Posljednjih mjeseci središnja tema na Filozofskom fakultetu u Zagrebu su sporni ugovori s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, pri čemu se iz tjedna u tjedan situacija na Fakultetu sve više zaoštrava. S jedne strane nalazi se dekan Vlatko Previšić koji svom silom nastoji progurati ove ugovore, ali s druge strane nalazi na sve masovniji otpor studenata, asistenata i profesora, pri čemu ovaj sukob postepeno sve više izlazi iz strogih sveučilišnih okvira i uklapa se u aktualne političke i svjetonazorske sukobe koji se već odvijaju na području kulture, medija i znanosti. Jedan od profesora koji pomno prati razvoj situacije i otvoreno se protivi ovim ugovorima jest Borislav Mikulić, redovni profesor na Odsjeku za Ako uopće želimo govoriti o perspektivama za budućnost neke nove lijeve civilno-društvene i političke pozicije, ona će u Hrvatskoj uvijek biti manjinska, intelektualna i u znatnoj mjeri elitna, i zato moramo govoriti o širem geo-političkom kontekstu, o umrežavanju evropskih pokreta i aktera filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. S profesorom Mikulićem smo razgovarali kako bismo se pobliže upoznali sa suštinom problema oko samih ugovora, pokušajima njihove provedbe od strane bivšeg i sadašnjeg dekana, posljedicama koje bi mogli imati za studente filozofskog na tržištu rada, te sa njihovom ulogom u širem društvenom kontekstu.
Posljednjih mjeseci smo čuli dosta širok raspon argumenata protiv ove suradnje - od načelnih do nešto konkretnijih. Koji su vaši glavni razlozi protivljenja i kakav je suštinski karakter ovih ugovora (vidimo da neki inzistiraju na svjetonazorskom karakteru)?
Sukob svakako jest svjetonazorski, ali radi se o nastavku klerikalizacije društva i crkvene rekonkviste koja je na snazi još od 1991., a posebno od tzv. Vatikanskih ugovora od 1996. Sve se takoreći već desilo, i uvijek se ponovo vraća, javna sfera je postala kao permanentno crkveno proštenje, svake godine su ritualne crkvene procesije udarne vijesti u medijima, a ovo medijsko ludilo oko crkvenog obožavanja mrtvog tijela jednog katoličkog sveca, to se ne može ni kategorizirati! Zato mislim da u sadašnjem sukobu oko KBF-a ne treba insistirati na tim svjetonazorskim aspektima, koliko god bili spektakularni, već na onome što generira sukob, a to su na pravni, institucionalni i konceptualni razlozi koji se tiču statusa institucija i samih religijskih studija. Tu je prava domena crkvene rekonkviste, ona premašuje sferu obrazovanja. Za ilustraciju, religija i teologija studiraju se na javnim sveučilištima u zemljama poput Njemačke ili Velike Britanije, ali nema svjetonazorskog sukoba niti "sukoba Hrvatsko radništvo ne postoji kao radništvo, nego je srozano na status lumpen-radništva, i povrh toga je prvenstveno hrvatsko i katoličko, i libi se internacionalizmafakultetâ", nije riječ o razlici teologija-crkva vs. znanost-akademija. Također, vjeronauk je redovni predmet u javnim školama u Njemačkoj, ali nema društvenog sukoba oko klerikalizma. Dakle, problem kod nas jest svjetonazorski, ali vrag leži u institucijama, u kanalima kroz koje svjetonazor ima moć da preuzme sve, kupi sve za nula kuna, pervertira zakone pa čak i ustavna načela, poput načela nediskriminacije u pristupu obrazovanju i zaposlenju.
Kako objašnjavate motivaciju dvaju fakulteta? S jedne strane postoje privatno-karijeristički interesi bivšeg dekana Borasa, čiju politiku sada nastavlja i Previšić. Koji su motivi novog dekana FFZG-a da silom nastoji potpisati ove ugovore, a posebno, koji su motivi KBF-a da krene u suradnju upravo s filozofskim?
Geneza sadašnje afere, koja se vuče još od 2014., od izbora Borasa za rektora Sveučilišta i izbora Previšića za dekana Filozofskog fakulteta, pokazuje jednoznačno da je riječ o inicijativi i interesu KBF-a za proširivanjem sfere svoga utjecaja iz izolacije posebnog, iako privilegiranog, statusa unutar Sveučilišta. Proširenje studijskih programa na FF za njih je najsigurniji način, i konceptualno i logistički, jer se oslanja na pripadnost Micanje Hasanbegovića bilo bi kastriranje Karamarka. Za razliku od sadašnje predsjednice, bivši predsjednik Mesić je 2001., uz razne civilne udruge pa i kulturnjake, zapravo bio odlučujuća instanca obrane od navale desnih trendovahumanističkim znanostima. Filozofski fakultet ima za njih sve gotovo, tako da KBF ne mora ništa činiti ni doprinijeti, nego se samo prikopčati, takoreći, to je kao naseljavanje u tuđe tijelo. Taj sadašnji prodor oslanja se i na već postojeću, formalnu povezanost teologije s filozofijom preko tzv. Matičnog odbora, gdje se odobravaju znanstvena zvanja i gdje teolozi također imaju brojčanu prevagu.
Čini se paradoksalno i zbunjujuće za javnost da dva dekana Filozofskog fakulteta, sadašnji Previšić i bivši Boras, sada na poziciji rektora Sveučilišta, združeno i zdušno prikazuju prisvajačke interese KBF-a kao interese FF-a, pa to čak još pakiraju u ad hoc smišljenu, autoritativnu priču o "statutarnoj obavezi na sveučilišnu suradnju", pa još dodaju egzotičnu priču o "potrebi za horizontalnom protočnosti studija i studenata". Sveučilišna suradnja je definirana u Statutu Sveučilišta kao znanstveno-istraživačka obaveza članova akademske zajednice, a ne institucija, a još manje je definirana kao obaveza sastavnica na sklapanje ugovora. Navedena "horizontalna mobilnost" već postoji na temeljima bolonjske reforme fakultetskih studija. Zato, preduvjet za "horizontalnu protočnost" kroz kombiniranje studijskih grupa, na koje aludiraju dekan FF-a i rektor, jest temeljna reorganizacija svih studija iz fakultetskih u sveučilišne, kako je slučaj na zapadnim sveučilištima od Njemačke do Velike Britanije, ali to bi bio predug i mučan put, na kojem bi Katolički bogoslovni fakultet morao izgubiti svoju "posebnost" i doista postati normalna sastavnica Sveučilišta. Riječ je o tome da se s forsiranjem integracije jednog studija Prosvjed Kulturnjaka nije poprimio forme izrazitijeg i jasnijeg političkog djelovanja, i zato je tek sadašnji bojkot predstavnika srpske i židovske zajednice u vezi s komemoracijom u Jasenovcu stvorio potrebnu, ali ne znam da li i dovoljnu krizukatehetike s KBF-a sa desecima studijskih programa Filozofskog fakulteta, pokušava ispod žita i na mala vrata izvesti KBF iz njegova izoliranog statusa. Iako je on definiran u Statutu Sveučilišta kao poseban, taj status im očito više nije dovoljan za dostatno zasićivanje školstva svojim kadrom. Sličan proces privilegiranja crkvenog kadra odvio se nedavno u zdravstvu s povećanjem koeficijanta plaće za dušebrižnika nauštrb medicinskog osoblja.
U čemu se očituje privilegiranost KBF-a unutar Sveučilišta?
Riječ je o privilegiji na temelju izuzetnosti u poretku u kojem se nalazi. To je ono što se zove princeps ili poglavica. KBF je s jedne strane punopravna sastavnica Sveučilišta, a istovremeno se, prema čl. 44 Statuta Sveučilišta, njezin status posebno uređuje. Što to znači, vidi se iz posebnog Ugovora KBF-a sa Sveučilištem u Zagrebu koji je potpisan iste godine kad i prva tri Vatikanska ugovora, a onda sve to iskazuje Statut KBF-a. Ta se posebnost tiče povlaštene autonomije u pogledu "poslanja" Fakulteta, ustroja, financija i vlasništva Fakulteta, studijskih programa, pa na koncu i prijemnih ispita. KBF uživa sva prava kao i druge sastavnice Sveučilišta, a istodobno je temeljem tog svoga posebnog statusa zapravo izuzet iz te iste pravne regulative koja obvezuje druge sastavnice. Na primjer, da se ograničimo samo na to, nitko drugi ne smije propagirati svjetonazorska uvjerenja u znanosti, ali oni smiju i dapače moraju misionirati, evangelizirati. Svi drugi moraju provjeravati inteligenciju Umjetnička taktika kulturnih radnika nesvjesno izbjegava izravni sukob s glavnim točkama moći, a to su HDZ, premijer i predsjednica države. S druge strane podsjeća na tipičnu iluziju hrvatskih kulturnjaka o nadmoći kulture nad politikomi znanje na prijemnim ispitima, ali oni provjeravaju božje pozvanje. Obaveze KBF-a prema Sveučilištu navode se u dokumentima uvijek samo paušalno, a prava se prikazuju detaljno. Osobito je karakterističan npr. čl. 4 Statuta, gdje se pripadnost KBF-a Sveučilištu navodi u jednoj šturoj rečenici, umetnutoj kao u sendvič između "podložnosti crkvenog učilišta Svetoj stolici" s jedne strane, i nadležnosti ili skrbi "diecezanskog biskupa". Iz toga valjda dekan KBF-a i Biskupska konferencija ovih dana, u javnim istupima, interpretiraju autonomna prava i akademske slobode drugih sastavnica Sveučilišta, kao što je Filozofski fakulet, ne kao slobodu i autonomiju odlučivanja nego kao dužnost tih drugih fakulteta da povrh uobičajene suradnje na Sveučilištu još moraju sklopiti posebne formalne ugovore s KBF-om. Tako se akademske slobode FF-a pretvaraju u dužnost po posebnom pravu KBF-a da uzme tuđe kao svoje, a svoje zadrži kao svoje.
Koji fakultet bi imao više koristi od ovakve suradnje?
Filozofski fakultet nema nikakve koristi od toga, a šteta za naš Fakultet već je počinjena i velika je! Napetosti na Fakultetu rastu kao valjda nikad dosad, mnogi se ljudi po odsjecima ili protive ili se osjećaju izigranima, uprava je u raspadu. Dekan pojačava agresivne mjere, sprečava kanale unutrašnje komunikacije fakulteta, nadzire se elektronička pošta, suspendirao je prodekanicu za znanost i međunarodnu suradnju, Branku Galić, i pri tome grubim kvalifikacijama o navodnoj nesposobnosti, prevrtljivosti i o privatnom muzičkom ukusu u medijima stvorio nedoličnu društvenu aferu. K tome, neslužbeno se govori da je prodekanica za nastavu i studente dala ostavku, dakle to tek još Upravo taj sitni mračni ideolog Hasanbegović, izvučen iz historičarskih arhiva, reprezentira sve što treba za ovaj trenutak "zgrabi sve sad ili nikad"slijedi! Šteta za Filozofski je već jako velika, i ona ponovo govori o pervertiranju institucionalnih i političko-upravnih aspekta ove stvari, a ne tek o svjetonazorskim.
Dekan Previšić je poznat po pokušajima protustatutarnog nametanja ugovora budući da prije sjednice Fakultetskog vijeća u veljači nije proveo raspravu po odsjecima, te po vršenju pritisaka...
Dekan Previšić je, po mome mišljenju, samo operativni izvršilac plana jedne šire skupine vidljivih i manje vidljivih aktera i pomagača, a svojim nervoznim autoritarnim držanjem pokušava sugerirati članovima našeg Fakulteta da je on boss! Ali ne zanemarimo jedan detalj ovdje. Dekan u javnim nastupima protiv suspendirane prodekanice Galić odnedavno ističe zaslugu kako je on revidirao prve verzije ugovora s KBF-om iz 2014., koji je još tadašnji dekan Boras, netom što je izabran za rektora, sklopio s dekanom KBF-a, Matulićem, na temelju prethodne suglasnosti Fakultetskog vijeća. Međutim, poznato je da su tu reviziju iznudili studenti nakon što su uspjeli doći do pomno skrivanog prvog ugovora, i prezentirali ga Vijeću i široj javnosti fakulteta. Tek nakon Poplava crnila kroz centar posve je tu, samo se još širi po rukavcima, stigla je eto i do Jasenovca. Imenovanje Hasanbegovića, kao i ona nevesela lakrdija s kreditnim profiterom za ministra branitelja, pokazuje pravo lice cijele ove hipokrizije oko garniture stručnjaka u vladi toga krenuo je proces rasprave na Fakultetu, suspendirani su svi prethodni ugovori, poput ugovora s Muzičkom i Likovnom akademijom, koji su bili ograničeni samo na po jedan studij na FF-u, izrađen je dokument Opća načela suradnje između FFZG-a i drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu koja istovremeno zagovaraju znanstveno-istraživačku i nastavnu suradnju, ali jasno štite identitet i dostojanstvo studija i odsjekâ te interese studenata i nastavnika našeg Fakulteta. Ne bih u toj prvoj fazi osporavao donekle konstruktivnu ulogu dekana Previšića, koliko god to nije njegova izvorna zasluga, ali utoliko manje imam razumijevanja za njegov zaokret ka pojačavanju pritisaka na odsjeke, lobiranje za ugovor s KBF-om, slanje ultimativnih dopisa, posjete na sjednicama Odsjeka i "dodatna objašnjavanja". Stvoren je kaos u kojem ne znamo pouzdano koliko je odsjeka zapravo prihvatilo ugovore ili se samo "smatra da prihvaćaju", kako se on izrazio. Umjesto da redovnim kanalima obavijesti Fakultet o tome, podacima dekanata mašu pojedinci poput Ive Banca, a sâm dekan u javnim nastupima konfabulira kako su ugovori "još u doradi", iako su odbijeni, kako proces tek zapravo počinje, iako je završen. Istovremeno, dekan KBF-a izjavljuje doslovno, i to u zajedničkom intervjuu s dekanom Previšićem za Katolički radio od 10. travnja, da će oni ići do kraja, da njihovo pravo i interes neće spriječiti nikakvi nelegitimni Plenumi te da će Vijeće FF-a na kraju prihvatiti ugovor. Ja nisam čuo izravniji oblik patronizacije i ponižavanja Filozofskog fakulteta u prisustvu i uz asistenciju njegovog dekana.
Kako su na koncu izgledale rasprave na odsjecima i kako je glasao vaš odsjek?
Na mome Odsjeku za filozofiju raspravljalo se ekstenzivno i žučno, jer neki članovi odsjeka surađuju s KBF-om na znanstvenom planu, ali je ugovor o integriranju njihovog studija katehetike i našeg studija u zajednički dvopredmetni studij jednoznačno odbijen. Također je odbijen i Možda se konačno netko nekad nekim čudom usudi postaviti i pitanje ustavnosti ne samo obrazovne politike KBF-a, koja je protivna politikama svih sastavnica Sveučilišta, nego i onih famoznih Vatikanskih ugovora, koji su potpisani 90-ih a da o njima Sabor Republike Hrvatske čak nije ni raspravljaougovor s Muzičkom akademijom, koji je u novoj verziji preširok i neodređen, za razliku od ranijeg dvopredmetnog studija muzikologije i pedagogije, koji je do 2014. bio posve neproblematičan, kao i dvopredmetni studij između Likovne akademije i Odsjeka za povijest umjetnosti. Naglasili smo, time se ne odbija znanstveno-istraživačka suradnja s KBF-om ili drugim fakultetima, za koju su kod nas osobito zainteresirani pripadnici Centra za integrativnu bioetiku, ali znanstveno-istraživačka suradnja ne može se brkati s integracijom i zajedničkim izvođenjem nastavnih studija. Time smo odgovorili na glavni dio taktike oko forsiranja tih ugovora u paketu. Raspravljali smo i glasali o ugovorima pojedince, jer se radi o različitim institucijama i različitim opsezima integracije nastave, te uputili takav dopis. Međutim, dekan nije stavio dopis na Fakultetsko vijeće, kao ni odgovore drugih odsjekâ, iste one odgovore koje je ultimativno zahtijevao dopisom od 22. veljače, tražeći da se mišljenja dostave do 10. ožujka, ili će se smatrati, kako je napisao, da Odsjeci koji ne dostave svoje mišljenje do tog datuma prihvaćaju ugovore!
Koliko su ovi ugovori transparentni? Sam ugovor s KBF-om jest javno dostupan, međutim čini se da je još u fazi nacrta, odnosno javne rasprave. Kako je Uprava mogla staviti na glasanje po odsjecima dokument koji zapravo još nije gotov i zašto nisu pozvali studentske predstavnike da sudjeluju u toj javnoj raspravi?
Upravo tu je nov moment manipulacije. Druge verzije ugovorâ, one o kojima smo raspravljali, koje su izrađene nakon donošenja "Općih načela suradnje", skinute su s dnevnog reda Fakultetskog vijeća od 18. veljače upravo da bi se o njima raspravljalo na odsjecima. I studenti prema statutu Fakulteta imaju predstavnike u vijećima odsjekâ, tako da su načelno mogli sudjelovati u raspravama i na toj razini, ako su i stvarno uključeni u rad svojih odsječkog vijeća, što nije uvijek slučaj. Dekan Previšić je u spomenutom dopisu tražio podatke o datumima, mjestu i vre Zaokret društvenih trendova udesno bio je primjetan već za prošle, koalicijske vlade tzv. lijevog centra. To je po mome mišljenju ponavljanje situacije iz 2001. I ova zadnja, kao i ondašnja koalicijska vlada nije samo tolerirala desničarenje ekstremne vrste, koje je ugrožavalo građanski život, jer se nije usuđivala konfrontirati s njime, nego ga je u velikoj mjeri logistički poticalamenu održavanja sjednica odsjeka, učinio sve kako bi članovi uprave mogli doći i objasniti odsjecima koncepciju i sadržaj ugovora, kao da su odsjeci zavodi za maloumne ili malodobne da ne bi znali procijeniti odnos između ugovora i "Općih načela suradnje". I zašto onda nije stavio te odgovore na sjednicu Fakultetskog vijeće u ožujku, kako je trebalo biti? Očito zato što se odgovori nisu sviđali naručiocima i vjerojatno nije problem samo u šest odbijanja, ali to ne znamo jer to taji. Dakle, proces rasprave je trebao završiti na Fakultetskom vijeću u ožujku na temelju odlukâ i mišljenjâ koje je ultimativno zahtijevao od odsjekâ, i dobio. Umjesto dovršenja procesa na Fakultetu, preko medija saznajemo da je ugovore poslao na nove prepravke, kao auto u servis, a odsjeke stavio na neizvjesno čekanje kad će majstori popraviti auto. U međuvremenu dogodio se i Plenum i očito jako pomrsio račune, premda se i dekan Previšić i dekan KBF-a usrdno trude da omalovaže značenje studentske mobilizacije i ističu slabu vajdu od prava studenta na veto u Vijeću. Možemo dakle očekivati da će se u nekom trenutku direktno na Vijeću pojaviti treće verzije ugovora, za koje će dekan tvrditi da su usklađene s Općim načelima suradnje, kao što je prethodno tvrdio za druge verzije. Iz toga zaključujem da će po treći puta nametati ugovore koji su već dvaput odbijeni, a ne samo vraćeni na dorade i popravak, i situacija će se sigurno još više zaoštriti.
Kakva je današnja pozicija studenata Filozofskog na tržištu rada i bi li se ovim ugovorima dodatno pogoršala?
Velik dio studenata Filozofskog fakulteta, mislim barem polovica, stječe diplome magistara edukacije, tj. školuju se za srednjoškolske nastavnike. Ovaj ugovor s KBF-om direktno zadire u to. Pri tome, ravnatelji škola već sada se vode, i vodit će se sigurno, načelom zapošljavanja jedne osobe s punom satnicom, odnosno izbjegavanjem situacije prema kojoj postoje dva zaposlenika s pola satnice. To je načelo posve racionalno, ne ovisi nužno o svjetonazorskim preferencijama ravnatelja ili sklonosti da radije angažiraju kadar KBF-a i za predmete izvan područja vjeronauka, a Veza između konzervativizma i neoliberalnog kapitalizma već postoji takoreći otjelovljena u osobama glavnih igrača sadašnje aferene druge kandidate s burze rada. Već sada, što se tiče filozofije, znamo da se na zagrebačkim školama za predmet filozofije i etike češće zapošljavaju studenti s isusovačkog fakulteta, pa čak i studenti iz Zadra i Splita, gdje je utjecaj Crkve na studij filozofije vrlo izražen, nego s našeg studija.
No, još je jedan detalj izuzetno ilustrativan za sadašnje stanje. To je bio Nacrt pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja, nastavnika i odgajatelja, koji je nedavno, naoko naprečac i iracionalno, provalio u javnost iz MZOŠ-a s konstitucijom nove vlade, u kojem je predviđeno da filozofiju i etiku, osim diplomiranih filozofa, mogu predavati diplomirani politolozi i sociolozi i - molim vas! - teolozi, religiolozi i kateheti! Jasno je da su politolozi i sociolozi služili samo kao smokvin list za tu sramotu! Ti isti kateheti, s dva semestra tečaja latinskog, našli su se i na listi kompetentnih predavača za latinski jezik na srednjim školama, što je na zadnjem Plenumu istaknula i jedna studentica Odsjeka za klasičnu filologiju. Taj prijedlog pravilnika osuđen je, što se tiče filozofije, sa svih strana kao skandal, i ministar ga je povukao, ali na toj pozadini jasnije se vidi geneza i nasilnički Već sada, što se tiče filozofije, znamo da se na zagrebačkim školama za predmet filozofije i etike češće zapošljavaju studenti s isusovačkog fakulteta, pa čak i studenti iz Zadra i Splita, gdje je utjecaj Crkve na studij filozofije vrlo izražen, nego s našeg studijakarakter sadašnje akcije KBF-a da integriranjem svoga studija katehetike sa studijima na Filozofskom fakultetu osigura svojim studentima neupitnu prednost u zapošljavanju i svoj utjecaj preko kontrole vjeroučitelja. Crkva im daje i obnavlja ili oduzima "kanonsko poslanje", ovisno o svjedočenju kršćanskog života, ako ne idu redovito na misu ili se, nedajbože, rastave.
Jesu li se studenti dobro pripremili za ovaj sukob? Plenum se protegnuo na prilično zamornu raspravu nakon koje je izglasano protivljenje ugovorima. U kuloarima se pričalo o zahtjevu za smjenom dekana, na kraju se to nije dogodilo.
Studenti FF-a su se spremali za taj sukob kako je dolazio, u fazama. Studentski predstavnici u Fakultetskom vijeću najprije su uspjeli doći do prvog ugovora, koji je bivši dekan Boras sklopio na temelju prethodne prazne suglasnosti Vijeća, i ishodovati njegovu suspenziju uz pomoć nastavnika i Fakultetskog vijeća. Potom, studenti su odigrali jako značajnu ulogu u sastavljanju temeljnog dokumenta FF-a u ovoj stvari, spomenutih Općih načela suradnje između FFZG-a i drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. No, s drugom fazom ove afere, kad su uslijedile druge verzije ugovora, koje smo u međuvremenu raspravljali na odsjecima, pritisak na studente se povećao, dekan otvoreno govori da statutarno pravo studenata na veto traje samo osam dana - to znači, ako studenti stave veto na neku točku sjednice Vijeća, točka se može ponoviti na sljedećoj sjednici, redovnoj ili Možemo očekivati da će se u nekom trenutku direktno na Vijeću pojaviti treće verzije ugovora, za koje će dekan tvrditi da su usklađene s Općim načelima suradnje, kao što je prethodno tvrdio za druge verzije. Iz toga zaključujem da će po treći puta nametati ugovore koji su već dvaput odbijeni izvanrednoj, bez prava veta! - to je sve toliko zaoštrilo odnose i pogoršalo atmosferu da je bilo samo pitanje dana kad će se mobilizirati studentski Plenum. Ali Plenum je neformalno tijelo, koje funkcionira drugačije, kroz dugačke rasprave, to je normalno. Tako bi i zahtjev za smjenom dekana, da ga je netko predložio, morao proći put rasprave i usvajanja kroz Plenum i preko Studentskog zbora doći do Fakultetskog vijeća, jer Vijeće ili rektor Sveučilišta odlučuju o suspenziji dekana. Plenum nije, bez obzira na oštre tonove, ratna studentska skupština koja naprečac donosi pučističke odluke o stvarima o kojima se priča u kuloarima. Plenum i blokade nisu istovjetne stvari. Na Plenumu se raspravlja i glasa čak i o formulacijama pitanja o kojima će se glasati. To možda nije uvijek ekonomično, ali je iz temelja demokratično i mora se respektirati. Osim toga, Plenum se jako dugo vremena nije sastajao, sastav studenata koji održavaju inicijativu nije više isti, osim nekolicine studenata koji prenose know how. Uostalom ima i blokadna kuharica, sad se dinsta luk, a kako će dalje teći krčkanje, to ćemo vidjeti.
Mogu li ovi ugovori politički radikalizirati studente, odnosno mogu li utjecati na rađanje šireg studentskog pokreta koji će ovaj sukob, kao i recentnu konzervativnu kontrarevoluciju, dovesti u vezu s neoliberalnim kapitalizmom?
Studenti su dovoljno radikalno postavili ta pitanja još za vrijeme blokade Fakulteta 2009. Pitanje je što su učinci te široke društvene akcije koju nipošto nisu mogli iznijeti samo studenti. Tada su mnoge nevladine organizacije podržavale Plenum, održavale su se razne tribine, trubilo se za ovo ili ono, ali ostalo je uglavnom samo ono što su akteri Plenuma iz 2009. prenijeli u različite niše društva, prosvjećivanje o bazičnoj Plenum je očito jako pomrsio račune, premda se i dekan Previšić i dekan KBF-a usrdno trude da omalovaže značenje studentske mobilizacije i ističu slabu vajdu od prava studenta na veto u Vijećudemokraciji, djelovanje u medijima i Radnička fronta. Da li je to sjeme za nešto dalje, vidjet ćemo. Međutim, ta veza između konzervativizma i neoliberalnog kapitalizma, koju spominjete, već postoji takoreći otjelovljena u osobama glavnih igrača sadašnje afere. Propagiraju je i provode oni isti članovi znanstveno-akademske zajednice koji na jednoj strani traže prilagođavanje studijskih programa famoznim potrebama tržišta, za koje će sutra, kad se promijene, reći da je to bio rizik i da programe možemo baciti u reciklažu. Ti isti, na drugoj strani, podržavaju ili ne dovode u pitanje poseban položaj KBF-a unutar Sveučilišta, a još manje dovode u bilo kakvo pitanje ovaj sadašnji brutalni pokušaj infiltracije te institucije u Filozofski fakultet. Pa uzmite za ilustraciju samo onaj skandal na početku mandata zadnjeg ministra znanosti u koalicijskoj vladi, Vedrana Mornara, bivšeg dekana FER-a i ujedno biznismena, čiji je prvi ministarski akt bio je poklonstvo Kaptolu, kao poniženje u Canossi. Uzmite i samog rektora Borasa, koji se nije samo proslavio ganućem nad samim sobom prilikom inauguracije i obećanjem više "biblijskih vrijednosti" na Sveučilištu, nego se jako često javno predstavlja kao stručnjak u lukrativnom području jezičnih tehnologija, on je inženjer, informatičar, lingvist, a također i biskup tzv. Hrvatske starokatoličke crkve. Pa evo, sad i dekan KBF-a, Matulić, nakon što je prekinuo šutnju poručujući iz busije KBF-a kako je afera s ugovorima "problem FF-a", raspričao se pseudoekonomističkim argumentima o tržištu rada, valjda misDekan Previšić nije stavio dopis Odsjeka za filozofiju na Fakultetsko vijeće, kao ni odgovore drugih odsjekâ, iste one odgovore koje je ultimativno zahtijevao dopisom od 22. veljače, tražeći da se mišljenja dostave do 10. ožujka, ili će se smatrati, kako je napisao, da Odsjeci koji ne dostave svoje mišljenje do tog datuma prihvaćaju ugovore! leći upravo na ono "tržište" zaposlenja u državnim školama u kojima Crkva ima kanonskim zakonikom zaštićeni monopol. Pa se valjda onda za njime poveo i dekan Previšić, u javnosti poznatiji kao nekadašnji predsjednik Cibone, svojim dirljivim pokušajima da borbenim pokličem "Znanje nije roba" osvoji srca plenumaša u sad već famoznom Priopćenju za medije i javnost, potpisanom kao Uprava, iako se uprava raspala.
Kako se ovi ugovori uklapaju u šire društvene trendove u zemlji? Od dolaska nove vlasti, svjedočimo zaokretanju udesno po pitanju kulture i medija, sada se čini i obrazovanja? Međutim, ugovori su zapravo krenuli u mandatu prošle vlade.
Ne, ugovori nemaju veze s mandatom prošle vlade, to je puka kronologija, nego zaokret društvenih trendova udesno bio je primjetan već za prošle, koalicijske vlade tzv. lijevog centra. To je po mome mišljenju ponavljanje situacije iz 2001. I ova zadnja, kao i ondašnja koalicijska vlada nije samo tolerirala desničarenje ekstremne vrste, koje je ugrožavalo građanski život, jer se nije usuđivala konfrontirati s njime, nego ga je u velikoj mjeri logistički poticala. Odlučujući moment za posljednje vlade bio je referendum o definiciji braka, koji je pokazao koliko duboko i dugoročno i u kojim su se crkvenim i paracrkvenim krugovima ti trendovi pripremali. Ali desnici nikad dosta. Sjećamo se kako je Željka Markić digla dreku da za svoju udrugu nije dobila novac od Ministarstva kulture, a na sva je usta šutjela o novcu koje je dobivala iz drugih resursa, osobito od gradonačelnika Bandića, bez natječaja, i dala znak za Hasanbegovićev blickrig.
Smatrate li da je ova suradnja KBF-a i FF-a izolirani događaj ili se može smjestiti u kontekst kulturne kontrarevolucije koja je uslijedila Dekan Previšić je, po mome mišljenju, samo operativni izvršilac plana jedne šire skupine vidljivih i manje vidljivih aktera i pomagača, a svojim nervoznim autoritarnim držanjem pokušava sugerirati članovima našeg Fakulteta da je on boss! neposredno po formiranju Orešković-Karamarko-Petrovljeve vlade?
Ova "principijelna koalicija" uprave KBF-a s rektorom Borasom i dekanom FF-a pripremljena je ranije, a s konstitucijom nove vlade, sastavljene od biznismena i bogomoljaca među kojima je prvo prednjačio Karamarko, a sad mu je i taj šou preoteo Orešković, svanuo je njezin dan. To je pitanje sad ili nikad, jer ako ovo ne prođe dobro za njih, postoji mogućnost da se počne urušavati i sve drugo, da se dovede u pitanje status KBF-a unutar Sveučilišta, jer u međuvremenu je, još 2006., osnovano i Hrvatsko katoličko sveučilište koje je jedino prirodno i logično mjesto za opstanak KBF-a. A možda se konačno netko nekad nekim čudom usudi postaviti i pitanje ustavnosti ne samo obrazovne politike KBF-a, koja je protivna politikama svih sastavnica Sveučilišta, nego i onih famoznih Vatikanskih ugovora, koji su potpisani 90-ih a da o njima Sabor Republike Hrvatske čak nije ni raspravljao.
Brojne Karamarkove izjave, a potom i imenovanje Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture, kao i njegovi i prvi potezi, daju na znanje kako se radi o temeljitom redizajnu hrvatskog javnog prostora. Koliki su mogući dometi takve "kulturne politike" i kome idu na ruku?
Nisam siguran da možemo uopće misliti na bilo kakve domete jer sve što znaju i hoće, već su pokazali, osnova svega je čistka ljudi i supstitucija liberalnih sadržaja desničarskim. Zamjena je prvo bila nagla, a sad ide diskretnije zbog masivnih i glasnih otpora, ali svejedno ide dalje. Riječ je o politici hipokrizije kojom se crni sadržaji pakiraju u žargon normalnosti, suradnje, jedinstva, općih ciljeva, dakle u nekakav diskurs centra koji je Dekan pojačava agresivne mjere, sprečava kanale unutrašnje komunikacije fakulteta, nadzire se elektronička pošta, suspendirao je prodekanicu za znanost i međunarodnu suradnju, Branku Galić, i pri tome grubim kvalifikacijama o navodnoj nesposobnosti, prevrtljivosti i o privatnom muzičkom ukusu u medijima stvorio nedoličnu društvenu aferuveć bio etabliran, ali je sada značajno poremećen udesno, i zato tako snažno iritira postignuti nivo civilnog mentaliteta. Ta poplava crnila kroz centar posve je tu, samo se još širi po rukavcima, stigla je eto i do Jasenovca. Imenovanje Hasanbegovića, kao i ona nevesela lakrdija s kreditnim profiterom za ministra branitelja, pokazuje pravo lice cijele ove hipokrizije oko garniture stručnjaka u vladi. Sve sami biseri! Upravo taj sitni mračni ideolog Hasanbegović, izvučen iz historičarskih arhiva, reprezentira sve što treba za ovaj trenutak "zgrabi sve sad ili nikad". Vidjeli smo da je taj trenutak stvoren pomoću grotesknog, ali promućurnog političkog inženjeringa, sastavljen od likova koji ne prestaju govoriti, kao Petrov, ili jedva govore, kao lutke na koncu, počevši od onog Mije Crnoje, preko Hasanbegovića koji doslovno sriče riječ po riječ do već notorne "građevine" Oreškovića. Oni su već živi primjerci te "kulturne politike" u samom upravnom političkom aparatu, to već jest re-dizajn hrvatskog političkog prostora. U skladu s mitom o izabranosti hrvatskog naroda, možda su oni čak proizvodi inteligentnog dizajnera, kojeg zagovara sljedeći egzotični lik u nizu, kreacionist na funkciji ministra znanosti, predizajniranog autfita. Valjda se tim slijedom i premijer nekim čudom preobrazio iz mucavog financijskog inženjera farmaceutskog koncerna u revnosnog, logoreičnog klerika koji ima vizije o svekolikom hrvatskom identitetu u jednoj točki na nebu - u blaženom Alojziju Stepincu.
Kako komentirate dosadašnji pokret otpora takvoj politici? Potpisnik ste peticije Kulturnjaka 2016.
Otpor Kulturnjaka je bio očekivan i nužan, on nužno ima i umjetničke oblike djelovanja, kao što su hepeninzi i performansi, nije bilo upitno treba li podržati peticiju! Ali umjetničke taktike su se po mome mišljenju prebrzo počele ponavljati, postale su autoreferencijalne, poput videoserije Zašto sam potpisao/potpisala peticiju? i tribine s istim pitanjem. To očigledno nije efikasan model. Hasanbegović, jedan minorni desničarski revizionist, proparadira kao pajac s ciničnim cerekom na licu i srpskim tjednikom НИН u rukama pored špalira ljudi iz kulture, i tim svojim performansićem, Filozofski fakultet nema nikakve koristi od ugovora s KBF-om, a šteta za naš Fakultet već je počinjena i velika je! odjelcem i kravaticom ukrade show u medijima! Mislim da ta umjetnička taktika kulturnih radnika s jedne strane nesvjesno izbjegava izravni sukob s glavnim točkama moći, a to su HDZ, premijer i predsjednica države. S druge strane, podsjeća na tipičnu iluziju hrvatskih kulturnjaka - mislim na kulturne producente u užem smislu, iako i sveučilišna inteligencija dijelom spada u to - o nadmoći kulture nad politikom koja se pojavila još 2001. u sukobu kulturnih radnika s tada novim ministrom Vujićem oko upravljanja kulturom. Ta drama se danas ponavlja kao farsa s ovim beznačajnim cinikom na mjestu ministra kulture. Prosvjed nije poprimio forme izrazitijeg i jasnijeg političkog djelovanja, i zato je tek sadašnji bojkot predstavnika srpske i židovske zajednice u vezi s komemoracijom u Jasenovcu stvorio potrebnu, ali ne znam da li i dovoljnu krizu. Politički ambiciozna i agilna predsjednica, koja čini velik uteg udesno, našla se hvalabogu tek sada u neobranom grožđu, i nadam se da će barem njezine muke, ako ne i dosadašnje mučenje javnosti, dovesti barem do otpuštanja Hasanbegovića iz funkcije. Kažem ne znam, jer i tu je, kao i s KBF-om, mnogo šta na kocki, najprije autoritet šefa HDZ-a. Micanje Hasanbegovića bilo bi kastriranje Karamarka. Za razliku od sadašnje predsjednice, bivši predsjednik Mesić je 2001., uz razne civilne udruge pa i kulturnjake, zapravo bio odlučujuća instanca obrane od navale desnih trendova. Sad imamo potpuno izokrenutu situaciju, predsjednica je daleko od liberalnog svijeta kulture, čak prednjači u desničarskim trendovima, pa se onda spektakularno "očituje" o NDH i Jasenovcu, kao da je ona izmislila Jasenovac i NDH i kao da se cijeli svijet o tome nije već odavno očitovao.
Borislav Mikulić: "Sloboda će u Hrvatsku, ako ikad ponovo dođe, opet doći izvana."Tijekom SDP-ove vladavine počela se formirati pro-radnička, lijeva civilno-društvena i politička opozicija. Smatrate li da će se ona u ovakvim političkim i kulturnim prilikama moći održati, ili se i njihova oštrica borbe opet vraća na uspostavu temeljnih građanskih vrijednosti što je historijski zadatak liberalizma?
Banalno je reći, ali svejedno se mora reći: za to je potreban dug marš kroz pore društva i njegove institucije. Hrvatsko društvo je, iako to nije specifično samo ovdje, u svim svojim tuđmanovskim "stališima" moralno oboljelo od korupcije i ideološki od nacionalizma, koji je metastazirao u šovinizam i sada nakon političkog inženjeringa s Mostom eskalira na sve strane, kako nije bilo uspjelo 2001. u onim pučističkim pokušajima genObaveze KBF-a prema Sveučilištu navode se u dokumentima uvijek samo paušalno, a prava se prikazuju detaljno. Osobito je karakterističan npr. čl. 4 Statuta, gdje se pripadnost KBF-a Sveučilištu navodi u jednoj šturoj rečenici, umetnutoj kao u sendvič između "podložnosti crkvenog učilišta Svetoj stolici" s jedne strane, i nadležnosti ili skrbi "diecezanskog biskupa"erala i kardinala koje je onda suzbio Mesić, pa mu se danas konačno osvećuju ukidanjem ureda. Hrvatsko radništvo ne postoji kao radništvo, nego je srozano na status lumpen-radništva, i povrh toga je prvenstveno hrvatsko i katoličko, i libi se internacionalizma. Drugo, notorno je već da se oblici i pojam rada drastično mijenjaju, klasično radništvo na simboličkoj razini sve više supstituira tzv. kognitarijat koji je izravni nusproizvod postindustrijskog kapitalizma. Dakle, ako uopće želimo govoriti o perspektivama za budućnost neke nove lijeve civilno-društvene i političke pozicije, ona će u Hrvatskoj uvijek biti manjinska, intelektualna i u znatnoj mjeri elitna, i zato moramo govoriti o širem geo-političkom kontekstu, o umrežavanju evropskih pokreta i aktera. Sloboda će u Hrvatsku, ako ikad ponovo dođe, opet doći izvana. Hrvatski slučaj je toliko "idiotičan", autističan, da se sve, čak i transhrvatske pojave, uvijek samo svode na lokalni obzor. Eno, pogledajte čvarke, koji se prave od Mađarske, preko Austrije do Luizijane i vjerojatno Papue pa uokrug natrag preko Kine i Rusije, ti čvarci za koje do prije nekoliko godina jedva da je itko htio vidjeti i čuti u Hrvatskoj izvan Slavonije i Baranje, postali su sinonim za nacionalni identitet, hrvatsku inovativnost, za hrvatski mozak. Ne šalim se, pa skuplji su čvarci danas nego mozak u Hrvatskoj 1991., kila je bila "dvije marke", ako se sjećate te priče!? To je ipak napredak.
