Dok su pobjednici dubrovačkog referenduma o golfu slavili sumnjivi trijumf - zapravo su teško poraženi, ali im je postojeći referendumski gerymandering ljubazno dopustio da veliki poraz pretvore u veliku pobjedu - kroz glavu su mi prolazili prizori jednog prošlogodišnjeg dokumentarnog filma o golf-industriji u Španjolskoj. Prikazala ga je i Hrvatska televizija u rijetko viđenom špuriusu da bi to i za nas možda moglo biti važno. I doista jeste, beskrajno je važno. Film je vrlo dojmljivo produciran, uključuje i snimke španjolskog krajolika iz zraka, a ostaneš paf kada vidiš da kamera u jednom kadru obuhvati ne jedno, nego čak i tri golf-igrališta. Prvi dojam je, jasno, da gledaš prizore iz zemlje koja se kupa u mednoj kupki raskoši i bogatstva, ali autori zapravo pričaju sasvim drukčiju priču - o ekonomskom slomu Španjolske koji se ni do danas nije zaustavio.
Ne sjećam se da je film imao ikakvog odjeka u referentnim hrvatskim političkim krugovima, jer očito nije dotaknuo nešto što oni smatraju relevantnim, iako je ovaj put čak i ćorava prisavska Dalekovidnica, vidjeli smo, mućnula glavom i zaključila drukčije. U svakom slučaju, film nije postao dio priče o golfu na Srđu, nego je oko toga da u njegovu gradnju treba ući sklopljena srdačna alijansa svih hrvatskih političkih stranaka. Ona valjda postoji još jedino oko toga što je i kakav je bio - besprijekoran, naravno! - hrvatski domovinski rat. Iz bratskog zagrljaja SDP-a, HDZ-a i HNS-a iskobeljali su se samo Lesarovi Laburisti. Ali i oni vidljivo mlako, ne dovodeći u pitanje, jer to i inače ne rade, da bi se tu moglo raditi o ujdurmi krupnih kapitalističkih zvjerki, slizanih s državnom vlašću.
Iz bratskog zagrljaja SDP-a, HDZ-a i HNS-a iskobeljali su se samo Lesarovi Laburisti. Ali i oni vidljivo mlako, ne dovodeći u pitanje, jer to i inače ne rade, da bi se tu moglo raditi o ujdurmi krupnih kapitalističkih zvjerki, slizanih s državnom vlašću
Čak nisu zbrojili dva i dva, što inače znaju češće od drugih, i iznijeli pred javnost bjelodanu činjenicu da ne samo golf na Srđu, nego ni turizam u cjelini, ne mogu biti jedini, pogotovo ne glavni adut u ekonomskom razvoju zemlje. Primjer za to je ne samo spomenuta Španjolska, primjer su i druge dvije najveće, ili ponajveće turističke velesile u Evropi, Italija i Grčka, jer sve tri sada prolaze kroz tešku krizu koja je pogodila Evropsku uniju. A baš njih tri pogodila je najteže! Tu bi sada ne samo HRT nego i svako dijete doraslo do tastature kompjutora logično zaključilo da, ako ovaj ekonomski model pod neuspješnim hrvatskim kapitalizmom ne valja, vratimo se ekonomskom modelu pod puno uspješnijim socijalizmom.
A on je uključivao ne samo turizam, bankarske i druge oblike uslužnih djelatnosti, nego i metaloprerađivačku, prehrambenu i druge industrije, napokon i poljoprivredu, s kojom se i onda kuburilo, ali je ipak puno bolje stajala i bez milijardi poticaja koji danas na nju odlaze. Ali, badava ti sve. Golf na Srđu, beživotna travnata ploha okružena apartmanima čiji će vlasnici navraćati u Dubrovnik jednom-dvaput godišnje, i točno toliko i trošiti, postala je ultimativna formula hrvatskog gospodarskog "čuda". I naravno da je onda Srbija energičnim piskom iz parnjače upravo objavila da pretječe Hrvatsku u izlasku iz krize, jer iako je ekonomski opustošena ništa manje od nje, na vrijeme je shvatila da ostatke industrije treba spasiti, a ne jednom za svagda dokrajčiti.
Premijer Milanović - ni za jotu! (foto: Tportal)
I zbilja, HDZ bi jako htio, ali ne zna kako. Zato ispada svakako. Vladu optužuje za "tačerističko" iživljavanje nad radnicima, ali joj istodobno predbacuje poreznu presiju i inzistira na kresanju budžetske potrošnje po modelu istog tog - "tačerizma". Na kraju je, vidjevši da mu u ovom logičkom hrvanju sa samim sobom protivnik zapravo i ne treba, uzeo pauzu i odgodio objavu svog ekonomskog programa. Na kraju će se pokazati da ni ta odgoda ničemu ne vodi, jer HDZ i SDP pljuju po ekonomskim programima suparničke strane zapravo samo zato da ih lakše kopipejstiraju i maznu jedan drugome. Sve je tu žalosno isto, što se pokazalo u svim dosadašnjim smjenama na vlasti, a sada imamo i ovaj dubrovački slučaj koji je to potvrdio na najgori mogući način.
Tu su se dvije vodeće političke stranke, koje su dosad oštro konkurirale koja će više obezvrijediti i omalovažiti razvojne potencijale zemlje, najzad otvoreno našle na istom zadatku. To je izmisliti nešto što glumi razvoj, a to je taj golf, zabavište za bogate inozemne klijente, koji se kod kuće bave ozbiljnim poslovima pa se dolaze opustiti u ubavoj ali bedastoj zemlji Hrvatskoj, koja je od takvih poslova definitivno digla ruke.