Kad smo zajedno, s nama zablista lijep dan, kroz mračne kuhinje i sivilo tvorničkih hala zasja sunce, ljubi naš jadan, napaćen svijet i svatko čuje kako zapjevamo 'Kruh i ruže'.
(Pjesma nastala 1912. u štrajku glađu tekstilnih radnica protiv plaća zbog kojih su njihove obitelji ostale gladne.) Tko god tvrdio da je Međunarodni dan žena zaista zastario, anakroničan i nepotreban spomen-dan, zacijelo nije najbolje informiran (dobrohotno ću se okaniti drugih kvalifikacija takvih suvremenika). Kad 8. ožujka svake godine žene izlaze na ulice, ne bi li se borile za ženska prava, sadržaj se mijenja s vremenima, no manjkavosti ima uvijek, frustracije, bijes, bunt se ne izjalovljuje. Na žalost, uvijek su opravdane.
Ove godine obilježavamo stotu obljetnicu izlaska čikaških tvorničkih radnica sa zahtjevima za jednake plaće duhanskih radnica i radnica. Život radnica prije sto godina bio je jadan i okrutan. Dana 8. ožujka 1857. tekstilne su se radnice u New Yorku udružile za štrajk; godine 1908. došlo je do još jednoga štrajka tekstilnih radnica, u tvornici Cotton u New Yorku. Poslodavci, u nastojanju da spriječe solidariziranje sindikata s radnicama, zaključali su žene u tvornicu. Iz neobjašnjivih razloga izbio je u tvornici požar. Samo malom broju zatočenih radnica pošlo je za rukom pobjeći. Poginulo je 129 radnica u plamenu. Februarska revolucija Godine 1909. dvadeset tisuća švelja s Manhattana stupilo je u dvomjesečni štrajk za bolje plaće. Tisuće je hapsila policija, no radnice su izborile povišice, a 1909. sjevernoameričke socijalistkinje obilježile su taj dan velikim demonstracijama za glasačko pravo žena i socijalističkih ideja. Godine 1921., pak, definitivno je, na odluku komunističke konferencije žena, 8. ožujka uvršten kao Dan žena, tim više jer su tekstilne radnice u Petrovgradu pokrenule radničke demonstracije, koje su zahvatile i radnike i širile se u Februarsku revoluciju (prema Julijanskome kalendaru 8. ožujka je 23. veljače).
Osmi mart će ubuduće imati najveći mogući međunarodni odjek i značaj za interese i borbu svih izrabljivanih i potlačenih žena. Prema nepotvrđenim informacijama, zatočenice KZ-a Ravensburg su 8. ožujka 1945. obilježile taj dan u koncentracijskom logoru, za što su sudionice tihoga štrajka robovskih radnica platile životima. Tijekom industrijalizacije su poslodavci osmisli sustav nižeplaćenih skupina zbog tobože lakšeg fizičkoga rada žena. No fizički rad sigurno nije bio lakši. Ali kad kao poslodavac sjedate na čvrstom položaju i možete odlučivati, imate i suverenu moć definiranja kvaliteta rada, a povrh toga i radnih sposobnosti muškaraca i žena. Tad možete, ne zbog obzira na nježniju fizičku konstituciju žena, ženski rad definirati kao lakši u smislu manje stresan, ali i manje produktivan, kreativan, odgovoran. Pojam lakši se odnosi na punjenost novčanica kad dođe obračun – i posebno drastično dolazi do izražaja, kad se radi o odlukama, komu treba dati otkaz, kad se poduzeće treba otarasiti suvišne radne snage. Tradicionalne domene Ono što su prije sto godina žene prvi put problematizirale u SAD-u – s poznatom posljedicom, trenutnim otkazom – nije davna prošlost, nego i te kako aktualna naša stvarnost: radnice u Sinju, u Osijeku, nalaze se u sličnome položaju kao i njihove prethodnice, a te su radnice kotačice u globalnim procesima.
Iako danas svaki iole informirani građanin svijeta zna da je tržište radne snage globalizirano isto tako kao i tržišta rada, kapitala i robe, posljedice toga nisu baš svima jasne – ili ih ne žele svi registrirati i prepoznati: nejednakost spolova nije istrijebljena, nego se vratila kroz nove rupe sustava i zakona. Prema informacijama Međunarodne udruge sindikata, najugroženije su žene danas u novim oblicima rada: u slobodnim trgovinskim zonama, u neformalnim oblicima rada, kao što su to time-sharing ili job-sharing.
Tradicionalne domene zapošljavanja žena – kućne pomoćnice, njegovateljice za starije osobe i dadilje u dječjim ustanovama - u zemljama Europske Unije predstavljaju klasično područje zapošljavanja strankinja iz novih zemalja članica ili kandidatkinja, s nižim životnim i socijalnim standardom. Imamo li na umu činjenicu da su u zemljama Europske Unije plaće žena, u prosjeku, između 20 i 60 posto niže od onih muškaraca na kompatibilnim poslovima, nije daleko do zaključka da su područja u kojima rade uglavnom žene reprodukcija dobrih stoljetnih niskoplaćenih skupina. Zaključak biva potvrđivan od metodološki dokazive tvrdnje da, čim se u određenom području povisuje udio žena u sastavu zaposlenih, neproporcionalno brzo opada prosjek plaća. Lijepi stručni izraz feminizacija zamagljuje pogled na činjenicu da je taj pojam sinonim za niskoplaćene skupine.
Društvena i gospodarska nepravda se već dugo fokusirala na obitelji s djecom, s time da se potencira na samohrane roditelje. Osobe koje se odluče na djecu, ili na dijete više, nalaze se pod trajnim pritiskom da se moraju opravdavati zbog te odluke i dokazivati da su sposobne snositi odgovornost za nju. Emocionalna klopka Tko ima problema, mora sam vidjeti kako se nositi s njima ili isplivati iz njih. Malo je učinjeno trajno korisnoga i učinkovitoga – žene ponajmanje imaju pomoći u zapošljavanju i za mogućnost da same privređuju i ostvare svoje pravo na kvalitetno življenje s gospodarskom sigurnošću. Obitelji s mnogo djece, ali i samohrani roditelji s jednim djetetom su ugroženi osiromašivanjem. U kombinaciji s nezaposlenošću takve se obitelji ili samohrani roditelji nalaze neposredno pred zamkom. World Vision i Međunarodni sindikalni pokret će zato ove godine upozoravati na te nove oblike diskriminacije koje u većoj mjeri pogađaju žene, a putem njih i djecu, te ih sve skupa bacaju u, ne samo materijalno i financijsko siromaštvo, nego i u emocionalnu klopku. Međunarodni sindikalni pokret obilježit će stotu obljetnicu Međunarodnoga dana žena startom velike globalne inicijative Pravedan rad, pošten život za žene, ne bi li upozorili društvo na sve posljedice suvremenih oblika nejednakosti. Ženama su potrebne kampanje, jer im olakšaju samoorganiziranje. Organiziranje je nužno žele li senzibilizirati društvo i osigurati im političku podršku. Međunarodni sindikalni pokret obraća se ženama u onim područjima gdje su one najmanje zaštićene.
Međunarodni dan žena bio je u svojim počecima u Europi u tijesnoj vezi sa socijalističkim pokretom radnika i radnica. No, on je, odbacivši ideološke i stranačko-političke uplive, postao Danom ženskih prava. Svakodnevica pokazuje na očiglednim primjerima da taj dan nije postao suvišnim i besmislenim, i da mora ostati zabilježen - već zbog toga da se osvijeste još uvijek postojeće manjkavosti.
