakriti od građana do ulaska u Europsku uniju, a nakon toga je građanima ionako prekasno da se bune, a panika će biti njihova privatna panika koja se ne tiče države.
Promjenama Ustava Republike Hrvatske usvojenim u Hrvatskom saboru 16. lipnja 2010. godine u članku 6. u Ustav RH je unijeta dopuna članka 38. koja glasi: "Jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom". Pravo na pristup informacijama tom je odredbom uzdignuto na razinu ustavnog prava. Izgleda da su tu promjenu hrvatskog Ustava ozbiljno shvatili jedino Crnogorci objavivši informacije na koje hrvatski građani u svakom slučaju imaju pravo - hrvatske prijevode propisa Europske unije.
Čovjek se, kao građanin, naprosto osjeća poniženim time kako ga glupim smatra vlast. No atribut gluposti u ovom se slučaju može pripisati jedino vlasti, a ne građanima.