Odijum kojega sunitski pobunjenici imaju prema Asadovu klanu je proširen na čitavu alauitsku zajednicu
Od samoga početka uspostavljanja BAAS-ističke vlasti stranka je bila multikonfesionalna i sekularna. Osnivači su joj bili Michel Aflak, porijeklom iz jedne kršćansko pravoslavne obitelji i Salah Al-Din Al-Bitar iz sunitske porodice. Kasnije je Zaki Al-Arsuzi, alauitski političar, kratko izbio u prve redove kao ideolog arapskoga nacionalizma. U vojnom krilu stranke, odakle je potekao Hafez, sekularizirani pripadnici vjerskih i etničkih manjina - alauti, druzi, kršćani, Turkmeni, pa i Kurdi - bili su razmjerno zastupljeniji od arapskih sunita, jer je vojska bila jedina institucija koja je manjincima omogućavala socijalnu promociju. Taj se trend nastavio do današnjih dana i po tomu bi se moglo doista reći da su manjinci, posebno oni bliski Asadovu klanu, povlašteniji. Prezastupljeni u operativnim vojnim i civilnim snagama sigurnosti, kao i u obavještajnim službama, ali ne i u vladi, parlamentu, Regionalnoj komandi BAAS-a i vojsci.
Strani su novinari u izbjegličkim logorima u Libanonu intervjuirali nekoliko alauita koji su se pridružili pobuni. No oni sa kojima su razgovarali u zemlji su pred svojim sunitskim suborcima skrivali svoj vjerski identitet. Alauitsku zajednicu su preplašile prijetnje više viđenijih sunitskih opozicionara. Mamun Homsi, jedan od vođa sirijske oporbe u izbjeglištvu, im je poručio da se odreknu Asada "ili će im Sirija postati grobnicom". Drugi sunitski opozicionar u izbjeglištvu, šeik Adnan Al-Arur, za kojega Al-Jazeerin novinar tvrdi da je popularan među pobunjenicima, pobunjenicima, priprijetio je alautima koji sudjeluju u represiji da će biti "raskomadani" i "bačeni psima". Odijum kojega sunitski pobunjenici imaju prema Asadovu klanu je proširen na čitavu alauitsku zajednicu. I pri tomu se nije ostalo samo na riječima, već su alauiti pojedinačno ili čak čitavi kvartovi koje naseljavaju bili napadani od sunitskih pobunjenika u više gradova. Pripadnici Muslimanskog bratstva prema tvrdnjama poznavalaca brojčano dominiraju Sirijskim nacionalnim vijećem, koje figurira kao izbjegličko vodstvo pobunjenika. Tvz. Slobodna sirijska vojska, sastavljena od armijskih dezertera i dobrovoljaca, skoro je isklljučivo sunitska. Njezin vođa, pukovnik Riad Al-Asad, je sunit. Ideolog Al-Kaede Ajman Al-Zavahiri je u 8-minutnoj video-poruci pozvao muslimane arapskih i drugih zemalja da podrže borbu sirijskih pobunjenika protiv "ubilačkog i kanceroznog Asadova režima".
Iz Bagdada je javljeno da je neutvrđeni broj Al-Kaedini terorista prešao iz Iraka u Siriju. Prema jednoj američkoj publikaciji, ti su po svoj prilici bili odgovorni za samoubilački napad u Damasku u kojem je izginulo 28. osoba. Izvjestilac AFP-a iz Sirije je u vijesti što je objavljena 7.3. tvrdio da mu je u Homsu kojega su tada opsjedale vladine snage rečeno da se libijski džihadisti bore u redovima Slobodne sirijske vojske, što je po njemu vjerojatno posljedica katarske i saudijske podrške pobunjenicima. Novinarka njemačkoga Spiegela je razgovarala s libanonskim džihadistima što su se borili u Homsu. Jedan od njih joj se hvalio kako je na lokalnom groblju klao neke lojaliste Bašarova režima, prethodno osuđene na smrtnu kaznu od pobunjeničkog prijekog suda.
E sad, prema medijskoj kampanji što se vodi protiv sirijskog režima, njemu se pripisuje vjersko sektaštvo - alauitska manjina ugnjetava, terorizira i ubija sunitsku većinu - i tu priču u raznim manje ili više eksplicitnim verzijama prenose naši mediji. No kada govorim o toj iskrivljenoj predstavi to nikako ne znači da mislim kako je Asadov režim nedužan. Brutalan je kao i ostali autokratski arapski režimi koji su u posljednju godinu dana bili suočeni s pobunama. Ali ne ginu samo pobunjenici kao što se prikazuje, već ginu i režimski vojnici i milicionari. Ginu i nedužni civili zatečeni između dvije vatre. I s obje se strane napuhavaju brojke poginulih kao na naštimanim taksimetrima.
Diskreditacija Bašara i njegovih
Uz sve loše što se po medijima piše o sirijskom režimu, predsjednički par Bašar-Asma u samoj zemlji i inozemstvu ostao je dugo vremena pošteđen. Bašar nije bio tipičan arapski diktator. Svojim je stranim sugovornicima, političarima i novinarima ostavljao utisak otvorenog, pristupačnog i razložnoga čovjeka svjesnog svojih odgovornosti. Rođena i odrasla u Londonu, Asma je upotpunjavala sliku ovoga modernog para. Uvjerio sam se u popularnost samoga Bašara kada sam prije par godina putovao Sirijom. Prijatelji s kojima sam se tada družio me i sada u privatnoj prepisci uvjeravaju kako je usprkos svemu što se tamo događalo posljednje godine Bašar pošteđen kritika. Loše se stvari pripisuju njegovim suradnicima, uglavnom bratu Maheru i njegovoj pretorijanskoj gardi, Hasanu Maklufu, šefu mukhabarata i njegovu korumpiranom bratu Ramiju.
Dok se krv prolijeva i zemlja gori, Asma poručuje lustere, ekskluzivne cipele i dijamantske ogrlice iz Pariza
No ovih se dana britanski Guardian dokopao privatnih mailova koje je Bašar razmjenjivao sa Asmom, drugim članovima obitelji, nekolicinom suradnika i suradnica - nekih 3000 poruka i korespondencije duge devet mjeseci - serviranih od sirijskih opozicionih hackera koji iz inozemstva vode internetski rat protiv Damaska.
Guardianovi su urednici provjeravali autentičnost tih poruka i navodno identificirali desetak pošiljalaca. Dojam poslije čitanja tih prepričanih sadržaja je gadljiv, što je i bila namjera objavljivanja. Otprilike - dok se krv prolijeva i zemlja gori, Asma poručuje lustere, ekskluzivne cipele i dijamantske ogrlice iz Pariza; narod gladuje a predsjednički par živi u luksuzu; Asmin otac, kardiolog koji živi u Londonu, daje savjete Bašaru i traži da mu se kćerka pridruži s unucima; jedna Bašarova suradnica, po svoj prilici u njega zaljubljena, inače kćerka sirijskoga ambasadora u New Yorku, komentira posljednji govor svoga šefa i čestita mu na boji kravate koju je izabrao; i puno toga u tom stilu. Iz Asmine razmjene mailova s kćerkom katarskog emira vidi se razočarenje predsjedničkog para s političkim zaokretom katarskoga vladara za kojega su mislili da im je prijatelj. Razočarani su također s turskim premijerom Erdoganom. Bašar istim privatnim porukama prima savjete nekog libanonskog poslovnog čovjeka navodno bliskoga iranskom predsjedniku Ahmedinedžadu. Prema sličnoj što mu je uputio ministar u predsjedništvu Mansour Azam - jedna je iranska delegacija ponudila Siriji pomoć od milijardu dolara. Ispada po tomu da se šef sirijske države više oslanja na uski krug konfidenata nego na institucije države kojom upravlja.
I katarska TV Al-Jazeera aktivno sudjeluje u toj anti-režimskoj kampanji čemu se je nekoliko njezinih novinara usprotivilo napuštajući redakciju. Obrazlažući svoju ostavku, dugogodišnji anti-ratni aktivista Don Debar je rekao da je to učinio zbog "neobjektivnog izvještavanja" medijske kuće kojoj je pripadao o događajima u Libiji i Siriji. Direktno je apostrofirao katarske vlasti koje utječu na uređivačku politiku toga elektronskog glasila. Optužio je Sirijsko nacionalno vijeće da "iz Pariza dirigira naoružanim terorističkim skupinama što djeluju u zemlji, a koje podržavaju Saudijska Arabija i Katar". No prenoseći ovu informaciju moram podsjetiti da je ista TV kuća sa svojim ranijim izvještavanjem o protestima u Tunisu i Egiptu odigrala pozitivnu ulogu, ne samo u razobličavanju brutalnosti tamošnjih snaga sigurnosti, već i u masovnoj mobilizaciji tuniskih i egipatskih prosvjednika. Zbog toga su njezini izvjestioci u Kairu imali niz neugodnosti, bili hapšeni, oprema im bila konfiscirana, a lokalna kancelarija zatvorena.
Nepunih tjedan dana pošto je Guardian objavio sadržaje privatnih mail-ova Bašaraova najužega kruga, Al-Jazeera je došla u posjed nekih strogo povjerljivih dokumenata sirijskoga obavještajnog centra koji filtrira sve vijesti o događajima u zemlji i servira ih predsjedniku Bašaru s prijedlozima mjera koje treba poduzeti. Redakciji katarske TV je te dokumente predao izvjesni Abdel Madžid Barakat, za kojega je rečeno da je prethodno radio u tom centru pa prebjegao u Tursku. Predložene mjere postaju izvršne, kako tvrdi taj Barakat, kada ih Bašar odobri i potpiše. Time se hoće reći da on kao nalogodavac snosi punu odgovornost za zločine snaga sigurnosti.
Europska unija, koja je sljedeći primjer SAD već ranije bila nametnula niz sankcija Siriji i njezinim političkim prvacima, požurila je objaviti kako se Asmi, Bašarovoj majci i tetci zabranjuje ne samo putovati u zemlje članice EU-a već i kupovanje preko interneta. No pošto je Asma britanska državljanka to se na nju ne odnosi u Velikoj Britaniji.
Represija, koncesije i reforme
Preskačem mnoge neprovjerljive vijesti o stvarnim i izmišljenim protestima, sukobima i zločinima režima u Suveidi, Kuneitri, Baidi, Banaisu, Al-Halvi, Al-Hasaki, Deir Al-Zori, Žisr Al-Šuguru i drugim mjestima. Ni situacija u Deri i okolnim selima se navodno nije smirila. Ni Hama, grad koji je bio 1982. godine u središtu islamističke pobune, nije ostao po strani. Vlasti su smijenile guvernera te oblasti jer je navodno bio naklonjene demonstrantima. Sve se te vijesti uglavnom svode na broj ubijenih - u nekim slučajevima po dvojica ili trojica, a u drugima po 15-20 ili više. Al-Jazeera uz svaku od tih informacija citira nekog lokalnog aktivistu ne navodeći mu pravo ime iz razloga njegove sigurnosti.
Režim je šestom mjesecu prošle godine, poslije Bašarova govora naciji, uspio izvesti na ulice Damaska i više drugih gradova desetke tisuća sljedbenika koji su uzvikivali parole podrške njemu i BAAS stranci. Tada je nova vlada opozvala Zakon o izvanrednom stanju koji je bio na snazi od 1963. godine od kada je BAAS stranka preuzela vlast. Istovremeno je ukinut Izvanredni državni sud na čije odluke nije bilo priziva. Predsjednik republike ih je potvrdio svojim dekretima, a s trećim su regulirane mirne manifestacije koje su, kako je naglašeno, "ustavno pravo građana". Najavljena je izmjena ustava kojom će se ukinuti politički monopol BAAS-a.
Pritisci i sankcije
No to nije smirilo proteste. U sedmom mjesecu je na internetu objavljeno da je formirana Sirijska oslobodilačka vojska od dezertera regularne armije koji su prebjegli u inozemstvo. U Istanbulu je mjesec dana kasnije grupa sirijskih političkih emigranata osnovala Sirijsko nacionalno vijeće koje je prezentirano javnosti kao "vodstvo Sirijske revolucije".
SAD su u aprilu prošle godine nametnule financijske sankcije vođama sirijske Republikanske garde (uključujući Bašarovu bratu Maheru) i obavještajnih agencija. U maju je i sam Bašar stavljen na crnu listu. U augustu su s dvije runde sankcija obuhvaćene sirijske banke i najveći operater mobilne telefonije, zamrznuti računi svih sirijskih državnih kompanija, te sankcijama je prepriječeno svim kupcima sirijske nafte. Europska je komisija od maja 2011. do marta ove godine razrezala sirijskim prvacima, bankama, firmama i kupcima sirijske nafte sedam rundi sankcija i blokada. Sankcijama se istovremeno prepriječeno kupcima iranske nafte. Predstavnici američkeadministracije su se rastrčali po Aziji pokušavajući ubijediti tamošnje velike konzumente tog iranskog izvoznog proizvoda da im Saudijska Arabija garantira snabdijevanje svojom naftom (!). Turska je u novembru prošle godine otkazala sve ranije trgovinske i druge dogovore sa Sirijom.
Arapski su ministri Bašaru, pod pritiskom petrodolarskih monarhija dali ultimatum, i već u jedanaestom mjesecu Siriji nametnuli ekonomske sankcije
Odlukom ministara vanjskih poslova Arapske lige ova je nedugo poslije osnivanja Sirijskog nacionalnog vijeća s njim uspostavila zvanične kontakte i već u osmom mjesecu 2011. ponudila "plan za rješavanje sirijske krize" po istom receptu koji je prethodno prisilio jemenskog predsjednika Saleha na odstupanje. Taj se svodio na to da je Bašar trebao podnijeti ostavku, a njegov potpredsjednik Al-Šara biti ovlašten za formiranje prijelazne vlade nacionalnog jedinstva koja bi organizirala slobodne izbore. Pošto je Bašar odugovlačio s odgovorom i pošto je misija promatrača AL nije potvrdila ono što se od nje očekivalo, arapski su mu ministri, pod pritiskom petrodolarskih monarhija dali ultimatum i već u jedanaestom mjesecu suspendirali Siriju iz članstva AL i zemlji nametnuli ekonomske sankcije. Kako su se sukobi u Siriji nastavljali, arapski su ministri pokrenuli u prvom mjesecu ove godine akciju u Vijeću sigurnosti UN-a kako bi se "hitno zaštitili civili izloženi brutalnostima sirijskog režima". Cilj je bio usvajanje rezolucije kojom bi se Washingtonu i njegovim saveznicima, uključujući Turskoj i među Arapima, pružilo pokriće UN-a za vojnu intervenciju kojom bi se srušio sirijski režim. Rezolucija koju je u ime AL u februaru formalno podnio marokanski delegat a podržale zapadne članice Vijeća blokirana je ruskim i kineskim vetoima.
Referendum-dum-dum
Na referendum 26.2. ove godine kojim se prema sirijskim državnim medijima uvodi "politički pluralizam" izašlo je kako je obavljeno 57,4 posto registriranih birača, od kojih je 89,4 posto podržalo predložene ustavne promijene, dok je 9 posto glasalo protiv. Nije jasno kako je taj referendum uopće mogao biti organiziran u situaciji kada su čitave oblasti zemlje zahvaćene sukobima.
Za položaj predsjednika republike moći će od sada konkurirati više kandidata, a onomu koji bude izabran mandat će biti ograničen na dva sedmogodišnja perioda.
Iako je ukinut monopol BAAS-a i najavljen korak prema istinskom stranačkom pluralizmu i kompetitivnim parlamentarnim i predsjedničkim izborima pitanje je kako će ta nova pravila biti praktično implementirana i kada? I u drugim arapskim republikama formalno postoje višestranački sustavi i održavaju se kompetitivni izbori, ali su do nedavnih promjena u Tunisu, Egiptu i Maroku bili manipulirani. Pod Mubarakom u Egiptu, Ben Alijem u Tunisu, Buteflikom u Alžiru i Salehom u Jemenu nije bilo vremenskog ograničavanja predsjedničkih mandata. Ako Bašar preživi sadašnje inozemne pritiske, izbjegne stranu vojnu intervenciju i uspije suzbiti pobunu - praktično mu je garantirano poslije "izbora", za koje se ne zna kada će, kako i u kojim uvjetima biti održani, još 14 godina vladavine.
