Početkom travnja Ministarstvo kulture konačno je omogućilo potpisniku ovih redaka pristup informacijama koje je tražio prije više od dvije godine, a koje zaokružuju veći dio dokumentacije naprasno ukinutog Programa dodjele bespovratnim potporama neprofitnim medijima: prijavnoj dokumentaciji svih nakladnika čiji su mediji dobili bespovratna sredstva na natječajima raspisanim u 2013, 2014. i 2015. godini, završnim izvještajima o provedenim aktivnostima, završnim izvještajima Stručnog povjerenstva te informacijama o identitetu članova i članica Stručnog povjerenstva uz tablice njihovih pojedinačnih ocjena.
Ministarstvo je prvobitno odbilo pružiti ove informacije, ali je promijenilo mišljenje nakon što je povjerenica za informiranje Anamarija Musa utvrdila "grube povrede zakonitosti" u sročenoj odbijenici i nakon što je Visoki upravni sud svojom presudom potvrdio povjereničin stav.
Ministarstvo je prvobitno odbilo pružiti ove informacije, ali je promijenilo mišljenje nakon što je Povjerenica za informiranje Anamarije Muse utvrdila "grube povrede zakonitosti" u sročenoj odbijenici i nakon što je Visoki upravni sud svojom presudom potvrdio povjereničin stavMinistarstvo se nakon toga nije previše zamaralo identificiranjem zaštićenih informacija i provođenjem validnog testa javnog interesa za svaku od njih. Jednostavno je sve tražene podatke proglasilo javnima i pozvalo nas da proberemo one koje nas i dalje zanimaju.
Da okolnosti nisu otežane vječitom željom vlastodržaca i birokracije koja im služi da upravljanje novcem ostane što više u sferi mutnoga, ovu bismo upravno-pravnu epizodu proglasili nimalo nevažnom. Načelno, ona aktere svih budućih javnih natječaja za dodjelu sredstava neprofitnim organizacijama stavlja u posve novu situaciju. Sada je sudski potvrđeno da tijela koja raspisuju natječaje moraju računati s time da su svi podaci iz natječajnih postupaka u načelu javni.
Prijavitelji na natječaje moraju računati s time da su njihove prijave u načelu javno dostupne. A članovi ocjenjivačkih tijela, da su njihove ocjene također podložne javnom uvidu. I da se na pristupanje svim tim informacijama ubuduće neće morati čekati dvije godine, jer put je sada, eto, prokrčen. U tom smislu radilo bi se o još jednoj pobjedi sadašnje povjerenice za informiranje u nastojanju civiliziranja hrvatskog društva u segmentu javnosti raspoređivanja financijskih sredstava, i to nekoliko mjeseci prije okončanja njezina mandata.
Ministarstvo kulture je pune dvije godine odgađalo pristup tim informacijama opravdavajući se da bi on ugrozio prava neprofitnih nakladnika na Sada je sudski potvrđeno da tijela koja raspisuju natječaje moraju računati s time da su svi podaci iz natječajnih postupaka u načelu javninjihovo intelektualno vlasništvo kao i prava na zaštitu osobnih podataka članova Stručnog povjerenstva i drugih čija se imena navode u prijavnicama. Na kraju je promijenilo mišljenje i dozvolilo sve što je bilo traženo, bez ikakve selekcije, testa razmjernosti i javnog interesa.
Pregledom tražene dokumentacije koja je posljednjih godina bila politička top-tema ustanovili smo da ona leži nesređena u Ministarstvu, u petnaest kutija, dijelom čak i zagubljena. To je vidljivo već iz službenog poziva koje je Ministarstvo uputilo 3. travnja, u kojem priznaju da "među zatraženom dokumentacijom nije pronađena tablica koja sadrži identitet članova Povjerenstva za 2013. godinu te ocjene za start-upove po članovima Povjerenstva za 2014. i 2015.". Neki podaci su nepotpuni, pa samim time neistiniti, na primjer oni koji bi trebali omogućiti identifikaciju članova stručnog povjerenstva koje je ocjenjivalo radove 2014. i 2015. godine. Otvorenim ostaje pitanje jesu li podaci koji nedostaju namjerno izuzeti iz gomile koja nam je prezentirana, ili su zaista zagubljeni.
Pregledom tražene dokumentacije koja je posljednjih godina bila politička top-tema ustanovili smo da ona leži nesređena u Ministarstvu, u petnaest kutija, dijelom čak i zagubljenaJasno je pritom da u tako nesređenoj gomili papira Hasanbegović nije mogao u tren oka, odmah po stupanju na ministarsku dužnost, pronaći tragove nekih velikih nepravilnosti. To je konkretan dokaz onoga što smo znali i ranije, naime da je lagao.
Gomila prijavnica, izvještaja i ocjena članova stručnog povjerenstva danas je, novinarski gledano, uglavnom irelevantna. Možda bi mogla poslužiti još jedino za nekakav znanstveni rad koji bi se bavio historijatom hrvatskih neuspjelih medijskih politika i njihove neuspjele provedbe. Izdvojit ćemo tek dvije-tri sličice koje ilustriraju ono što smo svojevremeno tvrdili, a to je da program, koji se zasnivao na malim jednogodišnjim potporama za čije je apliciranje sam nakladnik morao (k tome u zadanoj tabloidnoj formi) opisivati vlastiti medij, njegove ciljeve, ciljne skupine, operativne programe itd., itd. - koncepcijski nije bio prilagođen potrebama (neprofitnog) medijskog nakladništva.
Raspršivanje malih iznosa na jednogodišnje potpore relativno velikom broju medija nije bio slučajno odabran promašeni način ulaganja u medije,Jasno je pritom da u tako nesređenoj gomili papira Hasanbegović nije mogao u tren oka, odmah po stupanju na ministarsku dužnost, pronaći tragove nekih velikih nepravilnosti. To je konkretan dokaz onoga što smo znali i ranije, naime da je lagao već iza njega stoji neprikrivena želja svake vlasti: SDP-ove, HDZ-ove, HNS-ove – da izbjegne da joj kompetentni i utjecajni mediji proviruju iza leđa u ono što rade. U neizrečenoj agendi svih dosadašnjih državnih natječaja za potpore medijima nalazi se bolje ili lošije prikrivena volja nosilaca vlasti za usmrćivanje novinarstva.
Najdragocjenije su pritom neke od evaluacijskih opaski članova stručnog povjerenstva. Izdvajamo komentar Mime Simić u ocjeni godišnjeg učinka jednoga portala: "Nitko od uredništva portala dosad nije živio od tog medija i u trenutku kad su dobili potporu nastavili su proizvodnju u sličnom tonu i smjeru, samo uz (opravdano!) honoriranje vlastitog rada. Tako zapravo nije došlo do istinske profesionalizacije medija, jer se medij nastavio kreirati 'u slobodno vrijeme'."
Neprilagođenost natječaja potrebama nakladnika još bolje ilustrira nepravda koja je nanesena časopisu romske nacionalne manjine Crveni kotač, što je uglavnom ostalo nezamijećeno. Njihov nakladnik primio je inicijalna sredstva za pokretanje tromjesečnika. U godini dana ispunio je sve preuzete programske obaveze i dobio pozitivne kritike članova povjerenstva, ali slijepom logikom natječajnih propozicija iduće mu godine sredstva nisu dodijeljena i bili su prisiljeni na gašenje. Golem trud – uzalud.
U neizrečenoj agendi svih dosadašnjih državnih natječaja za potpore medijima nalazi se bolje ili lošije prikrivena volja nosilaca vlasti za usmrćivanje novinarstvaRiječima člana povjerenstva Željka Blaće: "Iako dobro plasiran u prvom krugu novog natječaja, časopis nije dobio podršku u sljedećem krugu uslijed velike negativne devijacije ocjena. Staro povjerenstvo nije bilo konzultirano, pa je časopis završio u potpunoj egzistencijalnoj krizi. Kako je riječ o publikaciji koja je potaknuta inicijalnom podrškom Ministarstva kulture – nije jasno kakav signal šalje Ministarstvo novim projektima, ako ne postoji proces u kojemu isti mogu razviti kapacitete za održivost, a u tri prethodne evaluacije zadovoljavaju kriterije i ispunjavaju uvjete ugovora."
Riječima članice povjerenstva Sanje Sarnavke: "Časopis bi trebalo nastaviti financijski podržavati i u narednim godinama jer je redakcija pokazala izuzetnu volju i želju da realizira kvalitetno glasilo romske manjine koja je društveno marginalizirana, a nerijetko i diskriminirana."
Natječaj za neprofitne medije je, rekosmo, prešao u legendu: na horizontu je novi, HDZ-ov natječaj za medije zajebnice.
