Novo istraživanje pokrenuto od strane Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, sufinancirano sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda pokazalo je kako su segregacija romskih naselja, izostanak zdravstvene pismenosti i siromaštvo glavni razlozi zbog kojih Romi nemaju adekvatan pristup zdravstvu, a kako bismo više saznali o tom problemu i načeli potencijalna rješenja razgovarali smo sa psihologom Goranom Milasom s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, koji je zajedno s Irenom Martinović Klarić napisao studiju.
Milas je naveo kako je romska populacije mlada i demografski značajno različita od opće populacije (Graf 1): "U našem uzorku gotovo da nema Roma starijih od 65 godina, a u dječjim i mladim kategorijama ih je dvostruko više od ostale populacije. Kada usporedimo prosječne vrijednosti subjektivnih i objektivnih pokazatelja zdravlja romske i opće populacije vrlo često dobivamo jednake rezultate, no to je privid iza kojeg se krije puno lošije zdravlje Roma koji bi kao mlađa populacija morali imati bolje zdravstvene rezultate. Recimo, subjektivno je romska i opća populacija jednako zadovoljna svojim zdravljem, a kronične bolesti su podjednako prisutne. Međutim, kada uzmemo u obzir dobnu razliku, rezultati za Rome ispadaju porazni."
Istraživanje je pokazalo kako kronične bolesti koje traje dulje od šest mjeseci među pripadnicima romske nacionalne manjine naglašeno rastu već od mladosti, a u kategoriji od 45 godina do 54 godine od njih pati svaka druga osoba. U odnosu na opću populaciju kronične se bolesti pojavljuju ranije i češće. Također, uočavamo negativan trend jer se učestalost kroničnih bolesti u romskoj populaciji povećala se u odnosu na 2011. godinu, čime se produbio jaz u odnosu na opću populaciju. Sugovornik je posebno istaknuo opasnost kronične bolesti krvožilnog sustava koja je vrlo česta među pripadnicima romske nacionalne manjine, navodeći kako je ona jedan od razloga zašto Romi imaju kraći životni vijek.
Druga autorica istraživanja Martinović Klarić istaknula je u predavanju kako je očekivani životni vijek Roma u Hrvatskoj niži naspram opće populacije za čak 10 godina, što je gore nego u većini drugih europskih zemalja.
Još jedan problem je što zbog ograničenog pristupa obrazovanju Romi imaju slabiju zdravstvenu pismenost: "Romi često nemaju zdrave navike što se očituje u mnogo većem postotku pušača u odnosu na opću populaciju i konzumaciji nezdrave hrane. Također, zapostavljaju prevenciju i Zidovi su vlažni, krovovi prokišnjavaju, a drvenarija također često nije odgovarajuća. Siromaštvo onemogućava standard na koji su mnogi od nas navikli i stvara uvjete od kojih se lakše obolijevaodgađaju trenutak u kojem će se obratiti liječniku, a u tradiciji i kulturi je snažno prisutno mišljenje da je zdravlje isto što i obilje, kao i niz drugih stavova koji se ne poklapaju s medicinskom znanošću", izjavio je Milas.
Na upit smatra li da je lijek protiv praznovjerja materijalna sigurnost, Milas odgovara: "Mislim da je problem nešto kompleksniji. Dobra materijalna situacija je preduvjet za to, ali s druge strane tradicija i kultura su bogatstvo zajednice i potrebno je mijenjati mišljenja samo oko onih vjerovanja koja direktno narušavaju zdravlje. Jedno je tradicija i kultura, a drugo je nešto što se sukobljava s modernim standardom zdravlja i zdravih navika. Treba odvajati jedno od drugog. Jedan dio problema svakako leži u materijalnoj prikraćenosti te bi se rješavanje tog problema svakako odrazilo na bolje prihvaćanje medicinskih standarda. Međutim, tu je i obrazovanje. Sve je to povezano i sve bismo mogli uključiti u konstrukt kojeg nazivamo socijalna isključenost, a koji se sve više koristi umjesto siromaštva jer razmatra na koje sve načine su određene skupine prikraćene za utjecaj u društvu, a samim time nemaju prilike pristupiti resursima. U tom kontekstu, Romi su socijalno isključeni kada je riječ o naobrazbi i ranije spomenutoj zdravstvenoj pismenosti. Kada bi postigli veću naobrazbu, Romi bi mogli kritički sagledati svoju kulturu i prihvatiti racionalne standarde zdravlja i zdravstvene zaštite koji uključuju prevenciju, svijest o tome da odlaze liječniku kada je potrebno, da se pridržavaju zdravstvenih pravila, slušaju liječnike i slično. Nije sve u materijalnoj sigurnosti, ali dio leži i u tome".
Milas je napomenuo kako je segregiranost romskih naselja jedan od razloga diskriminacije romske nacionalne manjine u zdravstvu. "Udaljenost je svakako jedan od faktora koji utječe na samu dostupnost zdravstvenih usluga. Romi su vrlo često jako udaljeni od najbližeg doma zdravlja ili ljekarne. Ako živite u gradu i imate javni prijevoz to je jedna stvar, no romska naselja često su izdvojena izvan gradova i u tom kontekstu jako je teško uopće doći do ljekarne ili doma zdravlja. U istraživanju smo kvalitativnim dubljim intervjuima pripadnika romske nacionalne manjine Romi su vrlo često jako udaljeni od najbližeg doma zdravlja ili ljekarne. Romska naselja često su izdvojena izvan gradova i u tom kontekstu jako je teško uopće doći do ljekarne ili doma zdravljapokazali kako oni nevoljko idu liječniku ne samo zbog kulturnog modela, nego zato što gube puno vremena na odlazak i dolazak. Javni prijevoz ne postoji ili je loše organiziran, a Romi u pravilu ne raspolažu automobilima. Segregacija, dakle, kao prva stepenica čini nepovoljan faktor u dostupnosti zdravstvenih usluga."
Istraživanje je pokazalo kako su ljekarne najmanje dostupne u Istri i Sjevernoj Hrvatskoj, a u Istri i Primorju u romska naselja ne dolazi zdravstvena i medicinska pomoć. Također, pripadnici romske nacionalne manjine se po nalazima istraživanja najviše žale na diskriminaciju povezanu s produljenim čekanjem na liječnički pregled, a to je najznačajnije izraženo u Slavoniji.
S obzirom da je Romima toliko otežan pristup zdravstvenim ustanovama, ne čudi da je istraživanje pokazalo kako je hitna pomoć vrlo česta metoda kojom Romi rješavaju zdravstvene probleme. Milas u tom kontekstu napominje: "Budući da je Romima iz romskih naselja teško putovati do liječnika, a ujedno mnogi zbog skromnije zdravstvene pismenosti ne znaju preventivno reagirati, oni koriste medicinske usluge u najkasnijoj fazi, odnosno putem hitne pomoći. To je način na koji Romi obave sve preglede i pretrage bez da se moraju najavljivati i dugo čekati. Također, ne trebaju nikakve dokumente koji su im često nepoznati. To je univerzalni lijek, panacea za romsku populaciju koja je nesklona preventivnim pregledima, najavljivanjima i svime što je vezano s birokracijom"..
Osim segregacije, istraživanje je pokazalo da Romi često navode siromaštvo kao razlog zbog kojeg ne odlaze liječniku (Graf 2). Sugovornik je naglasio kako siromaštvo može utjecati na zdravlje izravno i neizravno: "Izravni načini očituju se u životnim uvjetima Roma koji su ispod svakog standarda. Naime, Romi često nemaju priključak na vodovod, a ponekad nemaju ni struju. Zidovi su vlažni, krovovi prokišnjavaju, a drvenarija također često nije odgovarajuća. Siromaštvo onemogućava standard na koji su mnogi od nas navikli i stvara uvjete od kojih se lakše obolijeva. S druge strane, siromaštvo utječe i neizravno jer kada su ljudi siromašni, nastojeći priskrbiti materijalne stvari potrebne za opstanak, često su izloženi većem stresu koji putem bioloških mehanizama dovodi do narušavanja zdravlja. Činjenica je, također, da si Romi zbog siromaštva ne mogu priskrbiti odgovarajuće lijekove niti obići liječnika. To su neke za nas nezamislive stvari – ljudi nemaju ni za prijevoz, a kamo li za lijek i participaciju", izjavio je Milas za H-Alter.
Pozitivne stvari na koje je istraživanje ukazalo je porast zdravstvenog osiguranja romske populacije koji je s 82 posto iz 2011. godine, porasao na 92-93 posto, a procijepljenost djece, kao i postotak djece prijavljene pedijatru se zadržao na vrlo visokoj razini u odnosu na prethodna istraživanja. Martinović Klarić je u spomenutom predavanju istaknula kako je u Hrvatskoj procijepljeno 96 posto romske populacije i kako nam u tome pariraju jedino Mađarska i Češka, a kako ostatak Europe, što uključuje i zemlje poput Njemačke, Italije ili Engleske, u tom aspektu kaskaju za nama.
Što se dodatnog prostora za napredak tiče, Milas je napomenuo kako istraživanja moraju biti češća, kako je potrebno angažirati ljude unutar same zajednice da je zdravstveno opismene i da se akcije zdravstvenih djelatnika više približe romskoj nacionalnoj manjini, odnosno da se uvedu redovitiji obilasci romskih naselja. "Potrebni su patronažni dolasci u romska naselja, koji će povezivati preglede sa zdravstvenim Romi često nemaju zdrave navike što se očituje u mnogo većem postotku pušača u odnosu na opću populaciju i konzumaciji nezdrave hrane. Također, zapostavljaju prevenciju i odgađaju trenutak u kojem će se obratiti liječnikuopismenjavanjem. Također, potrebno je da se zdravstveni djelatnici kvalitetnije obuče za djelovanje u romskim naseljima upoznavanjem kulturnih obrazaca kako bi bili kadri pomoći zajednici. To je način da se većinska populacija približi Romima, a oni bi se trebali približiti nama koristeći istaknute pripadnike romske nacionalne manjine, koji su obrazovani, a po mogućnosti i zdravstveni djelatnici, koji bi sa svojim znanjem, utjecajem i autoritetom pomagali da se neke stvari koje su kod nas standard usvoje u romskoj zajednici."
Međutim, to je vrlo teško postići s obzirom da pri donošenju proračunskih sredstva za novu godinu u lokalnim i regionalnim samoupravama se o manjinama vrlo često uopće ne razmišlja, što onemogućuje angažiranje nekog uspješnog pripadnika romske nacionalne manjine da potiče ljude iz romskih naselja da razviju svoje zdravstveno obrazovanje. Također, teško je pomoći nekome dok se ne riješi pitanje siromaštva jer osobi kojoj prokišnjava krov i nema grijanje, u konstantnoj je brizi za svoju materijalnu sigurnost i nema sredstva za platiti lijekove, zdravstveno obrazovanje neće puno pomoći.
Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
