H-Alter
 Ne znam odgovor, ali čini mi se kako u Moldovi svi rade u korist vlastite štete, zaključuje H-alterov vanjskopolitički analitičar Ivan Iveković


U Moldovi, bivšoj sovjetskoj republici, su 5. ožujka bili održani parlamentarni izbori. Vladajuća je Komunistička stranka predsjednika Vladimira Voronina, kojem ističe drugi mandat, osvojila približno 50 posto glasova; oporbena Liberalna stranka desnog centra nešto preko 13 posto, desničarska Liberalno-demokratska stranka 12,5 posto, a Alijansa „Naša Moldova" skoro 10 posto. Opozicija je ukupno prikupila 35 posto glasova. Biralištima je pristupilo preko 57 posto glasača.

kisnjev_prosvjedi.jpg
voronin_valdimir.jpg
voronin_general.jpg

Predsjednik Voronin, bivši sovjetski generalmajor, a kasnije moldavski ministar unutrašnjih poslova, očito zna kako se suzbija nezadovoljstvo građana; dakle nije bilo moldavske reprize „obojenih revolucija"

Istovremeno je u Tiraspolu, glavnom gradu samoproglašene "nezavisne" Transdnjestrije (na ruskom - Pridnestrovie), svečano obilježena 63-godišnjica "oslobođenja od rumunjske okupacije 1944. godine". Taj je teritorij od 4.163 kvadratnih kilometara, odvojen od ostatka Moldove rijekom Dnjestr, naseljen uglavnom slavenskim življem, Rusima i Ukrajincima, njih nekih 500.000, koji su 2006. na referendumu sa 94 posto glasova odbacili ujedinjenje sa Moldovom (Tiraspol Times, 14/04/2009). Sadašnji događaji u Chisnau će im tu opciju još više udaljiti. Odvojena od Moldove od 1992. godine, Transdnjestrija će do daljnjega ostati još jedna evropska paradržava s neriješenim međunarodnim statusom.

gabriel_stati.jpg
moldova_nasilje.jpg

Mnogi moldavski građani, kojima je materinji jezik dijalektalna varijanta rumunjskog, imaju problema s vlastitim identitetom. Prema nedavno provedenoj anketi, 76 posto ih se smatra „Moldavcima", a 24 posto „Rumunjima" (anketa nije provedena u Transdnjestriji), što ne znači da se „Moldavci" ne pokušavaju dokopati rumunjskog državljanstva. Ovo bi im, nadaju se, možda moglo omogućiti bolji život i posao negdje u EU. I jedni i drugi su pravoslavci, ali su domaći „Rumunji" prihvatili gregorijanski kalendar Rumunjske pravoslavne crkve, dok se ostali i dalje pridržavaju julijanskog kalendara ruskog pravoslavlja. „Ruski" je Božić državni praznik, a ne „latinski" (rumunjski). Zbog toga je prošlog Božića došlo do bizarnog incidenta - po nalogu Liberalnog gradonačelnika Chisnaua, na glavnom je trgu prvo osvanulo veliko „latinsko" božićno drvo, ali je uklonjeno po nalogu komunističke vlade, da bi se ponovo pojavilo, ali u novom izdanju, na „ruski" Božić.

Komunisti na vlasti koji nisu promijenili ime stranke, i nisu se formalno socijaldemokratizirali, europski su kuriozitet.

Komunisti na vlasti, koji nisu promijenili ime stranke i nisu se formalno socijaldemokratizirali, europski su kuriozitet. Simboli su im je još uvijek srp i ćekić, slave Lenjina, ali im to nije smetalo provoditi „desničarski" program privatizacije. Drugi je kuriozitet što su KP Moldove i njezina vlada rezolutno proevropski orijentirane i što se zalažu za učlanjenje u EU, te suradnju s NATO-om. Rekao bih da je tajna dugovječnosti KP - nostalgija za „dobrim starim vremenima" kada se bolje i sigurnije živjelo.

moldova_twitter.jpg

No, malo je vjerojatno da su evropski ili američki državni faktori ovoga puta bili umiješani u ovu neuspjelu i zakašnjelu „obojenu revoluciju". Previše im je stalo do obnavljanja dijaloga sa Rusijom, čija im je suradnja potrebna zbog sanacije situacije u Afganistanu i sređivanja odnosa s Iranom. U Washingtonu se doduše događa da lijeva i desna ruka (različite agencije) djeluju u kontrataktu. Europljanima je pak neophodan prirodni plin što ga kupuju od Rusije. Moldova je iz te perspektive minorni pijun na šahovskoj ploči Eurazije. Stiješnjena između Rumunjske i Ukrajine (nema zajedničke granice sa Rusijom, a nema ni izlaza na more), njezina će europska budućnost ovisiti o širenju euroatlantskih integracija (EU -a i NATO-a) dalje prema istoku. Taj je proces za sada zaustavljen na rumunjsko-moldavskoj granici. No sadašnja podrška Moskve Voroninu je doista može približiti Rusiji. Vjerojatno je zbog toga odustala od slanja svojih vojnika na NATO-vu vježbu u Gruziji, iako se bila prijavila.

moldovans_protesting.jpg

Ustavni sud Moldove je na zahtjev Voronina naredio ponovo prebrojavanje glasačkih rezultata. Uz to je tražio provjeru glasačkih lista, koje prema tvrdnjama oporbe uključuju imena „najmanje 400.000 preminulih i odsutnih osoba, kao i imena maloljetnika", čije su nepostojeće glasove Komunisti navodno prisvojili. To je obavljeno do 15. travnja. Taj posao obavilo je 20.000 članova lokalnih izbornih komisija. Voronin je u međuvremenu pozvao Vladu da amnestira uhapšene demonstrante, s izuzetkom evidentiranih kriminalaca.

Novi izbori mogu još više destabilizirati zemlju u vrijeme pogoršane ekonomske krize, a nasilje koje se dogodilo prilikom prethodnih izbora može se ponoviti.

greceanu.jpg

Pokušavajući razjasniti što se doista dogodilo i što bi se moglo dogoditi u Moldovi, sjetih se Lenjinovog retoričkog pitanja - Kto-kogo, tko-koga? - kojega sam stavio u naslov ovoga teksta. Ne znam odgovor, ali mi se čini kako „svi rade u korist vlastite štete", što Moldovi nikako ne može pomoći.

Ključne riječi: Moldova
< >
Vezane vijesti