Biljke i mi

Na azile za napuštene životinje smo navikli, ali što je s biljakama? Zaslužuju li i one veći obzir? Sigurno smo svi puno puta svjedočili prizoru napuštenih lončanicama kraj kante za smeće, biljki s uvenulim listovima koje je netko zaboravio zalijevati, ili jednostavno biljkama koje su odbačene pri seljenju. No, ovaj koncept tretiranja kućnih biljki kao da su jednake kao i ostale nežive stvari u našim stanovima, fotelje, stolci, lonci, preispituje inicijativa koju su u Ljubljani pokrenule dvije umjetnice, Anamari Hrup i Eva Jera Hanžek - Azil za odbačene biljke (Zavetišče za zavržene rastline / Abandoned Plants Sanctuary).

Azil djeluje na sličnim principima kao azili za životinje, umjetnice preko Facebook stranice skupljaju napuštene biljke, onima kojima treba oporavak pružaju ono što im treba, oporavljene biljke nude građanima na usvajanje. Kako je došlo do toga da počnu spašavati odbačene biljke, koji su uvjeti za posvajanje biljaka i jesu li stanovnici Ljubljane počeli svoje biljne prijatelje gledati kao živa bića, za H-Alter govori Anamari Hrup.

"Svojom akcijom želimo ljude podsjetiti da su biljke živa bića koja trebaju njegu i ljubav", izjavili ste slovenskom Dnevniku. Što vas je navelo na razmišljanje o biljkama? Kako je došlo do ideje za ovu inicijativu?

Prve godine života sam provela u prirodi i oduvijek sam voljela saditi i uzgajati biljke, pratiti njihov rast. Prvo sam se i obrazovala za cvjećarku. Kada sam počela praksu u tom poslu shvatila sam da to nije tako romantičan posao kao što sam mislila. Istovremeno sam počela studirati slikarstvo na ljubljanskoj Akademiji za likovnu umetnost, pa sam napustila cvjećarstvo, jer sam se željela profesionalno posvetiti umjetnosti. 

Na razmišljanje o utočištu za biljke navela me širokolisna kadulja, koju sam jednog dana u šetnji centrom Ljubljane našla na ogradi od rijeke Ljubljanice u jako slabom stanju. Nisam bila sigurna je li još živa. Ipak sam je uzela i posadila je u vrtu gdje se lijepo primila i gdje raste već drugu godinu. Taj događaj me naveo na razmišljanje o lončanicama i ostalim biljkama u gradskom okolišu, koje naše suvremeno društvo većinom promatra kao ukrasni predmet, još jedan predmet masovne proizvodnje. Ideja za osnivanje utočišta je tako nekoliko mjeseci rasla u meni, nakon toga sam pozvala kolegicu umjetnicu Evu Jero Hanžek s kojom sam pokrenula Facebook stranicu Zavetišče za zavržene rastline / Abandoned Plants Sanctuary. Eva je odrasla u gradu i kaže da prije sudjelovanja u projektu nije puno razmišljala o biljkama i nije imala nikakvog posebnog odnosa prema njima, smatrala ih je tek predmetom za dekoraciju. Kaže, da joj je poziv za sudjelovanje u projektu predstavljao jedinstvenu priliku da promijeni odnos prema biljkama. Naša ideja je da se usmjerimo isključivo na biljke i na njihovu dobrobit. Za razliku od ostalih sličnih inicijativa koje rade s biljkama, mi se ne želimo baviti brigom za biljke u korist ljudima iako nam u svakom slučaju koriste pošto nam davaju kisik, nego nam Na razmišljanje o utočišču za biljke navela me širokolisna kadulja, koju sam jednog dana u šetnji gradom našla na ogradi rijeke Ljubljanice, u jako slabom stanjuje namjera isključivo se baviti biljkama za dobrobit njih samih.

Uočili ste da se ljudi danas često i prema biljkama kao i prema životinjama odnose s konzumerističkim mentalitetom, tretiraju ih kao potrošnu robu. Na koji način očekujete da ova vaša inicijativa mijenja svijest ljudi? Kako bi se oni trebali odnositi prema biljkama?

Naš projekt je u nekom pogledu i eksperiment putem kojeg želimo otkriti ili barem vidjeti može li se ovim načinom mijenjati svijest ljudi. Zanima nas kako ljudi reagiraju na samu ideju da postoji utočišče za napuštene biljke. Nadamo se da će potpis ugovora o brizi za biljku koju potpisuju, navesti ljude na drukčiji pogled u odnosu do živih bića i također do prirode, u kojoj svi živimo i putem toga na odnos jednih prema drugima. Naš cilj nije učiti ljude kako će se odnositi prema biljkama, nego se nadamo da će putem sudjelovanja u samom projektu možda otkriti neku drukčiju sliku o sebi, u odnosu prema svom okolišu i svojoj ulozi u njemu. Projekt raste i nadograđuje baš s idejama ljudi, s kojima smo putem projekta u stalnoj interakciji.

Kakav je interes građana/ki?

Interes građanki i građana je prema svim očekivanjima do sada vrlo pozitivan. Ljudi, koji usvoje biljku nam javljaju na našu Facebook stranicu kako ide biljki koju su usvojili, često im davaju imena, šalju nam fotografije i pišu nam mailove. Kad smo otvorile prvu podružnicu u lokalu Pritličje, dobile smo feedback od građanki i građana svih generacija, starija generacija je pozdravila otvorenje podružnice u centru grada, koja je namijenjena posebice onima koji ne koriste inernet.

Spomenuli ste kako ljudi koji udome biljke koje ste spasili, potpisuju udomiteljski ugovor. Na što se oni obavezuju?

S potpisom ugovora se obavezuju da će biljki osigurati potrebne uvjete za rast i razvoj, primjerene potrebama njezinog roda i vrste. Dogodi se i da mi ne znamo koje je vrste neka biljka, pa želimo da se onaj tko biljku usvoji raspita o njoj i tako dobije vlastito znanje o biljki te joj posveti svoju pozornost.

Ljubljana je prema podacima Europske komisije najuspješniji glavni grad EU u recikliranju otpada. Je li ova vaša inicijativa na neki način i akcija vezana uz smanjenje nastanka otpada?

Udomitelji se potpisom ugovora obavezuju da će biljki osigurati potrebne uvjete za rast i razvoj, primjerene potrebama njezinog roda i vrsteSvakako je inicijativa vezana na neki način i za smanjenje otpada. To je nekako "vanjska nuspojava" projekta, a vezana je uz njegovo djelovanje.

Može li se reći i da je riječ o kritici kapitalizma?

Iako projekt nije pokrenut isključivo s tim ciljem, u njemu se mogu pronaći i konotacije na kritiku kapitalizma.

U ljubljanskom lokalu Pritličje otvorile ste prvu podružnicu. Kakvi su planovi za daljnje širenje inicijative?

Dogovorile smo se s još tri lokala u centru Ljubljane, u kojima će se ovog ljeta uspostaviti podružnice Zavetišča za zavržene rastline. Dogovaramo se i za suradnju s Mednarodnim grafičnim likovnim centrom za događanja u okviru manifestacije "Ljubljana - Zelena prijestolnica Europe 2016". U budućnosti imamo u planu raširiti utočište i na druge slovenske gradove, također i u inozemstvo.