Od 1912. godine kada se ovaj izmišljeni događaj zbio, prohujalo je čitavo stoljeće, a i što bismo mi imali s njim, jer ono je bila, sačuvaj bože, Srbija, a ovo je, sačuvaj bože, Hrvatska. Zemlja koja je radi ulaska u EU odlučila radikalno raskrstiti s korupcijom, pa je u to ime donijela Strategiju, pa Akcijski plan, pa je još zatim pristupila i Obaminoj inicijativi Partnerstvo za otvorenu vlast. Otvorenost vlasti jedno je od najubojitijih oružja u borbi protiv korupcije. No je li otvorenost danas veća nego u doba HDZ-a?
Vlada, Sabor, Predsjednik Republike, Vrhovni i Ustavni sud, krdo je od pet posebno zaštićenih ličkih medvjeda hrvatskog sustava ostvarivanja prava na pristup informacijama: na njihove se odbijenice ne možete žaliti Agenciji za zaštitu osobnih podataka, kao što se možete žaliti ako vas odbije bilo koje drugo tijelo javne vlasti. Žalba AZOP-u vas ne bi ni na kakav način ne bi udarila po džepu, a pokretanje spora pred Upravnim sudom, koji vam ostaje kao mogućnost ako vam informaciju uskrati neki od ovih medvjeda, dosta košta ako spor izgubite. Upravni sud zna biti ćudljiv u svojim presudama.
U zadnjih šest mjeseci uputili smo tim posebno zaštićenim zvjerkama, kao i različitim ministarstvima, dvadesetak novinarskih pitanja, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI). Istraživali smo koliko ima iskrenosti u zaklinjanju na otvorenost i poštenje, i kako sustav funkcionira kada tijela vlasti uskraćuju informacije koje bi trebale biti dostupne. Zanimalo nas je i može li uopće mehanizam koji nudi ZPPI biti upotrebljiv u novinarskom poslu, s obzirom na dugačke rokove koje ostavlja vlastima za rješavanje zahtjeva za informacijom, što se u slučajevima pokretanja upravnih postupaka proteže na mjesece čekanja. Rezultate opisujemo u nastavku, grupirane po tipovima reakcija i odgovora tijela javnih vlasti.
A. Mlaćenje gloginja
U tijelima vlasti su svjesni da fotokopija za novinara predstavlja dokaz istinitosti onoga o čemu piše i da objavljivanje faksimila ide u prilog uvjerljivosti članka
Od Vlade smo 6. srpnja zatražili da nam dostave ugovore o javnoj nabavi s tvrtkama Ugoru i Neomedia. Ugoru je dobavljač hrane za potrebe Vlade i Sabora, i zbog visokih ugovorenog iznosa i zbog prošlogodišnjih novinskih napisa o raskoši Ugoruove ponude zainteresiralo nas je što ustvari piše u ugovorima s tom tvrtkom. Radilo se ukupno o četiri ugovora: prvi od njih sklopljen je 2009. godine, na iznos od 877 tisuća kuna; dva su sklopljena 2010, na ukupan iznos od blizu 4 milijuna, od čega se preko 3 milijuna odnosilo na nabavu smrznute ribe. Četvrti je sklopljen 2011. godine na 623 tisuće kuna. Ugovore smo dobili, ali ne i ponude koje su njihov sastavni dio. "Na Vaše traženje, temeljem Zakona o javnoj nabavi, može se omogućiti uvid u iste u prostorijama Ureda za opće poslove Sabora i Vlade RH", stoji u dopisu Vladine službe za odnose s javnošću. Ponude su, inače, onaj slatki dokument koji sadrži sve pikanterije o trošenju spomenutih milijunskih iznosa. One bi trebale biti dostupne po ZPPI-ju na jednak način kao i preostala ugovorna dokumentacija, to pravo smo, zbog gore opisanih razloga, odlučili utjerivati na drugim mjestima. Para na bacanje za plaćanje troškova Upravnom sudu nemamo, pa smo odustali od tjeranja maka na konac u ovom slučaju. Ali ne i u nekim drugim.
Vladin ured za odnose s javnošću sklopio je 2012. godine, na osnovi pregovaračkog postupka, s ugovor tvrtkom Neomedia za usluge održavanja i unapređenja portala Vlada.hr i stranice Otvorena vrata, na iznos od 210 tisuća kuna. Upravo to što je ugovor bio sklopljen bez javnog natječaja pobudilo je bilo pažnju pojedinih medija, kao i činjenica da je u čitav posao, logikom tadašnjeg vlastitog položaja, bio upetljan notorni Ratko Maček. Ugovor smo dobili i u ovom slučaju, također bez ponude, za koju nam je opet rečeno da ju, ukoliko želimo, možemo dobiti na uvid.
Usprkos tome što nismo dobili ponude, do ovih smo ugovora relativno lako došli. Možda upravo zato što smo od nove vladajuće garniture tražili dokumentaciju kojom se može dodatno kompromitirati ekipa koju su naslijedili. Zaključak je u duhu stare uzrečice iz Nušićeva podneblja: Lako je tuđim ugovorima radoznalost građana zadovoljavati.
B. Sjedi, pet! (uz primjedbe)
Ured za ravnopravnost spolova dvaput nam je odbio dostaviti fotokopije ili digitalni zapis zapisnika sa sastanaka Stručne radne skupine za ocjenjivanje projekata udruga, uz obrazloženje da se, prema ZPPI-ju, pristup informacijama može omogućiti "i na drugi prikladan način"
Minitarstvo kulture u roku nam je izručilo službene biografije Vesne Roller i Duška Zimonje, tada još neizabranih novih članova Vijeća za elektroničke medije. Iz tih dokumenata, koje smo ustvari zatražili od Vlade i Sabora, ali je zahtjev s njihove strane bio proslijeđen Ministarstvu, uočili smo da Zimonja svoj rad na RTL-televiziji predstavlja na zanimljiv način, kao "doprinos razvoju pluralizma medija u RH ". Isti autobiograf tvrdi da se sudjelovanjem u ratu na hrvatskoj strani zadovoljio zakonski uvjet za članove VEM-a. Zakon, naime nalaže da to moraju biti ljudi koji su se javno "istakali kroz poštivanje i promidžbu demokratskih načela i vladavinu prava kao i za unapređenje najviših vrednota ustavnog poretka RH, te razvitak civilnog društva". Zaključujemo da bi tako svaki od pola milijuna registriranih branitelja mogao na osnovu svojega registriranog statusa u VEM. Ocjena 5 daje se uz primjedbu da su Ministarstvo, Vlada i Sabor u VEM imenovali osobu koja ne zadovoljava zakonske uvjete.
Ministarstvo socijalne politike u roku nam je, 24. srpnja, izručilo Pregled natječaja javne nabave koji je trebao biti na njegovim web stranicama, a nije ga bilo. Za katalog informacija su se ispričali da ga još nemaju dovršenog zato što su im web stranice još u izradi. Međutim ne nalazimo ga ondje ni pred dovršetak ovoga izvještaja, premda Zakon o javnoj nabavi i ZPPI zahtijevaju da bude na vidljivom mjestu: ono što se nalazi pod linkom Katalog informacija jednostavno ne odgovara definiciji toga pojma. Ocjena 5 daje se uz primjedbu da ministarstvo Milanke Opačić izigrava ZPPI u pogledu kataloga informacija.
Od Vlade smo 5. srpnja tražili Uredbu o javnoj nabavi za potrebe obrane i sigurnosti, koja je po Zakonu o javnoj nabavi trebala biti donesena do 1. srpnja. Vlada je odgovorila u roku i priznala da ju još uvijek nije donijela. Uredba se pojavila u Narodnim novinama tek 2. kolovoza (NN 89/12) što navodi na veselu pomisao da se nabava za potrebe obrane i sigurnosti u međuvremenu obavljala protuzakonito. Ocjena 5 daje se uz primjedbu da je Vlada prekršila Zakon o javnoj nabavi.
Ocjenu 5 zaslužili su još i MORH, koji nam je u roku odgovorio na pitanja u vezi informiranja javnosti o postupcima javne nabave, kao i Ministarstvo zdravlja koje nas je isto tako pravodobno uputilo na adresu gdje možemo dobiti popis zdravstvenih ustanova koje imaju ugovore s neobično zanimljivim tvrtkama, Medi Labom i Agmarom.
C. Pitanje pod tepih
Dana 6. srpnja upitali smo Ministarstvu kulture niz pitanja vezanih uz financiranje nautičkog književnog festivala MareMare, koji se ove godine održavao na jedrilicama na putu od Komiže do Palagruže, i uz sudjelovanje ministrice Zlatar Violić na toj manifestaciji. Odgovore primili smo tek nakon 59 dana, premda zakonski rok iznosi 15 dana. Radi li se o običnom šlamperaju u Ministarstvu, ili su zaista morali dva mjeseca razmišljati kako da se "izvuku" iz neugodne situacije? U odgovoru na AZOP-ovo pitanje o razlozima kršenja prava korisnika na odgovor u zakonskom roku, Ministarstvo kulture kaže da je "trebalo izvršiti uvid u predmet za koji je bila potrebna pomoć suradnika odsutnih zbog korištenja godišnjih odmora". Pa tako, zbog nečijeg dvomjesečnog krstarenja morem, nismo dobili pravodobni odgovor na pitanje o ministričinom prvomajskom krstarenju morem.
Od službe za odnose s javnošću istog ministarstva zatražili smo 6. studenog mišljenje koje je Ministarstvo kulture uputilo Vladi o izvještaju o radu Agencije za elektroničke medije za 2011. godinu. Do zaključenja ovoga članka nismo ga primili, a sudeći prema tempu koje nameće spomenuta služba, možemo mu se nadati tamo negdje kad visibabe procvjetaju.
D. Kriza identiteta & ostalo
Točno dva mjeseca trajalo je dopisivanje s Čačićevim Ministarstvom gospodarstva u vezi zahtjeva za fotokopijom ugovora o davanju usluga kriznog komuniciranja s Ankicom Mamić
Nekoliko zahtjeva za informaciju uputili smo Vladinim uredima. Usprkos tome što ih nadležna Agencija za zaštitu osobnih podataka ne smatra posebnim tijelima javne vlasti nego dijelom Vlade, ravnatelji samih ureda ponekad nisu načistu jesu li njihovi uredi možda ipak obavezni neposredno postupati prema ZPPI-ju. "Na web stranici Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina nalazi se Katalog informacija i Odluka o imenovanju službenika/ce za informiranje", javio nam je Branko Sočanac, ravnatelj toga ureda, premda bi službu informiranja za njega ustvari trebao obavljati Vladin službenik za informiranje, a i katalog informacija trebao bi biti jedinstven. Vladina službenica za informiranje naknadnim dopisom ispravila je ravnatelja Sočanca: "Iako Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u svom odgovoru navodi da je u tijeku izrada Kataloga informacija Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te određivanje službene osobe mjerodavne za rješavanje ostvarivanja prava na pristup informacijama - Službenika za informiranje Ureda, napominjemo da navedeni Ured nije samostalno tijelo javne vlasti (...) te da nije dužan imati Katalog informacija i Službenika za informiranje".
O održavanju vlastitog kataloga informacija također nam je pisao i Željko Petković, ravnatelj Vladina ureda za suzbijanje zloupotrebe droga. Ispravno je reagirala samo Helena Štimac Radin, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova, ističući odmah da njezin URS nije tijelo javne vlasti. Ali o URS-u više u slijedećem poglavlju.
E. Samo iz moje ruke!
Najčešći oblik kršenja prava građana na pristup informacijama, kada se radi o najvišim tijelima vlasti, i kada su te informacije "osjetljivog" karaktera u posljednje se vrijeme sastoji u dopuštenju da ih na brzinu pogledaš, ali ne i fotokopiraš. U tijelima vlasti su svjesni da fotokopija za novinara predstavlja dokaz istinitosti onoga o čemu piše i da objavljivanje faksimila ide u prilog uvjerljivosti članka. ZPPI ovdje stoji na strani građana, pa tako i novinara koji zahtijeva fotokopiju ili digitalni zapis (sken) tražene informacije - dakako, pod uvjetom da ona nije zbog nečega opravdano zaštićena. "Korisnik može u zahtjevu naznačiti i način dobivanja informacije", određeno je u ZPPI-ju. Slučajeva uskraćivanja fotokopija imali smo veći broj:
Žalba na MORH-ovo rješenje u vezi ugovora s Ulyssesom pred AZOP-om je od 27. rujna, trebala je biti riješena do 27. listopada, studeni je, eto, pri kraju, a AZOP žalbu riješio nije...
Ured za ravnopravnost spolova dvaput nam je odbio dostaviti fotokopije ili digitalni zapis zapisnika sa sastanaka Stručne radne skupine za ocjenjivanje projekata udruga, uz obrazloženje da se, prema ZPPI-ju, pristup informacijama može omogućiti "i na drugi prikladan način". Tražene dokumente ipak su nam, nakon mjesec i pol dana dopisivanja, ipak uručili putem e-maila. Odlučilo je vjerojatno to što smo zahtijevali da nam izdaju rješenje o odbijanju zahtjeva, jer bilo im je jasno da nakon rješenja slijedi žalba Upravnom sudu.
Točno dva mjeseca trajalo je dopisivanje s Čačićevim Ministarstvom gospodarstva u vezi zahtjeva za fotokopijom ugovora o davanju usluga kriznog komuniciranja s Ankicom Mamić. Ministarstvo se pritom igralo "skrivača", a popustilo je tek 20. rujna nakon što smo, također, insistirali da nam pošalju rješenje o odbijanju zahtjeva da nam pristup dokumentu bude omogućen dostavljanjem fotokopije.
Radnja se odvijala na sličan način i kada smo od Ustavnog suda tražili ugovore s tvrtkama Carin, Capital Ing i Eding za građevinske radove na zgradi Ustavnog suda vrijedne oko 42 milijuna kuna. Zahtjev smo uputili 9. kolovoza, a tajništvo Ustavnog suda u početku je čak tvrdilo da nemamo pravnu osnovu za traženje fotokopija. Na kraju nam je bilo omogućeno fotokopiranje cjelokupne dokumentacije, uz pismenu zahvalu tajnika Suda, Teodora Antića, što smo ga upozorili na AZOP-ovo mišljenje o pravu javnosti da bude informirana o sadržaju ugovora tijela javne vlasti s privatnim tvrtkama. Iz dokumentacije je izašlo na vidjelo da je, čak i nakon halabuke koja se svojedobno digla zbog raskoši čitavog projekta, obnova zgrade Ustavnog suda izvedena uz nemoralno trošenje novca i mjestimično na način protivan Zakonu o javnoj nabavi.
F. Imam, ali ne dam!
MORH je dobro krenuo, pa naglo zakočio kad smo istraživali okolnosti pod kojima Duško Ljuština sa svojom svitom putuje vojnim gumenjakom na brionske predstave u organizaciji kazališta Ulysses Rade Šerbedžije. Dobili smo ugovor MORH-a s Ulyssesom, kao i komičnu odluku bivšeg ministra Božinovića iz koje se vidi koliko, i uz koje uvjete, morate platiti da biste se provozali patrolnim brodom tipa OB-02, vojnom jedrilicom tipa Učka, motornom barkasom Krasnica, ili letjeli MIG-om 21. Komedija se sastoji u tome što je ugovor s ovom kazališnom družinom dijelom cenzuriran, a cenzurirane su iste informacije koje se bez problema mogu iščitati iz dostavljene nam Božinovićeve odluke. Tražili smo od MORH-a da nam i ugovor pošalje u cijelosti, jer je njegova službenica za informiranje priznala da nije klasificiran kao zaštićena informacija, a k tome, nije valjda Rade Šerbedžija jedini građanin koji smije znati što piše unutra - ali dobili smo rješenje o odbijanju toga zahtjeva. Žalba na to MORH-ovo rješenje je pred AZOP-om od 27. rujna, trebala je biti riješena do 27. listopada, studeni je, eto, pri kraju, a AZOP žalbu riješio nije...
Kontradikcija: Sabor nam je u ime privatnosti odbio dati popis kandidata za vanjske članove saborskih odbora i njihove biografije, ali dobili smo bez problema popis kandidata za Vijeće za elektroničke medije i njihove biografije
Dana 23. listopada zatražili smo od saborskog službenika za informiranje popis svih prijavljenih kandidata za vanjske članove Odbora za informacije, informatizaciju i medije, uz priložene biografije. Umjesto njega odgovorio nam je Šime Lučin, predsjednik Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove, i to rješenjem kojim odbija naš zahtjev. Objavljivanje podataka o imenima kandidata moglo bi utjecati na provedbu postupka imenovanja, tvrdi Lučin, domećući da će sva imena kandidata biti objavljena tek po odluci o izboru vanjskih članova saborskih odbora. Biografije pak, po njegovu mišljenju, podliježu Zakonu o zaštiti osobnih podataka, prema kojemu se "osobni podaci mogu prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je izričito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obrađivati samo u svrhu u koju su prikupljeni". Životopisi kandidata su prikupljeni isključivo u svrhu provođenja postupka za imenovanje članova u radna tijela, te se u druge svrhe bez privole kandidata ne mogu koristiti, zaključuje predsjednik Odbora. OK, rekli bismo, privatnost je privatnost... ali kako smo onda bez problema dobili službene biografije Vesne Roller i Duška Zimonje, koji su također bili priloženi isključivo u svrhu natječaja za imenovanje u Vijeće za elektroničke medije? Da nisu možda njima usput prekršena neka prava?
G. Grad Zagreb, to je ona druga slika
Kao što vidimo, lički medvjedi u hrvatskom sustavu prava na pristup informacijama nerado daju osjetljive dokumente. Trebate se naoružati strpljivošću i pravničkim štosevima da biste nešto od njih izvukli, a korisno bi vam bilo konzultirati i neku specijaliziranu službu. Na kraju, u većini slučajeva od njih ipak nekako izvučete tražene podatke, takva su barem naša iskustva.
Grad Zagreb, to je posve nešto drugo.
Od Grada smo 29. lipnja tražili i podatke o portalima koji su se prijavili na natječaj za donacije koji je raspisao Milan Bandić. Grad se nastojao sakriti iza tvrdnje da se natječaj odvija u formi upravnog postupka, pa da stoga ne podliježe ZPPI-ju. AZOP je na uvjerljiv način "srušio" tu tvrdnju, Grad izdaje rješenje o odbijanju pružanja informacije, a 14. kolovoza AZOP-u šaljemo žalbu na to rješenje. AZOP ju je morao riješiti do 14. rujna, a riješio ju je tek 5. studenoga, poništavanjem gradskog rješenja o odbijanju pružanja informacije. "U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo dužno utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike informacije ... dostaviti žalitelju, i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar", poučava AZOP zagrebačkog službenika za informiranje.
Dana 24. kolovoza od Grada smo tražili i podatke u vezi drugog natječaja za doniranje portala koji je bio objavljen unazad nekoliko mjeseci. Tajnik u uredu gradonačelnika rješenjem odbija pružiti informacije i upućuje nas da se žalimo - Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. Agencija uskoro u čudu odgovara da nema ama baš nikakve veze s tim i sličnim stvarima. Istovremeno, tj. 18. rujna, žalimo se i AZOP-u, zbog toga što službenik za informiranje, na koga je zahtjev za pristup informacijama bio adresiran, ne daje nikakve informacije, ali AZOP do danas ne rješava taj slučaj.
Grad Zagreb konkretno nam je odgovorio jedino na pitanje u vezi gore spomenutih Ljuštine i Ulyssesa koje smo postavili 10. kolovoza. Odgovor je stigao 20. rujna, dakle zakasnio je mjesec dana za zakonskim rokom, i glasi da Grad u ovoj godini nema nikakav ugovor sa Ulyssesom o financiranju toga kazališta. Hajde da im vjerujemo.
H. Agencija za zaštitu osobnih podataka: grlo usko, dobar rad
Dosad smo je često hvalili, jer u postojećoj je hrvatskoj birokratskoj kloaki jedno od najugodnijih iznenađenja. Tijekom provođenja ovoga case studyja znatno nam je pomogla svojim tumačenjem čl. ZPPI-ja iz kojega proizlazi da pravo na informaciju iz nekog upravnog postupka imaju i osobe koje nisu uključene u taj postupak. Tumačenje još jednom citiramo:
"Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 172/03, 144/10, 37/11, 77/11) u čl. 1. st. 3. određuje: 'Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se kad je dostupnost informacijama iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena, kao i kad je informacija dostupna primjenom drugog propisa.' Smisao citirane odredbe je da se Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima jer im je dostupnost informacija omogućena propisima tih postupaka, a ostale osobe koje nisu stranke predmetnih postupaka pravo na pristup informacijama ostvaruju primjenom ZPPI-ja. Dakle, kada je podnositelju zahtjeva za pristup informaciji bilo koja zatražena informacija dostupna temeljem drugog propisa ili mu je dostupna kao stranci u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, tada se ne primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama i tada ga je tijelo javne vlasti obvezno bez odgode obavijestiti o tome pismenim putem. Ako podnositelju zahtjeva za pristup informaciji informacija nije dostupna temeljem drugog propisa, tada se primjenjuje ZPPI."
Priznajemo da smo AZOP prilično opteretili našim zahtjevima i pitanjima tijekom izvođenja ovoga case studyja, kao i čitavog projekta Pravo novinara na pristup informacijama. Prvi put uočavamo da i Agencija probija zakonske rokove:
- Žalbu zbog šutnje Ministarstva kulture u vezi MareMare, predanu 30. srpnja trebala je riješiti do 30. kolovoza, a riješena je tek 7. studenog;
- Žalbu zbog šutnje Ministarstva gospodarstva da pruži fotokopiju ugovora s Ankicom Mamić trebala je riješiti do 23. kolovoza, a riješena je tek 6. studenog.
- Dosad nije riješila žalbu od 3. rujna, na rješenje MORH-a kojim nam uskraćuje pristup cijelom ugovoru s kazalištem Ulysses. Žalba je trebala biti riješena do 3. listopada.
- Nije nam odgovorila na zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Zdenka Ljevaka i Agencije za elektroničke medije zbog onemogućavanja pristupa koncesijskom ugovoru s RTL-om.
- Žalba od 14. kolovoza, na rješenje službenika za informiranje u Gradu Zagrebu u slučaju zahtjeva za podacima o portalima koji su se prijavili na gradski natječaj za doniranje portala trebala je biti riješena do 14. rujna, a riješena je tek 5. studenog - u korist tražitelja informacije.
- Dosad nije riješila žalbu zbog šutnje službenika za informiranje Grada Zagreba u slučaju drugog natječaja za doniranje portala, upućenu 18. rujna, koja je trebala biti riješena do 18. listopada.
- Dosad nije riješila žalbu zbog odugovlačenja Grada Zagreba s odgovorom na pitanje o financiranju kazališta Ulisses postavljeno 10. kolovoza.
O razlozima ove sporosti informira nas Dubravko Bilić, ravnatelj AZOP-a: "U Odjelu za zaštitu prava na pristup informacijama do 1. lipnja 2012. godine radilo je pet zaposlenika, a od tada radi šest zaposlenika, uključujući ravnatelja i zamjenicu ravnatelja, a broj svih predmeta udvostručio se u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Trenutno u proračunu ove Agencije nisu osigurana sredstava za nova zapošljavanja. Djelatnici Odjela za zaštitu prava na pristup informacijama ulažu maksimalne napore i rade osjetno izvan radnog vremena kako bi se predmeti rješavali u što kraćem roku.
Dubravko Bilić
dubravko_bilic.jpg
Osim rješavanja žalbi djelatnici Odjela za zaštitu prava na pristup informacijama imaju i druge poslove i zadatke, upućuju se na službena putovanja, imaju unaprijed dogovorne službene obveze i trude se i oko ostalih aspekata pristupa informacijama kao što su edukacije, izrada brošura, sudjelovanja u projektima, odgovaranja na upite putem info telefona, izrada i dostava izvješća za Europsku uniju, PEER misiju, sudjelovanja u radnoj skupini za izradu novog Zakona o pravu na pristup informacijama, a također i drugim obvezama kao djelatnici ove Agencije. Napominjemo da djelatnici ove Agencije ponekad nisu u mogućnosti isti dan kada zaprime upite i/ili komentare, iste odmah rješavati, s obzirom na broj zaposlenih, rastući broj zahtjeva i gore navedene obveze."
Dakle, stječe se dojam da su građani prepoznali AZOP kao mjesto na kojem mogu dobiti djelotvornu pomoć pri ostvarivanju prava na informaciju, pa su počeli to i raditi, i pritom su ga - zagušili zahtjevima. S druge strane, državi je važnije da dozlaboga neefikasnim sucima Ustavnog suda omogući svaki zamislivi luksuz, nego da AZOP-ovu odjelu za pravo na informaciju omogući zaposlenje još nekoliko pravnika. Partnerstvo za otvorenu vlast s figama u džepu?
I. Zaključak: SlowFood novinarstvo
SlowFood novinarstvo, za razliku od ovoga, zaziva restauraciju konzervativnih vrijednosti kao što su dugotrajno istraživanje, provjera podataka, konzultiranje različitih izvora. Jasno je da ZPPI u takvom, neotradicionalnom novinarstvu ne može biti jedina, pa niti glavna borilačka vještina, već samo jedna od pomoćnih alatki. Istraživačko FastFood novinarstvo podrazumijeva da imate svoga čovjeka na policiji, u obavještajnoj službi ili već gdje treba, i da vas on opskrbljuje selekcioniranim podacima čije objavljivanje mu je toga trenutka u interesu - pa makar njihovo objavljivanje bilo i protuzakonito. Što ste veći i utjecajniji medij, imat ćete više takvih svojih ljudi raspoređenih na strateškim mjestima i informacije će se veselije slijevati u redakciju. Istraživačko SlowFood novinarstvo uključuje korištenje zakonskih mehanizama za dobivanje informacija, a ti mehanizmi, kad bi dobro funkcionirali, brisali bi prednost novinara "velikih" redakcija u odnosu na one iz "malih".
Kad nakon 14 mjeseci dobijete npr. koncesijski ugovor s RTL-om, koji bi trebao biti javno dostupan dokument, u isti mah imate dvije priče. Jedna je o tome kako se radi o cinično sročenom dokumentu u kojem je posve zapostavljeno ono što bi trebalo biti najvažnije, a to je interes javnosti. Druga, jednako tako vesela, je o tome na koje sve načine tijelo koje ga posjeduje - u ovom slučaju: Agencija za elektroničke medije - zaobilazi zakone, obmanjuje i ponižava inteligenciju građana, opirući se zahtjevu za njegovim izručenjem, da ona prva priča ne bi izašla na vidjelo.
Istraživanje je provedeno u sklopu UNMK-ova projekta "Pravo novinara na pristup informacijama" koji financijski podržava Veleposlanstvo SAD-a. Stavovi, otkrića, zaključci ili preporuke izražene u članku su autorovi i ne izražavaju nužno stajalište Veleposlanstva SAD-a. (op. ur.)
