Sinoćnja pobjeda Syrize i dalje odjekuje Europom. Odmah po objavi izbornih rezultata, prema kojima je stranci krajnje ljevice za dva mjesta izmakla apsolutna većina, euro je u odnosu na dolar pao na najnižu razinu u posljednjih 11 godina. Britanski Guardian proglasio je pobjedu Syrize početkom ulaska europske politike u nestabilnu novu eru u kojoj politički establishment treba računati na nove snage koje su do jučer patronizirali: političke pokrete koji se zalažu za okončavanje mjera štednje i ostalih aspekata ekonomske paradigme diktirane od strane najbogatijih europskih država.
Europski tisak piše kako bi rezultati grčkih izbora trebali biti jedna od glavnih tema današnjeg sastanka europskih ministara financija. Uoči sastanka, britanski premijer David Cameron, jedan od najgrlatijih zagovornika nastavka mjera štednje u Europi, poručio je kako će pobjeda Syrize povećati ekonomsku nesigurnost u EU.
Syriza se zalaže za oprost polovice duga, uz produljenje otplaćivanja druge polovice na 50 godina, čime bi se drastično umanjili izdaci za servisiranje dugovanja i samim time otvorio prostor za obnovu razorene ekonomske i socijalne slike današnje GrčkeU Bruxellesu tek trebaju vidjeti kako će se prema postojećim politikama postaviti nova grčka vlada, pa tako i prema politici Troike, koju je, u zamjenu za financijsku pomoć, obilato provodio bivši premijer Antonis Samaras. Premda je još do prije nekoliko godina Syriza tvrdila kako Grčka mora odustati od servisiranja dugova, čak i pod cijenu izlaska iz eurozone, u zadnje vrijeme njihova je retorika poprilično ublažena. Alexis Tsipras će reći kako su se od tada promijenile okolnosti, pa samim time i njihovi zahtjevi prema Bruxellesu, zbog čega im je danas najradikalniji zahtjev uspostavljajne novih uvjeta vraćanja dugovanja međunarodnim kreditorima.
Syriza se zalaže za oprost polovice duga, uz produljenje otplaćivanja druge polovice na 50 godina, čime bi se drastično umanjili izdaci za servisiranje dugovanja i samim time otvorio prostor za obnovu razorene ekonomske i socijalne slike današnje Grčke. Jedan od ključnih predizbornih prijedloga Syrize u tom je kontekstu bilo zazivanje europske konferencije o dugu, po uzoru na poslijeratnu sanaciju Njemačke u pedesetim godinama prošlog stoljeća, što bi, prema njihovom mišljenju, uvjetovalo snažan rast cjelokupne europske ekonomije.
Enormni javni dug postao je, naime, problem brojni europskih država, ne samo Grčke, pa u Syrizi smatraju da bi taj problem trebalo riješiti na razini cijele EU. Od nekoliko mogućih solucija, Syriza je predložila progresivno oporezivanje najbogatijih pojedinaca, u kombinaciji s ECB-ovom kupnjom državnih obveznica od privatnih investitora na sekundarnim tržištima obveznica. ECB bi u teoriji mogao kupiti stotine milijardi eura duga u obliku državnih obveznica, i onda produljiti dospijeće tih obveznica do beskonačnosti, te smanjiti kuponsku kamatnu stopu na nulu. ECB je prošli tjedan pokrenuo otkup državnih obveznica u vrijednosti od 1,1 bilijuna eura, unatoč protivljenju Njemačke, ali je pitanje koliko je realno očekivati njihove još radikalnije poteze.
Sami kreditori nisu pokazali interes za prijedloge Syrize, jer bi otpisivanje duga značilo i njihove enormne gubitke, dok su iz Njemačke i Francuske poručili kako očekuju da ova zemlja nastavi vraćati dugove po postojećem tempu. Jedina alternativa u tom je kontekstu prestanak provođenja mjera štednje i poticanje rasta, što bi prema mišljenju pojedinih stručnjaka stvorilo okolnosti u kojima otpisivanje dugovanja ne bi bilo potrebno.
No, upravo je sama rasprava o ovim pitanjima, koju će Syriza zasigurno produbiti, potaknulo ugledne ekonomiste da navijaju za njihov izborni trijumf. Ugledni kejnezijanac i profesor ekonomije na Oxfordu Simon Wren-Lewis, istaknuo je kako bi, čak i u slučaju kad bi pojedinci u Njemačkoj bili "toliko glupi i okrutni da se zalažu za izbacivanje Grčke iz eurozone", ostatak država u monetarnoj uniji to ne bi dozvolilo. "Kreditori bi izgubili sve, jer bi Grčka očigledno u potpunosti odustala od vraćanja dugova, što bi potaknulo bojazan da će slično učiniti neke druge zemlje europske periferije", veli Wren-Lewis, dodajući kako bi djelomični otpis grčkih i drugih dugova donijelo puno dobrih efekata za cijelu eurozonu. "Grčka bi se oporavila od paralizirajućih mjera štednje koje su imale katastrofalne ekonomske i socijalne posljedice u ovoj zemlji. Zemlje sjevera i MMF bi djelomično popravili greške koje su počinili od 2010. do 2012. godine, kad su najprije odgađali restrukturiranje duga, a zatim ga tek djelomično provodili. Njemački porezni obveznici mogli bi shvatiti kako od 2010. problem nije Grčka, već potezi njihove vlade koja je pokušala zaštititi njemačke banke i provoditi brutalne mjere štednje", poručio je.
Sami kreditori nisu pokazali interes za prijedloge Syrize, jer bi otpisivanje duga značilo i njihove enormne gubitke, dok su iz Njemačke i Francuske poručili kako očekuju da ova zemlja nastavi vraćati dugove po postojećem tempuKakvi god ishodi pregovora bili, ako do njih uopće i dođe, izvjesno je da bi nova grčka vlada mogla do kraja inzistirati na ovim uvjetima, posebno na dokidanju mjera štednje. Ključni razlog je činjenica da je štednja tamo odavno prerasla domenu ekonomije i postala pitanje života i smrti. Od 2011. godine, nezaposlenost je u Grčkoj porasla za 41 posto, dok 31 posto Grka živi na rubu siromaštva, od čega je siromašnim proglašeno gotovo pola milijuna maloljetnika. Zbog nemogućnosti plaćanja računa, 300 tisuća ljudi živi bez struje. Stopa suicida povećana je za 43 posto od izbijanja krize, a zaraza sidom za 200 posto.
Svi ovi statistički podaci odavno su povezani uz brutalne mjere štednje koje provode MMF, Europska središnja banka i EU. Profesorica na sveučilištu u Massachusettsu Panayota Gounari nazvala je ove trendove "socijalnom nekrofilijom", ističući kako je riječ o "neoliberalnim ekonomskim politikama koje rezultiraju fizičkim, materijalnim, socijalnim i financijskim uništenjem ljudskih bića".
Utoliko i ne čudi sve značajniji rast popularnosti stranaka i organizacija takozvane nove ljevice diljem Europe, poput Združene levice u Sloveniji ili Radničke fronte u Hrvatskoj, koje programatski zahtijevaju drastično razilaženje od postojećih ekonomskih mjera koje provodi politički establishment, sastavljen od lijevog i desnog centra, izmjenjujući se na izborima da bi provodio gotovo identične politike. To je, pored Grčke, najvidljivije u Španjolskoj, gdje je Podemos u samo godinu dana postala najpopularnija stranka, te bi u dogledno vrijeme mogli preuzeti vlast u ovoj zemlji. Simptomatičan je u tom kontekstu sinoćnji urednički komentar britanskog Guardiana, gdje su poručili da su izborni rezultati u Grčkoj jasan signal "europskom Sjeveru da moraju početi slušati poruke s Juga."
Od 2011. godine, nezaposlenost je u Grčkoj porasla za 41 posto, dok 31 posto Grka živi na rubu siromaštva, od čega je siromašnim proglašeno gotovo pola milijuna maloljetnika. Zbog nemogućnosti plaćanja računa, 300 tisuća ljudi živi bez struje. Stopa suicida povećana je za 43 posto od izbijanja krize, a zaraza sidom za 200 postoGovoreći prije nekoliko dana na skupu Syrize u Ateni, Pablo Iglesias iz španjolskog Podemosa je poručio kako oni nemaju radikalne zahtjeve, već da se bore za mjere koje vraćaju dostojanstvo građanima i restauriraju istinsku demokraciju.
"Borimo se za sva djeca idu u javne škole čista i nahranjena, da svi stariji primaju mirovine i da se za njih brinu u najboljim bolnicama, da mladi ljudi, bez obzira na njihovo podrijetlo, imaju mogućnost odlaska na fakultet, da niti jedna banka ne može izbaciti obitelj na ulicu bez alternativnog zbrinjavanja, da svi mogu raditi u pristojnim uvjetima bez primanja sramotno niskih plaća, da proizvodnja informacija u novinama i na televiziji nije privilegija multimilijunaša, da države ne moraju klečati pred stranim špekulantima…", poručio je Iglesias.
Nakon pobjede Syrize, jedno od ključnih pitanja je koliko će njihovo rukovodstvo ustrajati u postojećim zahtjevima, i hoće li ih pacificirati puno jači europski protivnici, bilo da je riječ o prijetnjama ECB-a da će zaustaviti dotok likvidnosti u grčke banke, ili Njemačke u kontekstu istupanja Grčke iz eurozone, ukoliko se ne pokore njihovim zahtjevima.
Syriza je, uostalom, u kontekstu marketinškog umivanja svojeg imagea i dosad nailazila na kritike dijela intelektualne ljevice. Profesor na ekonomskom institutu Levy C.J. Polychroniou napisao je nedavno kako se Syriza pretvara u još jednu od mnogih reformističkih lijevih stranaka koje, umjesto da se bore za novi društveni poredak, promoviraju "ljepšu" verziju kapitalizma unutar neoliberalne Europe, izbjegavajući pritom razgovore o radikalnijim društvenim promjenama.
"Rukovodstvo Syrize može se pretvarati da ne vide mane koje predstavlja strategija navodne radikalno lijeve stranke, ali je svjesna da će na vlasti biti suočeni sa spektakularnim izazovima. Zemlja je pred bankrotom, dug je nezamisliv, baš kao i neki budući rast, neoliberalizam i fiskalna štednja su činjenica diljem Europe, a većina Grka tvrdoglavo se zalaže za eurozonu. U tom kontekstu, strategije Syrizinog vodstva su u isto vrijeme oportunistične i realističke. U isto vrijeme obećavaju previše i premalo".
