Nakon što je u siječnju 1977. godine u avionskoj nesreći kod Kreševa poginuo tadašnji jugoslavenski premijer Džemal Bijedić počeo je kružiti vic u obliku pitanja i odgovora. Pitanje: Što je posljednje zabilježeno u crnoj kutiji srušenog aviona? Odgovor: Bijedić kaže pilotu "Daj da ja malo pilotiram".
3. srpnja 2011. vic je gotovo postao stvarnost. Toga je dana u Zagrebu svečano, uz nazočnost premijerke Jadranke Kosor na prvu vožnju do Dugog Sela krenu novi elektromotorni vlak, proizvod Končara i Gredelja. Kako se dade pročitati na on-line izdanju Jutarnjeg lista ".... premijerka je poželjela i upravljati vlakom. 'Malo smo pregovarali oko toga mogu li ja voziti, ali mislim da nismo došli do suglasja, prema tome ovoga puta idem kao putnica', izjavila je prije ulaska u vlak. No, nije odoljela barem nakratko sjesti na mjesto strojovođe, a potom se vratila u vagon".
Jadranka Kosor je tu samo primus inter pares u zboru političkih analfabeta koji misle da potencijalni PR efekt dopušta da rade i govore bilo što
U glavi Jadranke Kosor došlo je očito do gubitka veze s realnošću i zdravom pameti. Biti toliko opijen vlašću da misliš da možeš upravljati vlakom samo zato što si predsjednica Vlade znak je jednog opasnog duševnog stanje u kakvom su, pretpostavljam bili Kim Il Sung ili Staljin na vrhuncu svoje karijere.
Ako se pažljivije čita citirana notica iz novina može se zaključiti da je Jadranka Kosor ovoga puta benevolentno odustala od svoje namjere, ali da je ipak misli, kad-tad, realizirati ("prema tome ovoga puta idem kao putnica").
Ova groteskna epizoda kazuje više od stotina učenih politoloških rasprava o katastrofalnoj degeneraciji shvaćanja politike kod naših političara. Jadranka Kosor je tu samo primus inter pares u zboru političkih analfabeta koji misle da potencijalni PR efekt dopušta da rade i govore bilo što.
Tako je ministar financija Ivan Šuker mrtav hladan bio izjavio da nikada nije ni pročitao ugovor o prodaji Ininih dionica MOL-u. Ministar financija nije pročitao ugovor o prodaji udjela u, za državu i njen ekonomski suverenitet, strateški važnoj državnoj tvrtki! Jedva da je itko reagirao na ovu upravo bezobrazno ignorantsku izjavu.
Ova dva primjera daju zlatnu formulu naših političara: Smiješ sve - nemoraš ništa!
