Bušenje MINGO-a

U svojoj tužbi protiv povjerenice za informiranje Anamarije Musa, koja je u listopadu prošle godine bila naložila MINGO-u da potpisniku ovih redaka dostavi ugovore, Vrdoljak se vadio upravo na moguće negativne klimatske promjene u sferi poduzetništva koje bi mogle nastupiti ako Interesi krupnog kapitala često su suptrostavljeni javnom interesu, što slučaj Spectrum sada bjelodano pokazuje, a institut prava na pristup informacijama snažno je oružje kojim ti interesi mogu biti prozretigrađani (i novinari) steknu običaj zabijanja nosa u sve poslove koje privatnici obavljaju s državom:

"Ustavna obveza države da se brine o gospodarskom razvitku zemlje kao dobar gospodarstvenik podrazumijeva upotrebu svih raspoloživih sredstava gospodarske diplomacije kojima potiče razvitak gospodarstva kako bi osnažila ekonomski rast... Ustav tretira poduzetničku i tržišnu slobodu, odnosno tržište, tržišno gospodarstvo i tržišno natjecanje kao temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, ali i kao ljudska prava i temeljne slobode koje uživaju ustavnopravnu zaštitu... Povjerenica (za informiranje) nije ovlaštena donositi rješenja koja bi dovela do povrede takvih Ustavom zajamčenih sloboda. Republika Hrvatska se dobrovoljno pridružila pravnom poretku u kojem gospodarski razvitak, sloboda tržišta i tržišnog natjecanja predstavljaju inherentni, neopozivi dio... Ograničenje poduzetničkih sloboda i vlasničkih prava, premda je poduzeto s legitimnim ciljem, povrijedit će gospodarska prava propisana Ustavom... Načela pravne sigurnosti, pravne predvidljivosti i pravne izvjesnosti na štetu pojedinaca ne smiju se narušiti, neovisno o tome koliko je značajan javni ili opći interes. Povjerenica (za informiranje) nije zaštitila ni jednu od pobrojanih vrijednosti, već je naprotiv, donoseći Rješenje na potpuno proizvoljan način, ugrozila pravni poredak Republike Hrvatske i javni moral, jer je svojim postupkom jasno poslala poruku svim građanima RH da se ugovori ne moraju poštovati." Vrijednosni sustav koji iz ovih rečenica proviruje ne razlikuje se, pripomenuli bismo, od vrijednosnog sustava koji strpljivo promovira trenutačni premijer Tihomir Orešković – a tek ćemo vidjeti što o konceptu wirtschaft über alles ima za reći Tomislav Panenić, sadašnji ministar gospodarstva.

U odgovoru na MINGO-ovu tužbu povjerenica za informiranje upozorila je na propise relevantne za ovaj slučaj – a to su Ustav koji u članku 38. jamči pravo na pristup informacijama, Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša kao i Zakon o pravu na pristup informacijama. "Tijela javne vlasti, posebice središnja državna tijela, trebala bi upozoriti pravnu osobu s kojom sklapaju ugovor na kongentne pravne norme. Tako bi pravne osobe u privatnom vlasništvu, kako domaće tako i strane, bile svjesne interesa javnosti kada ulaze u ugovorni odnos s državnim tijelom, te ako nisu spremne na transparentnost tog odnosa u isti uopće ne bi trebale ulaziti", navela je Musa. Objasnila je i važnost transparentnosti ovakvih poslova: "Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora koje sklapaju državna tijela u javnom interesu. Eventualna gospodarska šteta koja bi nastala davanjem takvih ugovora mora biti jasno i detaljno navedena i obrazložena, u suprotnom javnost ima pravo smatrati da poslovna tajna skriva nekompetentnost, loše upravljanje, rad za privatne interese i korupciju. Javnost također ima pravo razmotriti sve uvjete ugovora da vidi Ne bismo trebali staviti ruku u vatru da je postojeća razina ostvarenih prava na pristup informacijama ireverzibilna i da će ministarstva prestati zloupotrebaljvati mogućnosti otezanja ili eskiviranja koja im pruža zakonpregovaračku poziciju s koje je nastupilo tijelo javne vlasti, jer ne treba zaboraviti da je javnost ovdje ustvari ugovorna strana s obzirom da se predmetni Ugovor sklopio u vezi istraživanja hrvatskog podmorja."

Visoki upravni sud presudio je krajem siječnja ove godine, prihvativši sve bitne argumente povjerenice za informiranje. "Sud nalazi da je pravilno stajalište tuženika (povjerenice, op. a.) da su ugovori koje sklapaju središnja tijela državne uprave s trgovačkim društvima u privatnom vlasništvu predmet rasprave u medijima te je za iste zainteresirana šira javnost, pa se onemogućavanjem traženih informacija građanima dovodi u pitanje transparentnost rada tijela javne vlasti kao i nepotrebno stvaranje nepovjerenja u njihov rad. Tužitelj (MINGO, op. a.) bi kao središnje tijelo državne uprave trebao osigurati maksimalnu transparentnost svoga rada prema građanima, a osobito bi to trebao činiti pri sklapanju ugovora s trgovačkim društvima u privatnom vlasništvu, jer se u konkretnom slučaju radi o interesu Republike Hrvatske i svih njezinih građana... Prigovor tužitelja da u konkretnom slučaju ne može prevladati javni interes u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenje traženih podataka ne može se prihvatiti jer je tuženik u obrazloženju svog rješenja  detaljno i iscrpno naveo razloge zbog kojih smatra da je trebalo omogućiti pristup informaciji, a koje prihvaća i ovaj Sud."

Iz odluke Suda proizlazi da je MINGO u najmanju ruku bio nesuvisao kada je tvrdio, između ostaloga i tijekom rasprave na saborskom Odboru za zaštitu okoliša, da svatko tko želi može ugovor sa Spectrumom dobiti na uvid u prostorijama Ministarstva. MINGO je bio u najmanju ruku nesuvisao i kada se pozivao na Zakon o zaštiti tajnosti podataka, iz jednostavnog razloga što ugovor sa Spectrumom nije označen kao Od 26. rujna 2013. godine kada smo MINGO-u predali zahtjev za izdavanje fotokopije ugovora sa Spectrumom, pa do njegova isporučivanja, proteklo je 29 mjeseciposlovna tajna, niti bi zakonski bilo moguće odrediti da se svi podaci koji se odnose na njegovo poslovanje smatraju poslovnom tajnom, a niti bi se, ističe  VUS u obrazloženju presude, poslovnom tajnom mogli odrediti podaci čije objavljivanje nije nužno protivno njegovim interesima. Oba MINGO-ova argumenta koje su, prvo povjerenica za informiranje, a potom i Visoki upravni sud porušili, ilustriraju da je MINGO-u više na duši ležao ekonomski interes Spectruma i njegovih vlasnika, nego interes hrvatskih građana.

Od 26. rujna 2013. godine kada smo MINGO-u predali zahtjev za izdavanje fotokopije ugovora sa Spectrumom, pa do njegova isporučivanja, proteklo je 29 mjeseci. Promatrano sa stanovišta novinarske profesije i političke aktualnosti, njegovo objavljivanje danas daleko je manje "javno zanimljivo" nego što bi to bilo u vrijeme kada smo ga tražili. MINGO nas je prvo pokušavao obeshrabriti ignoriranjem našega zahtjeva, na što smo tražili pomoć povjerenice za informiranje. Početkom siječnja 2014. godine Anamarija Musa naložila je Ministarstvu da u roku od 15 dana riješi stvar, ali ono nam je dostavilo rješenje tek polovicom travnja – i to, naravno, negativno. Podnijeli smo povjerenici novu žalbu, nakon čega je uslijedila dugačka prepiska između njezina ureda i MINGO-a koja je rezultirala nalogom Ministarstvu, izdanom u studenom MINGO je bio u najmanju ruku nesuvisao i kada se pozivao na Zakon o zaštiti tajnosti podataka, iz jednostavnog razloga što ugovor sa Spectrumom nije označen kao poslovna tajna2015, da nam u roku od osam dana dostavi traženi ugovor. No umjesto ugovora, MINGO je odlučio kupiti još malo vremena na Visokom upravnom sudu i – brzinom munje izgubio parnicu.

U međuvremenu, Ivan Vrdoljak koji je odgovoran za sklapanje ugovora sa Spectrumom i za sva kršenja prava javnosti da zna što u njemu piše, više nije ministar. Nameće se pitanje – služi li cijeli sustav ostvarivanja prava na pristup informacijama građanima da mogu biti aktivni i informirani sudionici političkih procesa, ili političarima da u sprezi s ekonomskim i različitim drugim lobijima, kupujući vrijeme iznevjeruju interese onih na kojima formalno počiva njihov legitimitet? Optimizam bismo mogli graditi na činjenici da je VUS ipak u relativno kratkom roku presjekao ovu stvar i donio jednu od izuzetno važnih i dalekosežnih odluka. Da je prihvatio Vrdoljakove argumente i poništio rješenje povjerenice za informiranje kojim je MINGO bio dužan dostaviti nam ugovor, bio bi to presedan kojim bi pravo hrvatskih građana na pristup informacijama moglo biti dugoročno suspendirano u interesu privatnih poduzetnika koji sklapaju ugovore s državom. To bi, ujedno značilo sužavanje niza pojedinačnih ljudskih prava koji zajedno sačinjavaju smisao pojma "demokracija" u smislu u kakvom ga poznaje Ustav. Optimizam bismo mogli graditi i na činjenici da ovo nije prva takva presuda Visoki upravni sud presudio je krajem siječnja ove godine, prihvativši sve bitne argumente povjerenice za informiranjeVisokog upravnog suda, kojom on čvrsto ustanovljuje praksu prema kojoj ugovori izumeđu tijela javne uprave i privatnih subjekata podliježu pravu javnosti da bude informirana o njihovu sadržaju. U 2015. godini donesene su još barem dvije: jedna se odnosi na zahtjev Deana Šarčevića iz stranke ORaH, koji je od Ministarstva zaštite okoliša i prirode tražio ugovor o zakupu poslovnih prostora s Europolis Zagrebtowerom, a drugi na GONG-ov zahtjev za ugovorom o zakupu Plivine zgrade od strane Ministarstva pravosuđa. U oba slučaja ministarstva su odbila pružiti informacije, povjerenica za informiranje je poništila njihova rješenja i naložila im da informacije dostave tražiteljima, ministarstva su tužila povjerenicu Visokom upravnom sudu, a Sud je potvrdio stav povjerenice. 

No ipak, ne bismo odmah trebali staviti ruku u vatru da je postojeća razina ostvarenih prava na pristup informacijama ireverzibilna i da će ministarstva prestati zloupotrebaljvati mogućnosti otezanja ili eskiviranja koja im pruža zakon. Interesi krupnog kapitala često su suprotstavljeni javnom interesu, što slučaj Spectrum sada bjelodano pokazuje, a institut prava na pristup informacijama snažno je oružje kojim ti interesi mogu biti prozreti. Ne smijemo zaboraviti navadu sadašnje vlasti da nezavisne institucije podređuje, Tuđmanovim rječikom kazano, Visoki upravni sud. "Ministarstvo gospodarstva bi kao središnje tijelo državne uprave trebao osigurati maksimalnu transparentnost svoga rada prema građanima, a osobito bi to trebao činiti pri sklapanju ugovora s trgovačkim društvima u privatnom vlasništvu""sveukupnoj državnoj politici", a ta je politika naglašeno na strani kapitala. Nakon sređivanja stanja u medijima, policiji i obavještajnim službama vjerojatno će na red doći i druge službe. Među rijetke zasluge prijašnje vlasti moramo ubrojati podršku izgradnji nezavisnih institucija koje sudjeluju u suzbijanju korupcije, među koje spadaju Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa (koje je u prošlotjednoj saborskoj raspravi već "načeto" zbog njegove odluke da odlučuje o sukobu interesa predsjednice Republike) i institucija Povjerenika za informiranje. Pitanje je do kada će HDZ na tim mjestima dopustiti "oporbenu situaciju" - da i ne spominjemo staru navadu te stranke da po svojim političkim nahođenjima kadrovira u pravosuđu.

Ne bi trebalo zanemariti ni politički trenutak donošenja presude u slučaju Spectruma: bilo je to 27. siječnja, dvadesetak dana nakon koalicijskog dogovora HDZ-a i Mosta, i samo pet dana nakon što je Sabor potvrdio Oreškovićevu vladu, nakon čega su Panenić i Vrdoljak međusobno primopredali ministarsku dužnost. O odgovoru na pitanje bi li VUS bio ovako hitar i da je potpisnik ugovora sa Spectrumom ostao na moćnoj poziciji u glavnom uredu zgrade u Vukovarskoj 78, ili bi kupovina vremena potrajala do daljnjega, možemo samo nagađati.