Hrvatska vlada prošli je tjedan u Saboru predstavila sažetak dokumenta koji je nazvan "Nacionalnim planom oporavka i otpornosti", a koji je presudno važan za izvlačenje 49,08 milijardi eura pomoći od Evropske unije za saniranje ekonomsko-socijalnih posljedica pandemije COVID-a 19 i potresa koji su lani uzdrmali hrvatske regije. Sabor je sažetak prihvatio jutros, na jedvite jade, sa 76 glasova od ukupno 151 zastupnika.

Nacionalna razvoja strategija kulturu smješta u poglavlje o gospodarstvu. Usko fokusiranje na videoigre, filmsku industriju i medije potpuno izostavlja druge oblike kulture poput kazališne, književne ili likovne umjetnosti te drugih kulturnih oblika koji uglavnom ne povećavaju BDP, ali su vrijedni iz razloga što potiču kritičko mišljenje, introspekciju, preispitivanje društva ili političku participaciju, što razvija demokratske vrijednosti i društvenu koheziju u koju se strategija kune.

Nacionalne razvojne strategije vjerojatno ne bi niti bilo kada njezino postojanje ne bi bilo pretpostavka za izvlačenje EU-sredstava. Ali što nakon nje? - "Želimo da 37 posto projekta koje ćemo predstaviti budu financirani na tragu Europskog zelenog plana, a drugih 20 posto se odnosi na digitalizaciju", lapidarno je izrazio svoje želje premijer Andrej Plenković, demonstriravši da se prava "razvojna strategija" začahurila u njegovoj glavi i da u njoj nema neke pretjerane sofisticiranosti.

Čemu služi ovakav dokument? Nekoliko je mogućih odgovora. Prvo, da predloži određeni model razvoja. Drugo, da zadovolji formalni uvjet da se iz EU može dobiti novac. Treće, da demonstrira sofisticiranost "vladajućih". Četiri, da "autori" dobiju honorar. Za sve nas bi bilo dobro da je točan odgovor 1, ali bojim se da su točni odgovori 2, 3 i 4.

Recentna objava nakon sastanka gradonačelnika Milana Bandića i glavnog kaptolskog vrača Josipa Bozanića kojom je potvrđeno da će se crkveni kompleks na zagrebačkoj Savici graditi uz nasip, nije novost, ali je višestruko štetna. Slučaj Savica, u svim svojim točkama i momentima, jasno pokazuje izostanak svake strategije koja bi opsluživala stvarne potrebe i dugoročni razvoj Zagreba, te potvrđuje improvizaciju, klijentelizam, protivnost javnom intresu i nazadnost kao modus operandi Bandićevog upravljanja gradom. Bandićevcima prioritet nikad nije bio Zagreb, već sve ono što mu mogu uzeti.

Adrienne Roberts, autorica knjige Rodno uvjetovane države kazne i blagostanja: "Korporacije i neoliberalne vladine institucije uhvatile su se ideje o rodnoj ravnopravnosti kao o pametnoj ekonomiji. Problem je kako se osnaživanje žena shvaća, a to je osnaživanje isključivo kao radnica i potrošačica. Ono što izostaje iz takvih argumenata je razmišljanje o svim poslovima koje žene već rade. Postoje inherentne granice oblika ravnopravnosti koje možemo postići u kapitalističkom sustavu jer je on povijesno utemeljen na nejednakosti. Feminizam mora biti antikapitalistički".

Adrienne Roberts, autorica knjige Rodno uvjetovane države kazne i blagostanja: "Korporacije i neoliberalne vladine institucije uhvatile su se ideje o rodnoj ravnopravnosti kao o pametnoj ekonomiji. Problem je kako se osnaživanje žena shvaća, a to je osnaživanje isključivo kao radnica i potrošačica. Ono što izostaje iz takvih argumenata je razmišljanje o svim poslovima koje žene već rade. Postoje inherentne granice oblika ravnopravnosti koje možemo postići u kapitalističkom sustavu jer je on povijesno utemeljen na nejednakosti. Feminizam mora biti antikapitalistički".