Zakon o strateškim investicijskim projektima stupio je na snagu u studenom 2013. godine. Već smo tada upozoravali na mnoge njegove nedostatke i nerealne odredbe. Upozoravali smo i da nije napravljena nikakva procjena učinaka tog propisa premda je to bila obaveza prema Zakonu o procjeni učinaka propisa koji je usvojen dvije godine prije toga. Mi smo zemlja u kojoj ni sama Vlada ne poštuje zakone koje donosi. Tako za Zakon o strateškim investicijskim projektima nisu procijenjeni ni financijski ni socijalni, kao ni ekološki učinci.
I unatoč tome što nisu procijenjeni utjecaji tog zakona na gospodardstvo, okoliš i društvo, Vlada je po običaju poricala njegove bilo kakve Budući da gotovo niti jedan od prijavljenih projekata nije imao potrebne financijske garancije – Vlada je odlučila ukinuti odredbu o garancijama nedostatke. I onda, samo godinu dana kasnije, priznaje da je, kako to sami blago definiraju, "dosadašnja provedba Zakona pokazala određene nedostatke" pa su nužne njegove izmjene i dopune.
Najčudnije u svemu tome je što Vlada ne daje i podatke o dosadašnjim rezultatima provedbe Zakona o strateškim investicijskim projektima. Iz dokumenata koji su podloga za javnu raspravu ne može se iščitati ni koliko je ukupno tih takozvanih strateških projekata i do kuda se stiglo s njihovom realizacijom kao ni na temelju čega se predlažu neke specifične izmjene zakona. Pretpostavlja se da se izmjena nekog zakona predlaže na temelju analize njegove dosadašnje provedbe – a ta bi analiza trebala biti dio dokumenata dostupnih javnosti kako bi se mogla uključiti u javnu raspravu.
Najvjerojatnije zbog kritike što u početku za Zakon o strateškim investicijskim projektima nije napravljena procjena učinaka, za izmjene i dopune tog zakona je na mrežnim stranicama Ministarstva gospodarstva među dokumentima za javnu raspravu ponuđen dokument pod nazivom Prethodna procjena učinaka propisa. Taj je dokument sramota za ministarstvo odnosno vladu koja ga je pripremila. U njemu stoji, uz mnoge druge gluposti, i da "predložene izmjene propisa neće imati nikakve značajne financijske učinke ni u jednom sektoru". To bi značilo da nema baš nikakvog razloga ni da se takav zakon uopće donosi. Osim toga, navodi se i da neće biti "nužan povezani rad više tijela državne Najčudnije u svemu tome je što Vlada ne daje i podatke o dosadašnjim rezultatima provedbe Zakona uprave”, iako je jedan od razloga izmjena zakona upravo uvođenje novih državnih agencija koje u suradnji s nadležnim ministarstvima trebaju realizirati administrativni dio posla za strateške projekte. To samo govori o površnosti i nekompetentnosti osoba koje su pripremale izmjenu zakona.
Izmjenama zakona predlažu se tri najvažnije novosti - ukidanje financijskih garancija koje moraju predočiti investitori i to zato što, kao što Vlada sama priznaje, "većina prijavljenih projekata nije imala zatvorenu financijsku konstrukciju". Budući da gotovo niti jedan od prijavljenih projekata nije imao potrebne financijske garancije – Vlada je odlučila ukinuti odredbu o garancijama i sada predlaže da se strateškim projektom može proglasiti i onaj za kojeg investitor ima samo 10 posto osiguranih sredstava za njegovu realizaciju. A svoj će projekt, ako se ove izmjene usvoje, moći realizirati i na pomorskom dobru. Pri tome se mora znati da strateški projekt podrazumijeva građenje građevina. Do sada je pomorsko dobro bilo zaštićeno i na njemu se nije smjelo graditi. Toliko o tome da Zakon o strateškim investicijskim projektima neće imati negativni utjecaj na okoliš.
Treća je uvođenje pojma potencijalni strateški projekt koji se može realizirati na zemljištu u većinskom vlasništvu države i jedinica loklane uprave – te na pomorskom dobru. Za potencijalne strateške projekte država raspisuje javni poziv za ulagače. Taj bi se pojam, kako bismo vam približili o čemu se radi, mogao, na primjer, koristiti za projekt Brijuni rivijera.
