U organizaciji Radničkog portala i Kluba studenata FPZG-a, jučer je na Fakultetu političkih znanosti održana tribina Studenti uz radnike SC-a kojom se povodom aktualnog štrajka u SC-u nastojalo približiti studente i radnike objašnjavajući sličnost društvene pozicije u kojoj se nalaze. Gostovali su Tomislav Vukoja iz Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara RH, Vladimir Hrboka kao radnik SC-a, Ana Vragolović kao novinarka Radničkog portala i studentica FFZG-a, Jakov Kolak iz Kluba studenata FPZG-a, a moderirao je Zlatan Topalović iz Radničkog portala.
Tomislav Vukoja je za početak ispričao o pozadini štrajka i početku pregovaranja za kolektivni ugovor koje je počelo nakon što je radnicima SC-a (koji je od siječnja 2013. u sanacijskom postupku radi nagomilanog duga za kojeg je kriva tadašnja uprava) u kolovozu 2014. uskraćena naknada za topli obrok. Očito, namjera uprave bila je da se postupak sanacije vodi preko radničkih leđa što su sindikati odlučili spriječiti. Bivši sanacijski upravitelj Pejo Pavlović je pokušavao izbjeći odgovornost za pregovaranjem, ali je nakon prijetnje štrajkom u lipnju 2015. pristao sjesti za stol i uključiti se. Pregovaranje je trajalo do srpnja ove godine kad je tekst kolektivnog ugovora usuglašen, ali sanacijsko vijeće nije poštovalo dogovoreni rok očitovanja do 1. rujna. Budući da su uslijedili novi parlamentarni izbori, sindikati su pričekali dva mjeseca, a onda u srijedu 16.11 stupili u štrajk koji je jučer privremeno stavljen u mirovanje, nakon naloga ministra Pave Barišića da sanacijska uprava u roku od sedam dana potpiše kolektivni ugovor. Taj bi dokument sačuvao postojeća prava, uredio radno pravne odnose i sistematizaciju, ali i zaštitio radnike od budućih materijalnih udara tijekom daljnjeg perioda sanacije.
Nakon Vukojina izlaganja, kratko je govorio i radnik Vladimir Hrboka koji u SC-u radi već 37 godina kao slastičar, a u štrajku je od prvog dana.
V. Hrboka: "Studentska podrška radnicima itekako utječe na naše samopouzdanje, iako je moral bio na razini i bez studenata jer smo jaki i zapeli smo da napravimo nešto dobro i za sebe, ali i za studente."
''Uvjeti rada su teški, pamtim neke bolje dane. Zakidanje naših prava je stalno, prije nisam toga bio svjestan, ali sada vidim i ja. Žao mi je i studenata i radnika. Studentska podrška radnicima itekako utječe na naše samopouzdanje, iako je moral bio na razini i bez studenata jer smo jaki i zapeli smo da napravimo nešto dobro i za sebe, ali i za studente. Ali, što više studenata, to smo hrabriji'', rekao je Hrboka.
Ana Vragolović je ukratko predstavila Radnički portal kao medij kojim se nastoje promicati interesi radništva, te koji štrajk radnika SC-a prati od prvog dana, a ona dolazi na štrajk svaki dan, te je više puta i čitala pismo podrške Plenuma FFZG-a. Istaknula je da su problemi radnika (bilo radnika SC-a, bilo radnika generalno) i studenata koji rade preko studentskih ugovora za nisku satnicu isti, te kako se studenti moraju osvještavati i solidarizirati s radništvom. Međutim, osim podrške putem dopisa nekih studentskih udruga, konkretna studentska podrška na terenu u ovom je štrajku izostala.
''Studenti ne smiju ostati samo u domeni konzumenta, nego moraju shvatiti kako zajedno s radnicima mogu biti akteri promjena u društvu'', istaknula je Vragolović i dodala kako u našem društvu nema tradicije štrajka, pa se on često brka s prosvjedom.
Na sličnom tragu bio je i Jakov Kolak koji je nastojao objasniti kontekst unutar kojeg djeluju radnici i studenti, kao i razloge izostanka šire studentske podrške ovom štrajku.
''Određena politika i diskurs nastoje stvoriti privid antagonizma između studenata i radnika koji nas potiče da promatramo jedni druge kao konkurenciju. Međutim, paralelno s pogoršanjem radničkog standarda pogoršava se i studentski standard unutar diskursa štednje potaknute ekonomskom krizom. Događa se pomak- socioekonomska prava koja smo nekad imali danas se predstavljaju kao privilegije, a domaće radno zakonodavstvo se predstvalja kao rigidno, a ustvari je jedno od najfleksibiliziranijih u EU'', rekao je Kolak i iznio podatke da 65 posto studenata radi, dok je više od 40 posto mladih u Hrvatskoj danas nezaposleno, a od onih koji rade, čak 47 posto radi preko ugovora na određeno.
Kao ključni razlog izostanka šire studentske potpore, Kolak drži neosvještenost i neinformiranost studenata, kao i loš obrazovni sustav koji ih ne potiče na solidarnost s radnicima, već na poduzetništvo kao poželjnu poziciju.
Kao ključni razlog izostanka šire studentske potpore, Kolak drži neosvještenost i neinformiranost studenata, kao i loš obrazovni sustav koji ih ne potiče na solidarnost s radnicima, već na poduzetništvo kao poželjnu poziciju. Izostanku potpore svakako doprinosi i nazadnjački Studentski zbor zagrebačkog sveučilišta s kojim sindikati imaju ''prazna iskustva'' kako se izrazio Vukoja.
Osim studenata, štrajku se moglo priključiti i više radnika, međutim Vukoja je upozorio da ima dosta radnika s ugovorima na određeno koji se boje otkaza, da se mnogi boje premještanja i šikaniranja budući da je tijekom štrajka bilo zastrašivanja od strane poslovođa, kao i neumornog agitiranja od strane sanacijskog upravitelja Mirka Bošnjaka, te da su neki sindikalni povjerenici bili štrajkolomci.
Kako bi ovaj štrajk bio što uspješniji, Kolak smatra da treba zaustaviti rad menzi, s čime se složio i Tomislav Kiš iz Novog sindikata koji je iz publike objasnio kako studenti mogu napraviti ono što radnici ne smiju- tijelima spriječiti ulaz u menzu. Da se to uradilo tijekom štrajkaške obustave rada, kolektivni ugovor bi vjerojatno bio potpisan momentalno.
U kasnijoj raspravi, dotaknut je i medijski aspekt. Vragolović smatra da su mainstream mediji o štrajku pisali huškački, nastojavši posvađati radnike i studente, a Vukoja je rekao da konkretne podatke oko štrajkaških zahtjeva i stanja u SC-u većina medija blokira i ignorira. Dotaknute su i društvene mreže, pa moderator Topalović smatra da su one (posebice Facebook) i na ovom primjeru pokazale svoja mobilizacijska ograničenja budući da lajkovi i šeranja nisu doveli do šire studentske potpore na samom terenu. Vukoja drži kako je moć društvenih mreža u pasivizaciji društva, iako se putem njih brže dolazi do informacije.
Studenti moraju biti svjesni kako je njihov rad preko studentskih ugovora također oblik prekarnosti koja ih vrlo vjerojatno čeka i na tržištu radne snage nakon završenog studija.
Otkako je u postupku sanacije, Studentski centar dobiva državni novac kao i prihode od uštede na radnicima (na uskraćivanju toplih obroka je dosad ušteđeno preko 70 milijuna kuna), ali ne postoji nikakav plan kao ni konkretni rezultati sanacije. Nije teško zaključiti kako je izrazito unosno biti sanacijski upravitelj, a izrazito mukotrpno biti radnik, ali sve više i student.
''Treba napraviti platformu što tješnjeg povezivanja radnika i studenata, organizirati seminare i radionice jer će studentima sve to jednog dana trebati. Treba nam oblik trajne suradnje u budućnosti'', zaključio je Vukoja.
Budući da prekarni oblici rada koje obilježava pojačana eksploatacija i niska razina materijalnih prava (ugovor na određeno, agencijski rad, prekovremeni rad, rad na crno itd) uzimaju sve više maha u današnjem društvu, studenti moraju biti svjesni kako je njihov rad preko studentskih ugovora također oblik prekarnosti koja ih vrlo vjerojatno čeka na tržištu radne snage nakon završenog studija. Upravo zato se studenti moraju krenuti povezivati s radništvom, dolaziti na radničke prosvjede i štrajkove čime se upoznaju s tim oblicima industrijskih akcija, dok sindikati mogu slati delegacije na studentske plenume u svrhu poziva.
Na koncu, studenti se time bore i za buduću čvršću poziciju na radnom mjestu s obzirom da vladajuća klasa ima izraženu želju da kolektivni ugovor jedan dan nestane, a država kao instrument njihove vladavine zasada plovi tim smjerom.
