To znači da bi naše ulice ubrzo morali krasiti kontejneri raznih boja: žuta za plastiku, plava za papir, smeđa boja za organski-kuhinjski otpad, zelena za boce…
Od 1 tone otpada na trajno 'skladištenje' odlazi 400kg srednje opasnih tvari. 30 posto smeća čini tzv. organski otpad koji je biorazgradiv (ostaci voća, povrća, biljni ostaci iz vrta, itd). Drugu trećinu čine papir i karton, a zatim po udjelu dolazi plastika ili pet ambalaže, pa staklo, zatim metal, opasni otpad (baterije, akumulatori, neonske cijevi, itd) i ostalo. Ukoliko se svi skupa uhvatimo posla, apeliramo na ekološku svijest građana i za početak počnemo redovito prazniti postojeće kante duž kaštelanske ceste, utiremo dobar put k održivom razvoju i čišćoj budućnosti! Odvojeno sakupljanje nam otvara mogućnost da se 90 posto otpada reciklira, tj. nađe novu namjenu.
Sve to znači: zdraviju budućnost, okoliš dostojan budućih generacija, ekonomsku isplativost.
Primjer uspješne adaptacije je otok Krk na kojem se provodi projekt Eko otok Krk, gdje je uspostavljena suradnja i ravnoteža lokalne samouprave, komunalnog poduzeća i građana kako najvažnijih nosioca u ovom procesu! Razvojem eko projekata, odvojenim sakupljanjem otpada, kompostiranjem, postojeći kapaciteti prostora za odlaganje otpada u Hrvatskoj bit će više nego dovoljni!!! Novi ne dolaze u obzir! Hvala profesoru Uršiću na pozitivnim željama u razvoju Kaštela kao naselja sedam bisera, a ne 70 prepunih kontejnera!
Prof. dr. Tomislav Lerotić, ekološki osviješten multimedijalni umjetnik iz Splita pripremio je edukativnu izložbu pod nazivom Da otpad ne postane smeće, kao i brošure Otpad=vrijedne sirovine i Kompostiranje kojima je cilj upoznavanje građana s problematikom otpada i njenim rješenjima, na principu počnimo mijenjati sebe da bi mogli promijeniti, u ovom slučaju, Kaštela- naš mali, nekad prelijep grad!
Fotografije na izložbi prikazivale su užas koji vlada duž kaštelanske ceste ali su i ponudile konkretna idejna rješenja. Oku prepoznatljive slike kanti za smeće posramile su svakog od nas, iako smo mi ekološki osviješteni građani i kao takvi uredno zakačimo vrećicu s kruhom na lijevu stranu kante, a vrećicu s staklenim bocama na desnu stranu i time izražavamo želju za selektivnim odlaganjem otpada ali, ali! nemamo adekvatne kante u boji nadomak ruke! Dapače, imamo ih tek u Splitu!
Na predavanju se okupilo osamdesetak ljudi, struktura je bila sljedeća: prvi red - predstavnici muzeja, sljedećih nekoliko redova ljudi osviješteni za čuvanje svojih udobnih fotelja, zatim redovi običnih ljudi, građana koji su na ovo predavanje došli puni nade da će se tu dogoditi buđenje Kaštela iz noćne more koja nas trese posljednjih petnaestak godina!
Nisam sigurna da je to bilo buđenje…Naime, građani isprovocirani neefikasnošću lokalne samouprave i njihove hladne reakcije na temu ( koja je u svijetu vruća i aktualna!) o kojoj se pričalo, podigli su malu verbalnu revoluciju koja se u konkretnim pitanjima obrušila na župana, gradske vijećnike i ostale predstavnike vlasti, ali bez konkretnog odgovora. Osjetilo se kako je u zadnjim klupama krv proključala.
Kulminacija je uslijedila nakon izjava našeg župana, gosp. Ante Sanadera, a na licima nekolicine građana pojavio se užas i sram jer su ih osramotili ljudi kojima su povjerili glas za stvaranje bolje budućnosti! Da Vam svima bude jasnije, iako se to riječima ne da opisati, trebalo je to gledati i slušati, evo nekoliko županovih fraza:
Znate, postoje glupi i pametni župani (Zar se svatko ne bi sramio te izjave, zar smo mi to zaista čuli, je li to neka neslana šala, iskrivljeni smisao za humor?! Žao mi je što niste rekli u koju se kategoriju vi sami svrstavate. Glupost na takvoj poziciji znači samo opasnost za sve nas!!! )
Ja tu nisam došao u svojstvu župana.' (Pa nije vam valjda poziv došao na kućnu adresu, nego na adresu Vašeg ureda i Vas kao župana!!! )
Nakratko se župan vratio u prošlost, u '91. godinu, sugerirao je jednom gospodinu da se odseli ukoliko mu se u Kaštelima ne sviđa i predviđao kako će i sljedeća dva mandata ako Bog da' biti naš župan.
Što se tiče ostatka lokalnog aparata tj. lokalne samouprave, i tu se potvrđuje već ustaljeni obrazac ponašanja: nerad. Žalosno je što tolerancija građana za takve velike i loše stvari još uvijek postoji. Vjerojatno zato što se svi mi držimo one – bit će bolje! A kada to?!
Zar je moguće da se minimum efikasnosti posljednjih desetak godina predstavlja kao uspjeh? Zar sve lošija kvaliteta naših života ne govori puno više od riječi? Gore opisana skupino ljudi- prestanite podcjenjivati našu inteligenciju! Bilo riječima, bilo stavom, bilo šutnjom!
Pitanja smo postavili, odgovore nismo čuli, pa ćemo pitanja nastaviti postavljati a Vi odgovore počnite stvarati! Ne praznim riječima nego djelima!?
Kada ćemo na našim cestama vidjeti kontejnere u boji?
Kada ćemo za početak vidjeti prazne postojeće kante duž kaštelanske ceste?
Kada ćemo zatrpati kanale?
Kada ćemo dovršiti cestu?
Što je s odlagalištem otpada u Lećevici? ( napomena: Razvojem eko projekata, odvojenim skupljanjem otpada, kompostiranjem, postojeći kapaciteti prostora za odlaganje otpada u RH bit će više nego dovoljni!!! Novi ne dolaze u obzir! – to su riječi struke, udruga Zvona Zagore i Zvona Kaštela kao i brojnih građana pojedinaca!)
Kad ćemo osvjetlati naše obraze i kad ćemo moći s ponosom reći: Ja sam iz Kaštela, ja sam dijete sedam bisera!
Govorimo u množini jer smo svjesni da trebamo raditi svi zajedno, iskreno, pošteno, poklanjajući svoje vrijeme i entuzijazam mjestu koje volimo i u kojem ćemo odgajati buduće generacije ljudi koji će živjeti u skladu s prirodom!
Simbioza lokalne samouprave, nevladinih organizacija kao predstavnika civilnog društva i njegovih vrednota i svih građana, malih i velikih- zajedno za Kaštela!
Jesmo li mi zbog ovakvih želja nepopravljivi utopisti, vječni optimisti?!
Možda i jesmo, ali to dolazi iz srca i kao takvo sigurno nije krivo!