Otvoreno pismo još uvijek možete potpisati ovdje (pismo je dostupno na više jezika), a mi ga prenosimo u cijelosti.
"Trenutno se na prostoru Balkana nalazi nekoliko desetaka tisuća izbjeglica i drugih migranata. Dio je smješten u službenim sabirnim centrima, dok se veliki broj ljudi nalazi izvan sustava, preživljavajući uz pomoć lokalnog stanovništva i podrške koju im pružaju volonteri u cijeloj regiji. No, sa širenjem virusa COVID-19, ionako teška situacija u kojoj se oni nalaze, postaje još teža i zahtijeva hitnu akciju odgovornih - lokalnih i međunarodnih aktera - te solidarnost svih nas.
Izvanredno stanje, koje je danas na snazi i u mnogim zemljama regije, poluga je za održavanje i učvršćivanje društvenih nejednakosti, i nažalost već služi kao okidač daljnje stigmatizacije i represije prema najnezaštićenijima među nama. No, ova izvanredna situacija ne smije biti izlika za nastavak politika isključivanja, zatvaranja i protjerivanja, patnje i stradanja.Tražimo da se uključe svi koji imaju mogućnost i obaveze: UN-ove agencije i njihovi partneri, naročito IOM koji ima najviše ovlasti, te Liječnici bez granica, međunarodni Crveni križ i njihova lokalna povjerenstva, Dansko vijeće za izbjeglice, Merhamet, Caritas
Strah za vlastiti život i živote drugih oko nas s kojim se suočavamo ovih dana, za mnoge je svakodnevica u kojoj dugo obitavaju. Neizvjesnost današnjice usmjerava nas na radikalno preispitivanje sustava koji nas automatizmom geopolitičkih, rasnih i klasnih podjela, dijeli i rangira, proizvodeći u svojoj obijesti suvišne i nepoželjne diljem svijeta, pa i u našim zemljama. U tim uvjetima nam ne preostaje drugo nego zahtijevati dokidanje nametnutih razlika baziranih na društvenom statusu i državljanstvu.
Stoga pozivamo na ukidanje službenih i neslužbenih diskriminacijskih i dehumanizacijskih praksi, prestanak nasilja na granicama te na legalizaciju svih egzistencija, na zatvaranje svih oblika detencijskih i sabirnih centara koji ograničavaju slobodu kretanja i ne osiguravaju temeljne čovječne i higijenske uvjete. Kao pojedinci i pojedinke pozivamo na afirmaciju vrijednosti jednakosti i slobode, apelirajući na činove brižnosti i solidarnosti.
Istodobno, kao oblik hitnih mjera, od vlada država članica Europske unije, država u regiji i svih nadležnih institucija i organizacija, zahtijevamo da sve koji su prisiljeni živjeti na ulici, u improviziranim objektima bez minimalnih sanitarnih uvjeta, ili u neadekvatnim kolektivnim objektima, organizirano omoguće smještaj u humanim, sigurnim i sanitarnim uvjetima. Zahtijevamo da se za sve osiguraju adekvatni uvjeti za život i zdravlje te da se u tu svrhu bez odlaganja prenamjene javni, turistički i drugi (prazni privatni) objekti. U jeku pandemije, primjereno zbrinjavanje svih ugroženih trebalo bi biti prioritet svake odgovorne javne politike i svih odgovornih država. U tom smislu, podsjećamo da posebnu odgovornost prema izbjeglicama i drugim migrantima “zaglavljenim” u našim zemljama ima Europska unija i posebice Europska komisija koja ih ne birajući sredstva, ni cijenu, kako to otvoreno pokazaju svojim djelovanjem na grčko-turskoj i drugim granicama, želi zadržati izvan svog teritorija.
Tražimo da se u okviru mjera koje predviđaju i organiziraju lokalne i državne vlasti, kao i međunarodne organizacije poput IOM-a i njihovih partnera koji su u nekim državama u regiji preuzeli vodeću ulogu u radu s izbjeglicama i migrantima, po hitnom postupku organiziraju i aktiviraju mobilni timovi koji bi donosili vodu i hranu, sredstva za dezinfekciju i higijenu, svim ljudima kojima je to potrebno, a koji žive izvan kampova. U ovaj proces treba uključiti građane i građanke, bez ograničenja i na dobrovoljnoj osnovi, a u skladu s preporukama zdravstvenih stručnjaka i epidemiologinja.Strah za vlastiti život i živote drugih oko nas s kojim se suočavamo ovih dana, za mnoge je svakodnevica u kojoj dugo obitavaju. Neizvjesnost današnjice usmjerava nas na radikalno preispitivanje sustava koji nas automatizmom geopolitičkih, rasnih i klasnih podjela, dijeli i rangira
Građane i građanke te domaće i međunarodne volontere, koji su prisutni u regiji i koji žele na bilo koji način pomoći, pozivamo da poštuju uputstva zdravstvenih stručnjakinja i epidemiologa te tako smanje mogućnost izlaganja riziku sebe i ljudi kojima se pomaže. Pozivamo sve da surađuju i koordiniraju svoj rad, jer samo tako možemo suzbiti pandemiju straha i umanjiti ozbiljne rizike za najnezaštićenije među nama.
Također, tražimo da se ljudima koji već žive u sabirnim centrima širom regije, omogući adekvatna zaštita i kvalitetna prehrana, kao i higijenski uvjeti za normalan boravak. Među njima su mnogi koji spadaju u ugrožene kategorije, kao što su hronični bolesnici ili osobe sa oslabljenim imunitetom, i potrebna im je pojačana briga. Sabirni centri u BiH, kojima upravlja IOM, su vjerovatno u najgorem stanju i ispod svakog nivoa dostojanstva. Većina ih je prenapučena, bez adekvatnih uvjeta za redovno održavanje higijene, redovno snabdijevanje toplom i ispravnom vodom za piće, osnovnim sredstvima za higijenu i dezinfekciju. Ne samo u uvjetima pandemije, odgovorni bi morali omogućiti pristup ovim osnovnim resursima.
Tražimo da se uključe svi koji imaju mogućnost i obaveze: UN-ove agencije i njihovi partneri, naročito IOM koji ima najviše ovlasti, te Liječnici bez granica, međunarodni Crveni križ i njihova lokalna povjerenstva, Dansko vijeće za izbjeglice, Merhamet, Caritas i sve druge organizacije i grupe koje su inače uključene u zbrinjavanje ljudi u pokretu.Građane i građanke te domaće i međunarodne volontere, koji su prisutni u regiji i koji žele na bilo koji način pomoći, pozivamo da poštuju uputstva zdravstvenih stručnjakinja i epidemiologa te tako smanje mogućnost izlaganja riziku sebe i ljudi kojima se pomaže
Konačno, zahtijevamo da se svim ljudima bez razlike omogući neometan pristup zdravstvenom sistemu, da se ljude u pokretu tretira bez diskriminacije te da se u okviru mjera zaštite stanovništva predvide i konkretne mjere njihove zaštite.
Zahtijevamo da im se omogući pristup informacijama, na jezicima koje razumiju, kako o tome šta je ovaj virus i kako djeluje u lokalnom mikrokontekstu, tako o načinima prijenosa i načinima kako se zaštititi.
U uvjetima borbe protiv pandemije izostavljanje jednog dijela populacije od mjera zaštite anulira sve napore da se širenje zaustavi. Naše su vlade i zakonski obavezne osigurati uvjete za takvo postupanje budući da se u slučaju liječenja i prevencije COVID-19 radi o hitnoj medicinskoj pomoći.
Zato zahtijevamo također, da vlasti omoguće redovan besplatan medicinski tretman i za ovu populaciju, a posebno u slučaju zaraze virusom ili sumnje na zarazu. Na to nas obvezuje elementarna čovječnost, pa i temeljna javnozdravstvena logika jer ntiko nije siguran dok svi nisu zaštićeni. Ova situacija istovremeno zahtijeva oprez i otvorenost te nas poziva na organiziranu podršku izbjeglicama, migrantima i drugim skupinama u riziku.
Nitko nije siguran dok svi nismo zaštićeni!"
