H-Alter je zatražio od Vlade uvid u ukupni utršeni iznos te kopiju ugovora potpisanih s odvjetničkim timom koji zastupa Hrvatsku u tužbi za genocid protiv Srbije. Unatoč kršenju svih rokova za odgovor, iz ministarstva je uslijedio muk
Nakon što se mjesecima trudila da u javnost ne dospije ugovor s američkom odvjetničkom tvrtkom koja je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju branila generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, Vlada Zorana Milanovića sada to čini i s ugovorima koji su potpisani s odvjetnicima koji ispred Međunarodnog suda pravde zastupaju Republiku Hrvatsku u tužbi za genocid protiv Republike Srbije. Budući da je javnosti do sada poznato da je samo za izradu memoranduma tužbe iz proračuna potrošeno 700 tisuća dolara, H-Alter je, pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, uputio Vladi zahtjev za pružanje uvida u ukupni iznos koji je utrošen iz proračuna te kopiju ugovora potpisanih s odvjetničkim timom koji zastupa Hrvatsku u tom predmetu. Vlada je uskoro zahtjev proslijedila Ministarstvu pravosuđa koje nas je obavijestilo da će u skladu sa zakonom produžiti rok za postupanje "zbog obaveze ovog tijela javne vlasti za provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa". Unatoč kršenju svih rokova, iz ministarstva je nakon svega uslijedio muk.
Sličan postupak, koji je prošle godine pokrenuo GONG, svoj će epilog uskoro doživjeti na Visokom upravnom sudu. Podsjetimo, GONG je u srpnju prošle godine prema istom zakonu zatražio ugovor koji je potpisan s američkom odvjetničkom tvrtkom Patton Boggs LLP, koja je u Haagu branila dvojicu generala. Iako samo podaci koji utječu na nacionalnu sigurnost, vitalne interese države, neovisnost i međunarodne odnose itd. smiju biti klasificirani, Vlada je zatraženi ugovor upravo na taj način zaštitila od javnosti. Slučaj je ubrzo preuzela Anamarija Musa, povjerenica za informiranje, i odlučila u korist GONG-a. U rješenju je objasnila: "Pitanje potrošnje javnog novca važno je za transparentnost tijela javne vlasti te stvaranje povjerenja građana u rad tog tijela, osobito u postupanju s javnim novcem". Umjesto objave ugovora i iznosa koji je potrošen za obranu generala, a koji je prema H-Alterovim informacijama, ukoliko se u obzir uzmu i troškovi obrane generala Ivana Čermaka, težak 207.911.177,83 kuna, Vlada je na zatvorenoj sjednici, održanoj 10. travnja ove godine, odlučila podignuti tužbu protiv rješenja povjerenice za informiranje.
Ministarstvo pravosuđa, odnosno Vlada, žele prolongirati uvid u ugovore koji će građanima i građankama Hrvatske omogućiti da saznaju koliko je novca država utrošila na "posve idiotsku" tužbu za genocid, kako ju je nazvao britanski "The Economist"
U H-Alterovom slučaju Ministarstvo pravosuđa odlučilo je posegnuti za spomenutim testom razmjernosti i javnog interesa, iako, kako je u razgovoru za H-Alter objasnila Natalia Mirković, pravna savjetnica GONG-a, novi Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje da sve informacije koje se tiču potrošnje javnih financijskih sredstava moraju biti dostupne javnosti i bez provođenja tog testa. "Očito je da i dalje postoji otpor prema pružanju informacija koje se tiču proračunskog trošenja i raspolaganja javnim novcem. Očekivali smo od Vlade veću osjetljivost za transparentnost i da će poslužiti kao primjer ostalim tijelima javne vlasti i to tako da informacije proaktivno objavi na svojim internetskim stranicama. Međutim, očito ne postoji stvarna volja za transparentnošću a Vlada nastavlja staru praksu svojih prethodnika", kazala je Mirković.
Po svemu sudeći, ministarstvo, odnosno Vlada, na taj način žele prolongirati uvid u ugovore koji će građanima i građankama Hrvatske omogućiti da saznaju koliko je novca država utrošila na "posve idiotsku" tužbu za genocid, kako ju je nazvao britanski The Economist. Naime, riječ je o procesu koji je 1999. godine, neposredno prije smrti predsjednika Franje Tuđmana, pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu pokrenula Hrvatska protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije zbog navodnog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida tijekom oružanih sukoba od 1991. do 1995. godine. Srbija je uskoro odgovorila kontratužbom koja se zasniva na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu.
Iako su se mnogi tijekom godina nadali da će se dvije države mirnim putem nagoditi i odustati od tužbi, za što je najviše bilo izgleda u periodu intenzivne suradnje bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića i aktualnog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, koji je zajedno s Ivanom Šimonovićem, današnjim pomoćnikom glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, 2001. godine sastavio obrazloženje hrvatske tužbe, to se naposljetku nije dogodilo.
Početkom ožujka ove godine otpočela je glavna rasprava u postupku u kojem Hrvatsku zastupa Vesna Crnić-Grotić, profesorica međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Rijeci, i suzastupnici Andreja Metelko-Zgombić, pomoćnica ministrice vanjskih poslova, Jana Špero, načelnica u Ministarstvu pravosuđa, Davorin Lapaš, profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, i profesor Mirjan Damaška, jedan od najuglednijih pravnih stručnjaka. Strani partneri u procesu su renomirani odvjetnici iz Velike Britanije, specijalizirani za pitanja međunarodnog prava: James Crawford, profesor međunarodnog prava na University of Cambridge, Philippe Sands, profesor prava na University College London, te Keir Starmer, odvjetnik i dosadašnji glavni tužitelj za Englesku i Wales.
Čini se da je Vlada još jednom bacila u vjetar skriveni, milijunski iznos
Mnogi pravnici u tom periodu su tvrdili da nema opravdanog razloga za nadu u pozitivan ishod tužbi. Marko Sjekavica, pravnik Građanskog odbora za ljudska prava, tada je u razgovoru za H-Alter rekao: "Iako nije sporno da su u agresiji Srbije i Crne Gore na Hrvatsku počinjeni zločini velikih razmjera, vezano za koje je nastao i pojam etničkog čišćenja, oni nisu dosegnuli one restriktivne standarde, proizašle iz judikature međunarodnih kaznenih sudova, potrebne za utvrđivanje zločina genocida. Isto se može reći za zločine hrvatske strane nad pripadnicima srpske etničke zajednice u Hrvatskoj nad kojom je također provedeno etničko čišćenje i čiji se broj u odnosu na predratnih 12 posto stanovništva, smanjio na manje od pet posto. Osim kao ratni zločini, zločini obiju strana, počinjeni u ratu na teritoriju Hrvatske, mogli bi se pravno kvalificirati i kao zločini protiv čovječnosti, ali prema postojećoj pravnoj praksi i dominantnoj pravnoj teoriji, nije riječ o genocidu."
Tužbu za genocid protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije 1993. godine pokrenula je i Bosna i Hercegovina. Presuda je stigla 12 godina kasnije, a sud je odlučio da je genocid počinjem samo u Srebrenici, "kada je u nekoliko dana smaknuto osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka", no da "Srbija kao država nije kriva za ovaj zločin". Ukoliko se u obzir uzmu sve navedene činjenice, ali i sadržaj glavne rasprava u sudskom postupku, tijekom koje su se hrvatska i srpska strana nabacivale citatima i brojkama koje sežu još u Drugi svjetski rat, čini se da je Vlada još jednom u vjetar bacila skriveni, milijunski iznos.
