Nacionalni koordinacioni komitet za demokratske promjene
Konferencija je očito održana s dozvolom vlasti. Počela je s pjevanjem nacionalne himne i odavanjem pošte palim "mučenicima", kako na strani demonstranata tako i iz redova snaga sigurnosti. Ta se grupa nazvala Nacionalnim koordinacionim komitetom za demokratske promijene. Za predsjedavajućeg 80-članog savjeta Komiteta je izabran Husein Abdel Azim, pravnik iz Damaska i prvak Arapskog socijalističkog demokratskog saveza (stranke naserističke orijentacije). U Koordinacioni komitet je učlanjeno trinaest sekularnih, većinom ljevičarskih organizacija. Njegov je vanjski predstavnik Haitam Mana, aktivista ljudskih prava stacioniran u Parizu. Prema njemu, Komitet se zalaže za "dijalog vlasti i opozicije", te za "mirnu tranziciju od sadašnje despocije ka demokraciji". Izaslanici Komiteta su taj stav zastupali u jedanaestom mjesecu prošle godine kada su se u Kairu sastali s predstavnicima SNV-a i s njima potpisali zajedničku deklaraciju o čemu je bilo riječi prethodno.
Taj se Komitet i SNV smatraju najznačajnijim političkim predstavnicima sirijske opozicije. No uz njih djeluje, kako u inozemstvu tako i u zemlji, niz drugih političkih grupacija. Još prije osnivanja Komiteta i Vijeća, mjesec dana poslije pobune u Deri, oglasila, ali nije jasno odakle, do tada nepoznata Nacionalna inicijativa za promjene.
Husein Abdel Azim
abdelazim.jpg
Njezin londonski predstavnik je uputio poziv sirijskoj vojsci da se pridruži demonstrantima. Pri tome je rekao da pripadnici njegove grupe računaju na sadašnjeg ministra obrane generala Ali Habiba, profesionalnog vojnika sa reputacijom poštenog čovjeka koji nije umiješan u zločine snaga sigurnosti. S njim grupa nije kontaktirala, ali su navodno vođeni razgovori s članovima njegove obitelji. Vjerojatno se radilo o provokaciji kojom se pokušavalo izazvati razdor u vrhovima BAAS-a i vojske. Poslije toga se o toj grupi više nije čulo. No ovdje se valja podsjetiti da su sve promjene režima u sirijskoj prošlosti izvršene s vojnim udarima.
Kada su Rusi u aprilu o.g. pozvali u Moskvu predstavnike sirijske oporbe s ciljem usklađivanja njihovih stavova i podrške planu Kofi Annana odvojeno su se odazvale samo dvije - gore spomenuti Koordinacioni komitet i Narodna fronta za promjene i oslobođenje. Frontu predvodi ekonomista dr. Kadri Džamil, vođa Nacionalnog komiteta za komunističko jedinstvo (jedne od tri komunističke frakcije), koja se udružila a Sirijskom socijalnom nacionalističkom strankom. Obje te grupacije su prije posljednjih nemira legalno djelovale u zemlji a u svibnju o.g. su odvojeno sudjelovale u parlamentarnim izborima. No kada je bilo izvjesno da su njihovi kandidati za zastupnička mjesta loše prošli, Džamil je optužio vlasti za manipulaciju sa izborima.
Mreža lokalnih koordinacionih komiteta
Među opozicionim formacijama što djeluju u zemlji valja spomenuti i Lokalne koordinacione komitete. Prvi su takav komitet osnovali još u sedmom mjesecu prošle godine demonstranti u jednom od predgrađa glavnoga grada, drugi se oglasio u vrijeme opsade Homsa, a u februaru o.g. ih je navodno već bilo četrnaest umreženih mobilnom i satelitskom telefonijom. Izgleda da nemaju zajedničkog vodstva ali ipak postoji neki centar, možda u susjednom Libanonu, koji prikuplja, filtrira i cirkulira vijesti s terena i objavljuje njihova priopćenja. Prema onomu što se zna, ti samonikli komiteti okupljaju mlađe sekularne opozicionare, pripadnike svih vjera i svih društvenih slojeva. Zalažu se za mirne demonstracije i akcije civilne neposlušnosti; protive se militarizaciji oporbe i inozemnoj primjeni sile protiv sirijskog režim kojega i oni žele mijenjati. U svojim posljednjim priopćenjima su sve oštriji kritičari
burhan.jpg
"odnarođenog" Sirijskog nacionalnog vijeća u kojega su ranije kooptirani. Zbog njihovih i sličnih kritika drugih članova toga Vijeća, Burhan Galiun je ponudio ostavku na položaj njegova predsjedavajućeg. Nepoznato je kakvi su njihovi odnosi sa oružanim grupama Sirijske slobodne vojske koje operiraju u istim lokalitetima. Također je nepoznato kako gledaju na politiku Nacionalnog koordinacionog komiteta za demokratske promijene s kojim dijele slične stavove o potrebi političkog a ne vojnog rješavanja sirijske krize.
Medijski su jako eksponirani - njihova priopćenja i vijesti preuzimaju glavni zapadni mediji. Pošto se malo zna tko su ti pobunjenici i kakav je njihov utjecaj na događaje na terenu, postavljeno je pitanje da li je mreža Lokalnih koordinacionih komiteta stvarna ili medijski izmišljena opoziciona organizacija? Nije li možda jedan u nizu medijskih releja, navodno povezanih sa raznoraznim sirijskim opozicionim grupama, što vode svoj medijski rat sa sirijskim režimom? Za razliku onih koji od početka operiraju iz inozemstva, mreža tih Komiteta, barem tako su prikazani, funkcionira u zemlji.
Ovdje spominjem još dvije grupe koje navodno djeluju u zemlji - Generalnu komisiju sirijske revolucije, i Alijansu Ghad. Povremeno se javljaju preko facebooka i twittera..
Pragmatično Muslimansko bratstvo
Od samoga osnivanja SNV-a njime su brojčano dominirali pripadnici Muslimanskoga bratstva koji su našli utočište u zemljama Zapadne Europe, dok im se sa širenjem sukoba u zemlji tamošnja organizacija polako regenerirala i jačala. No svjesni da bi podrška Zapada mogla izostati kada bi njihovi emigrantski kadrovi preuzeli kontrolu nad Vijećem, a od ovoga udaljiti liberalno i lijevo orijentirane opozicionare, za predsjedavajućega su isturili Burhana Galiuna kojega je podržavala Sarkozijeva Francuska. Svome su prvaku Mohamed Faruk Tajfuru osigurali položaj Galiunova zamjenika. Poučeni gorkim iskustvima iz prošlosti kada je njihova organizacija krenula u oružanu pobunu protiv BAAS-ističke diktature Hafeza Al-Asada, Bašarova oca, te se završila sa njihovim vojnim porazom i masakrom civila 1982. u uporištu kojega su njihovi borci bili našli u Hami, sada su se opredijelili za pragmatičniji pristup. Djeluju unutar široke oporbene fronte kojoj SNV služi kao politička kapa, a ne pod
Mohamed Faruk Tajfur
tayfur.jpg
svojim imenom. Pošto Vijeću preko njih pristiže novčana pomoć iz Saudijske Arabije i Katara, pokušavaju ovladati kanalima distribucije te pomoći, a najvažnije im je konačno uspostaviti političku kontrolu Vijeća, kojim oni dominiraju, nad Sirijskom slobodnom vojskom. To im do sada nije uspjelo, iako se Galiun neoprezno hvalio kako će Vijeće dijeliti plaće pripadnicima te vojske.
Neosporno je međutim da Bratstvo u zemlji mobilizira sve više dobrovoljaca što se pridružuju antirežimskoj pobuni, kojima vanjsko vodstvo organizacije dotura oružje, municiju, drugu opremu i novac. No ni ti borci na terenu ne nastupaju pod zastavom Bratstva, već se deklariraju kao pripadnici Sirijske slobodne vojske, a neki se bore u njezinim redovima.
U travnju o.g. Bratstvo objavilo svoju programatsku platformu u kojoj se ni jednom riječju ne spominje islam. Zalaže se za jednakost svih građana bez obzira na njihovu vjeru i etnicitet, za poštovanje ljudskih prava, te za promociju političkog pluralizma i demokracije. Prema poznatom opozicionaru Rijadu Al-Turku, generalnom sekretaru jedne od sirijskih komunističkih stranaka (prije par godina preimenovanu u Sirijsku demokratsku stranku), koji je proveo 25. godina po sirijskim kazamatima, inače porijeklom iz jedne kršćanske obitelji, vodstvo Bratstva je "politički sazrelo i evoluiralo" u pozitivnom pravcu. Smatra da je Bratstvo danas "najvjerodostojnija opoziciona grupacija" u zemlji.
Džihadističke oružane grupe
Već su sredinom prošle godine razni džihadistički portali počeli sa verbalnim napadima na "alauitske nevjernike", pozivajući sirijske sunite na "sveti rat" protiv Bašarova režima. Vođa Al-Kaede Ajman Al-Zavahiri je u veljači ove godine uputio identičan poziv muslimanima Iraka, Jordana, Libanona i Turske. No još prije toga je irački zamjenik unutrašnjih poslova potvrdio da su neke Al-Kaedine grupe prešle iz Iraka u Siriju. Na nekim antivladinim protestima na sjeveru Sirije su se pojavile crne zastave Islamske države Iraka, kako naziva iračka filijala Al-Kaede.
Osim što im je sirijska kriza pružila priliku medijskog eksponiranja, glavni cilj ekstremističkih grupa, koje su se spektakularnim samoubilačkim napadima aktivirale posljednjih mjeseci, jest onemogućiti političko razrješavanje sirijske krize
U siječnju o.g. oglasila se do tada nepoznata grupa- Al-Nusra fronta za zaštitu Levanta - pozivajući na džihad (sveti rat) protiv sirijskoga (alauitskoga) režima. Kasnije je preuzela odgovornost za bombaške napade u Alepu, Al-Midanu i samom Damasku. Američki su obavještajni izvori te napade pripisali grupama Al-Kaede što su se iz Iraka ubacile u Siriju. To je bila i prva ocjena Ban Ki-Moona, generalnog sekretara UN-a, koju je kasnije korigirao, svaljujući odgovornost za kršenje primirja u Siriji (promulgiranoga planom Kofi Annana) isključivo na vladine snage sigurnosti. Moguće je da je Al-Nusra zapravo jedna od Al-Kaedinih filijala.
U ožujku su iračke vlasti objavile da su uhapsile Valid Kaled Alija, vođu ultrafundamenatlisčke sunitske grupe Ansar Al-Suna (Vojnici sune), navodno povezane sa Al-Kaedom, kada je sa grupom drugova pokušao ilegalno prijeći u Siriju.
Na raspravi u Svjetskoj organizaciji o humanitarnoj krizi u Siriji, zamjenik šefa ruske misije pri UN-u, Lebedev, je tvrdio kako se sirijski režim bori protiv "terorista koje podržava Al-Kaeda" i da se u njihovim redovima bori "najmanje 15.000 stranaca."
Osim što im je sirijska kriza pružila priliku medijskog eksponiranja, glavni cilj svih tih ekstremističkih grupa što su se sa spektakularnim samoubilačkim napadima aktivirale posljednjih mjeseci je onemogućiti političko razrješavanje te krize. Time zapravo daju značajnu potporu argumentima onih sirijskih opozicionih snaga koje uporno zahtijevaju intervenciju "međunarodne zajednice i UN-a" (čitaj Zapada i arapskih petrodolarskih monarhija) kako bi se Bašarov režim prisilio na kapitulaciju.
Medijski ratnici?
Još u četvrtom mjesecu prošle godine Wikileaks je objavio seriju depeša američkih diplomatskih predstavništava iz čijeg sadržaja proizlazi da je Bushova administracija, počevši sa 2005. godinom, tajno financirala razne sirijske emigrantske grupe. Pozivajući se na tu diplomatsku korespondenciju, Washington Post pretpostavlja da je ta praksa nastavljena i pod Obaminom administracijom. Među korisnicima američke pomoći bio je i Pokret za pravdu i razvoj, koji okuplja sirijske opozicionare u Britaniji.
barada_tv.jpg
Tu grupu predvodi izvjesni Anas Al-Abdah. Njegov brat Malik je pokrenuo satelitsku TV stanicu Barada (nazvanoj po rječici što protiče Damaskom) za koju je State Department doznačio 6 milijuna dolara. Počela je emitirati iz Londona antirežimske vijesti i komentare u ožujku 2009.
Anas je bio jedan od suosnivača Sirijske opservatorije za ljudska prava (Syzrian Obesrvatory for Human Rights-SOHR). Ta organizacija operira iz Londona iako nije registrirana ni kao nevladina organizacija ni karitativna ustanova. Nema poznate adrese, ne zna se gdje su joj kancelarije. Administrator ili direktor joj je neki Rami Abdurahman ili se barem tako predstavlja. Prema jednoj informaciji, za njega radi ekipa od nekih pedeset ljudi koja sortira, editira i preko websita SOHR-a objavljuju i komentira vijesti, fotografije i video-snimke što pristižu iz zemlje. SOHR je, tvrdi se, prokrijumčario u Siriju stotine mobilnih i satelitskih telefona, modema, kamera i laptopova.
Druga grupa što se bavi istim poslom se naziva Sirijska revolucija (The Syrian Revolution 2011). Ta operira iz Švedske. Administrator facebook stranice koja ima 150.000 registriranih korisnika je izvjesni Fida ad-Din as-Sajid, za kojega se tvrdi da je vođa švedskog ogranka Muslimanskog bratstva. Treća grupa operira iz Silver Springa u američkoj saveznoj državi Maryland pod nazivom Syria Revolution Digest i sve su joj vijesti i komentari na engleskom. Nju vodi Amar Abdelhamid, predstavljen na portalu kao zaposlenik američke Fundacije za obranu demokracije (Foundation for the Defense of Democracy) koja je osnovana s ciljem "obrane SAD, Izraela i Zapada" od opasnosti što im prijete, i pružanja podrške "slobodnim i demokratskim nacijama".
Prema BBC-u i CNN-u - oko 30 posto informacija koje objavljuju primaju od jedne međunarodne grupe koja se naziva Avaaz (Glas). Osnovana je prije šest godina u SAD i na svom Internet portalu se predstavlja kao "globalna građanska organizacija". Osnivač i izvršni direktor joj je izvjesni Ricken Patel. Bavila se uglavnom Iranom i pružanjem podrške iranskim disidentima. No početkom prošle godine je stupila u kontakt sa sirijskim opozicionim krugovima u zemlji, kojima prema vlastitom priznanju šalje novac, tehničku opremu, medicinski materijal, a bavi se i izvlačenjem aktivista iz Sirije, pronalaženjem sigurnih skloništa za njih, pa čak i slanjem u zemlju "instruktora" koji obučavaju lokalce u rukovanju telekomunikacionim uređajima. Aktivisti te organizacije su bili prokrijumčarili u Homs novinare što su tu ubijeni i istim su putom prema Libanonu evakuirali dvojicu ranjenih.
Sve gore spomenute grupe propagiraju potpuno drugu verziju sirijske stvarnosti od one koju nude zvanični sirijski mediji. Na njihove i na vijesti sličnih Internet portala se pozivaju predstavnici Sirijskog nacionalnog vijeća, inozemni kritičari i neprijatelji sirijskoga režima, kao i većina značajnijih svjetskih agencija i medijskih kuća. Bez obzira koliko se politički procesi u Siriji u toj propagandi iskrivljuju i režimski zločini napuhavaju, razvoj događaja u zemlji je poslije Homsa i Idliba išao od lošega ka gorem. Na ruku tim medijskim ratnicima ide brutalnost sirijskog režima, kao i sve teža ekonomska situacija u zemlji uzrokovana nemirima, sukobima i inozemnim sankcijama
Teško je reći koliko su gore navedeni portali samo medijski saveznici sirijskih opozicionih grupa i dispečeri vijesti koje im pristižu iz Sirije, a koliko su zapravo eksponenti raznih obavještajnih službi i katalizatori nezadovoljstva samih Sirijaca i sukoba sa vlastima. U svakom slučaju, njihov je utjecaj na razvoj događaja u zemlji velik.
Naišao sam na podatak da je daleke 1997. godine u publikaciji Vojnoga koledža Oružanih snaga SAD prikazano predavanje o" budućnosti ratovanja" opisanih kao "sukob majstora i žrtava informiranja". Predavanje je održao visoki dužnosnik CIA-e koji je za svoju službu ponosno tvrdio - "mi smo već majstori (umijeća) informacijskog ratovanja (... ) Hollywood 'priprema ratište' a sam ostaje nepovrediv (....) informacije razaraju tradicionalna zaposlenja i tradicionalne kulture; one zavode, izdaju (...) Naša umijeća nam omogućavaju nadživjeti i nadvladati sve hijerarhijske strukture (...) Društva koja se boje ili nisu u stanju na drugi način upravljati priljevom informacija jednostavno nisu kompetitivna. Mogu doduše tehnološki kontrolirati priljev elektronskih informacija, ali ovima mi pišemo scenarije, proizvodimo ih, i to nam se u konačnici isplaćuje. Naša je kreativnost razarajuća". Tako izrežirani i oblikovani sukobi prikazuju virtualnu stvarnost koja nadilazi ono što se doista događa.
Hrvatska među "Prijateljima Sirije"
Hrvatska INA je u partnerstvu sa sirijskom državnom kompanijom crpila naftu i prirodni plin sa nalazišta procijenjenih na 20. milijardi dolara. U ožujku ove godine je odlukom hrvatske vlade odlučeno da se INA povuče iz Sirije zbog "više sile".
Komentirajući tu nepromišljenu odluku, Denis Romac je u riječkom Novom listu od 02/03/2012. napisao: "Hrvatska se opet dokazala kao nadasve uzorna i poslušna europska učenica. Sankcije protiv sirijskog režima imat će dramatične posljedice po hrvatsko gospodarstvo, no nova šefica diplomacije Vesna Pusić na svom drugom Vijeća ministara EU u Bruxellesu razgalila je europske kolege obznanivši kako je Hrvatska u svoj pravni sustav već uvela sankcije o kojima se na tom sastanku raspravljalo. INA je već zatvorila svoja plodna i iznimno unosna naftna polja u Siriji, iako su zbog toga na gubitku i INA i država, i to skoro pet milijarda kuna samo u jednoj godini!"
Zašto je ministrica Vesna Pusić uopće išla u Istambul? Koji je interes Hrvatske to nalagao? Na to je nije obavezivalo članstvo RH u NATO-u, niti perspektivno učlanjenje u EU
Istoga dana čitam u Večernjem listu sljedeću informaciju: "Iz krugova bliskih NO-u INE doznali smo da višu silu kao obrazloženje moraju prihvatiti obje strane, a ako jedna to odbije, onda ima pravo raskinuti ugovor. Ukratko, INU u slučaju Assadova ostanka u najmanju ruku čeka vrlo duga i vrlo neizvjesna pravna bitka za 20 milijardi dolara vrijedna nalazišta". List prenosi i izjavu predsjednika Nadzornog odbora INE Davora Šterna koji nije nije skrivao svoju ljutnju: "Polja u Siriji svakako su najvrednija imovina koju je INA ikad imala i koju će ikada imati u inozemstvu te je izlazak iz Sirije zbog sankcija koje su se morale dogoditi trebalo pripremiti puno pažljivije." Za sirijsku stranu, hrvatska naftna kompanija INA već je stvar prošlosti, kazao je za Večernji list predsjednik saveza privredne komore Sirije i savjetnik ministra gospodarstva Mohamed Al-Kshto te istaknuo da je Sirija pri samom kraju pregovora s kineskom naftnom kompanijom CNPC i ruskom naftnom kompanijom Tatneft koje bi trebale nastaviti rad gdje je stala INA prije nego što je napustila zemlju."Samo su otišli, a Sirija ne može prihvatiti nikakve ucjene. Na žalost, INA je ovaj put odigrala na jako krivu kartu vjerujući da će pasti režim Bašara Al-Asada. Nakon što su naše vojne snage uništile zadnje uporište pobunjenika u Homsu, cijeli se svijet uvjerio da predsjednik Asad ostaje na vlasti - objasnio je Al-Kshto naglasivši da Sirijci nikada više neće pružiti ruku onima koji su im okrenuli leđa, i to u trenucima kada im je najteže, a, na žalost, i INA je među njima".
Ne znam da li ju je novinar krivo citirao, ali u Annanovom planu se govori o UN-ovim monitorima primirja, a ne o "mirovnim snagama". Razlika je bitna, jer monitori ili promatrači, kao što im ime kaže, samo nadgledaju i izvještavaju UN. Takvi na primjer postoje na sirijsko-izraelskoj liniji primirja na Golanskoj visoravni (među njima je i grupa hrvatskih promatrača). Nisu poput UN-ovih mirovnih snaga ovlašteni vojno intervenirati sa ciljem razdvajanja sukobljenih strana. Nije im zadatak "sprečavanje ubijanja i krvoprolića". Drugo, organizacija Sirijskog narodnog kongresa ne postoji, dok su u radu istanbulske konferencije sudjelovali predstavnici Sirijskog nacionalnog vijeća (Syrian National Council), koje je priznato od "Prijatelja" za legitimnog predstavnika sirijskog naroda.
No pitanje koje mi se samo nameće poslije čitanja gornjeg teksta glasi: Zašto je ministrica uopće išla u Istambul? Koji je interes Hrvatske to nalagao? Na to je nije obavezivalo članstvo RH u NATO-u, niti perspektivno učlanjenje u EU. Relevantno, izaslanik UN-a Annan se nije pojavio u Istambulu.
