Dobra vijest, koja je ljetos snažnije od vrućega sunca zagrijla srca premijera Plenkovića, njegovih ministara zaduženih za ekonomske resore, prilježnih ekonomskih teoretičara i novinara, bila je ona o osiguranih 22 milijarde eura za razvojne potrebe do 2027. godine. Radilo se, podsjetimo, o 12,7 milijardi eura namijenjenih razvoju, iz Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a, te o 9,4 milijarde interventnih sredstava namijenjenih saniranju ekonomskih i socijalnih posljedica pandemije, iz fonda pod nazivom "EU sljedeće generacije". Tu je i dodatnih 683 milijuna eura koliko je Hrvatskoj odobreno iz Fonda solidarnosti EU-a za potrebe saniranja posljedica ovoproljetnog potresa u Zagrebu. Kako Hrvatska planira potrošiti te silne novce, niti danas, nekoliko mjeseci nakon vijesti o njihovu odobravanju, nije puno jasnije nego što je nejasno Ovoga strateškog dokumenta vjerojatno ne bi niti bilo kada njezino postojanje ne bi bilo pretpostavka za izvlačenje EU-sredstavabilo na dan kad je vesela vijest objavljena.
Prije petnaestak dana Ministarstvo regionalnog razvoja i EU-fondova u javnu je raspravu pustilo Nacionalnu razvojnu strategiju, dokument koji se tvrdoglavom birokratskom sporošću plete od 2017. godine, a za koji se tvrdi da će, kada konačno jednog dana bude usvojen, predstavljati podlogu za povlačenje gore spomenutih 12,7 milijardi. Pored Nacionalne strategije tu je i tzv. Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji Plenković predstavlja kao dokument "ključan i nužan" za korištenje navedenih 9,4 milijarde iz instrumenta "EU sljedeće generacije". Prema premijerovim posljednjim najavama, plan obećanog oporavka i jamčene otpornosti bit će "gotov na početku iduće godine, najkasnije do travnja".
Zakon o obnovi Zagreba i okolnih županija pogođenih potresom Sabor je donio u rujnu. Većina sudionika u njegovu usvajanju složilo se da je uglavnom socijalno senzibilan: osnovna formula je da 60 posto sredstava za obnovu privatnih stambenih objekata osigura država, 20 posto Grad Zagreb i županije, a 20 posto njihovi vlasnici. Predviđeni iznos potreban za obnovu procijenjen je na nešto preko 1,1 milijarde eura, dakle dio koji bi trebao pristići iz EU-ova Fonda solidarnosti pokriva oko polovice. Prije nekoliko tjedana načelnici lokalnih samouprava potpisali su s ministrom graditeljstva Darkom Horvatom, kao predstavnikom Vlade, Ugovor o osnivanju Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije. Ministar najavljuje da će obnova zgrada započeti tek u proljeće, punih godinu dana nakon potresa, sipajući drvlje i kamenje po onima koji prigovaraju da će se ukupno dvanaest mjeseci potrošiti uludo. Obnova je, naravno, vruća tema ususret lokalnim izborima koji će se zbiti također u proljeće, pri čemu populisti pokušavaju javnim i EU-sredstvima kupiti vlastite birače. "Moj prioritet su obitelji koji su Izgleda kao da je razuzdana korona u hrvatskoj razvojnoj strategiji smještena u prošlo svršeno vrijemesvojim rukama žuljevitim miješali mort, a ne oni koji su 1945. ušli u stanove po 150 i 200 kvadrata u Donjem i Gornjem gradu", rekao je prošli tjedan gradonačelnik Milan Bandić, objašnjavajući zašto bi "njegova" periferija trebala biti obnovljena prije "komunjarskog" središta grada.
Sama Nacionalna razvojna strategija uglavnom je razočarala one koji su povjerovali njezinim naručiteljima, da će se raditi o dokumentu ključnom za ulaganja spomenutih 12,7 milijardi iz VFO-a. U dosadašnjoj javnoj raspravi uočeno je da se radi o deklarativno ambicioznom, ali u biti konzervativnom dokumentu, sastavljenom kao kompilacija šupljih fraza za koje njegovi autori vjeruju da će imati prođu u EU-forumima, da su pojedina bitna razvojna pitanja poput imigracijske politike posve izostavljena, da u nekim dijelovima izaziva čak i efekt komičnoga. Premalo za više od 4,5 milijuna eura koliko su njezini naručitelji iskeširali (javnosti i dalje nepoznatim) autorima toga teksta.
Ona navodi 13 strateških ciljeva, od "konkurentnog i inovativnog gospodarstva", "obrazovanih i zaposlenih ljudi", "učinkovitog i djelotvornog pravosuđa", "globalne prepoznatljivosti Hrvatske", preko "zdravog, aktivnog i kvalitetnog života", "demografske revitalizacije i boljeg položaja U dosadašnjoj javnoj raspravi uočeno je da se radi o deklarativno ambicioznom, ali u biti konzervativnom dokumentu, sastavljenom kao kompilacija šupljih frazaobitelji", nacionalne sigurnosti s raspjevanim nazivom cilja: "Sigurnost za stabilan razvoj", "klimatske neutralnosti" do koje će se doći "ekološkom i energetskom tranzicijom", pa do "samodostatnosti u hrani i razvoja biogospodarstva", "održive mobilnosti", "digitalne tranzicije", "razvoja" tzv. "potpomognutih područja i područja s razvojnim posebnostima” i "jačanja regionalne konkurentnosti” što bi ustvari trebalo značiti ulaganje u razvoj desetljećima posve zapuštenih, a nekad vrlo vitalnih i bogatih hrvatskih regija.
Kroz čitav dokument pandemija koronavirusa provlači se uglavnom kao uzročnik usporavanja "pozitivnih trendova" koji su joj prethodili, poput navodnog pada nezaposlenosti i ekonomskog rasta, ili pak kao nešto čijim se posljedicama država treba baviti - pa izgleda kao da je razuzdana korona u hrvatskoj razvojnoj strategiji smještena u prošlo svršeno vrijeme. "Zbog prijetnje zdravlju čovječanstva i nesagledivih posljedica za svjetsko gospodarstvo, pandemija i globalna gospodarska kriza postale su središnje teme društvenog, ekonomskog i političkog razvoja svake zemlje, pa tako i Hrvatske", ipak se priznaje na jednom mjestu, ali izlazak na kraj s njom nikako nije tema ovog dokumenta: i sve to u trenutku kada dvije hrvatske županije - Varaždinska i Međimurska, prema WHO-ovim podacima predstavljaju samo središte zaraze u Evropi.
Ovoga strateškog dokumenta vjerojatno ne bi niti bilo kada njezino postojanje ne bi bilo pretpostavka za izvlačenje EU-sredstava. Ali što nakon njega? - "Mi želimo da 37 posto projekta koje ćemo predstaviti budu financirani na tragu Europskog zelenog plana, a drugih 20 posto se odnosi na digitalizaciju", lapidarno je izrazio svoje želje premijer Andrej Plenković, demonstriravši da se prava "razvojna strategija" začahurila u njegovoj glavi i da u njoj nema neke pretjerane sofisticiranosti.
Proizlazi da je još najzanimljiviji dio hrvatske Razvojne strategije njezin analitički dio, smješten pod naslovom "Opis razvojnih potreba i razvojnih potencijala". Statistički podaci, u čije istraživanje i obradu nije uložen niti cent od onih 4,5 milijuna eura potrošenih za izradu strategije, već su uglavnom preuzeti od Svjetske banke, Europske komisije, Eurostata i sličnih naslova, hladnim jezikom brojki i grafikona pokazuju koliko je veliko socijalno i ekonomsko zaostajanje Hrvatske za zemljama EU-a:
BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći u % prosjeka EU-a (Izvor: Eurostat, Ministarstvo financija)
Ukupna produktivnost faktora proizvodnje, prosječna stopa rasta, % (Izvor: EK)
Izvoz robe, % BDP-a (Izvor: Eurostat)
Izvoz usluga, % BDP-a (Izvor: Eurostat)
Stopa zaposlenosti, % (Izvor: Eurostat)
Stopa nezaposlenosti, % (Izvor: Eurostat)
Indeks ekonomskog zaostajanja (Izvor: WB)
Siromaštvo u potrošnji, po općinama (Izvor: WB)
Značajan dio navedenih sredstava iz novog razdoblja 2021.-2027. (9,069 milijardi eura) odnosi se upravo na fondove Kohezijske politike (Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond i Europski socijalni fond +), dok će zemljama članicama EU isto tako, a po prvi puta na raspolaganju biti i sredstva novoosnovanog Fonda za pravednu tranziciju u okviru kojeg su za RH predviđena sredstva u iznosu 186 milijuna eura u tekućim cijenama.
Kada je riječ o mogućnostima ulaganja odnosno usmjeravanja navedenih sredstava u RH u sljedećem sedmogodišnjem razdoblju potrebno je istaknuti kako navedeno ovisi o procesu programiranja nove generacije programskih dokumenata. Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije kao ministarstvo nadležno za provedbu navedenog procesa odnosno izradu strateških programskih dokumenata nacionalne razine u tom pogledu započelo je neformalni dijalog s Europskom komisijom te je pristupilo pripremi institucionalnog okvira za pripremu i postupak izrade programskih dokumenata.
Cjelokupni proces odvijat će se kroz rad radnih skupina koje će biti sastavljene u skladu s načelom partnerstva te će uključivati predstavnike regionalnih, lokalnih, gradskih i drugih javnih tijela, gospodarske i socijalne partnere kao i tijela koja predstavljaju civilno društvo, kao što su partneri iz područja zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti, jednakosti među spolovima i nediskriminacije.
Obzirom na novonastalu situaciju vezano za izbijanje pandemije Covid-19, aktivnosti procesa programiranja su se djelomično prolongirale, no Cjelokupni proces odvijat će se kroz rad radnih skupina koje će biti sastavljene u skladu s načelom partnerstvaiste su i dalje na vrhu prioriteta te se nastavljaju u skladu s napredovanjem pregovaračkog procesa na razini EU.
Temeljem preliminarne analize potreba odnosno analize fokusa kako nacionalne tako i lokalne te regionalne razine uočeno je nekoliko ključnih smjerova i sektora na koje se želi staviti naglasak. Riječ je o obrazovnom i zdravstvenom sektoru, poticanju i jačanju poduzetništva, digitalizaciji, prometnoj infrastrukturi, ulaganjima u sektore vodnog gospodarstva i gospodarenja otpadom, energetskoj učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije te razvoju kulturnih, turističkih i sportskih sadržaja.
Kako je već istaknuto, definiranje područja ulaganja, identifikacija potreba kao i mogućnosti financiranja izvršit će se kroz sami proces programiranja u kojem će relevantni dionici sami odlučivati o sadržaju i područjima ulaganja koja će pokrivati investicijske potrebe njihovih područja. Uključenost kao i mogućnost odlučivanja aktera u samoj izradi programa imat će za posljedicu i veću razinu učinkovitosti i implementacije projekata na regionalnoj razini.
Kada je riječ o konačnom donošenju Višegodišnjeg financijskog proračuna EU za 27 država članica, temeljem ekstenzivne rasprave i konzultacija na razini Europskog vijeća (šefovi država i vlada) na sastanku održanom u srpnju postignut je politički dogovor o novom sedmogodišnjem proračunu za razdoblje od 2021. do 2027. u vrijednosti 1074 milijarde eura i planu za oporavak od 750 milijardi eura.
No, za provedbu navedenog dogovora nužno je dovršiti zakonodavni postupak Vijeća EU i Europskog parlamenta pri čemu je u Vijeću EU potrebno osigurati jednoglasnost te u svim državama članicama ratificirati odluku o vlastitim sredstvima. Jasno je kako o navedenom trenutno ne postoji jednoglasnost država članica te predstoji za vidjeti pronalazak rješenja kako bi se usvojile potrebne odluke i omogućilo korištenje sredstava.
Kada je riječ o Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2030, Prijedlog nacrta je završen i predstavljen javnosti te je upravo u tijeku proces javnog Obzirom na novonastalu situaciju vezano za izbijanje pandemije Covid-19, aktivnosti procesa programiranja su se djelomično prolongiralesavjetovanja. Nacrt Nacionalne razvojne strategije 2030 izrađivao se tijekom dvije godine u participativnom procesu koji se temeljio na sudjelovanju širokog kruga stručnjaka, gospodarsko-socijalnih partnera i zainteresiranih građana, te je izrađen uzimajući u obzir strateški okvir Europske unije za naredno financijsko razdoblje (Europski zeleni plan, Europski plan za oporavak, EU teritorijalna agenda 2030) i društvene i gospodarske posljedice globalne pandemije bolesti COVID-19. Donošenjem Nacionalne razvojne strategije Republika Hrvatska će, prvi put od stjecanja neovisnosti, imati sveobuhvatan akt strateškog planiranja kojim dugoročno usmjerava razvoj društva i gospodarstva te će se njezinom provedbom u idućih deset godina, osigurati održiv i stabilan razvoj i kvaliteta života za sve hrvatske građane. Vizija Republike Hrvatske kao konkurentne, inovativne i sigurne zemlje prepoznatljivog identiteta i kulture, očuvanih resursa, kvalitetnih životnih uvjeta i jednakih prilika za sve ostvarit će se kroz sinergijsko djelovanje javnih politika u četiri razvojna smjera i 13 strateških ciljeva koji u svom središtu imaju ulaganje u ljude. Razvojni smjerovi, strateški ciljevi i okvir za provedbu predloženi su uzimajući u obzir okolnosti s kojima se Republika Hrvatska suočava u kontekstu globalne pandemije izazvane bolesti COVID-19 te izazove i potencijale koji su identificirani kroz rad resornih tijela državne uprave koja su nadležna za formuliranje i provedbu javnih politika te stručnih radnih skupina."
Članak je objavljen u suradnji s Europskom mrežom za data novinarstvo pod licencom CC BY-SA 4.0.
