Nedavno je vlada Šri Lanke proglasila završetak građanskog rata, koji je između hinduističkih Tamila i budističkih Sinhaleza u toj zemlji trajao gotovo trideset godina. Povijesni korijeni ovog sukoba kao i u mnogim drugim postkolonijalnim zemljama, gdje su kolonijalni gospodari prestrojavali tradicionalne granice i stvarali multietničke države, potječu iz kolonijalnog doba. Englezi su u 19. stoljeću uspjeli okupirati cijeli otok i pretvoriti ga u koloniju Cejlon. Tamili koji su tu živjeli bili su doduše i tada manjina, ali su sačinjavali bolje obrazovane slojeve stanovništva otoka. Zato su ih Englezi često zapošljavali u administraciji, pa su Tamili uživali razne povlastice naspram ostalh stanovnika Cejlona.
Sinhalezi su prednost koju su Tamili imali pod Englezima također doživljavali kao kolonijalno breme, te su s time vrlo brzo željeli raščistiti. Rezultat je bio diskriminacija Tamila, prije svega u školovanju. Od sedamdesetih godina uvedeno je pravilo prema kojemu su se studenti upisivali na sveučilišta proporcionalno po nacionalnoj osnovi, što je za Tamile ostavljalo samo 15 posto mjesta na fakultetima. Naš sugovornik, koji je ranu mladost proživio u sinhaleškom dijelu Šri Lanke, opisuje i svakodnevne represalije. „Često bi nam noževima razrezali gume na biciklu, a kada smo se autobusom vozili u školu svakih par kilometara bi nas zaustavila kontrola. Po noći nam je bilo zabranjeno izlaziti van, tako da smo hitne medicinske slučajeve uvijek prvo morali javiti vojsci. Inače bi pucali na nas kada bi izašli iz kuće prema bolnici".
Godine 1972. ime države Cejlona je promijenjeno u sinhaleško Šri Lanka, što Tamili nisu prihvatili bez negodovanja. Sedamdesetih godina počeo se stvarati organizirani tamilski otpor protiv diskriminacije i nadmoći Sinhaleza. Razne organizacije se ujedinjuju u Tamil United Liberation Front (TULF) koji iziskuje nezavisnu tamilsku državu Tamil Elam, na što vlada 1979. proglašava Prevention of Terrorism Act, na temelju kojega već zbog neodređene sumnje može pokrenuti postupke protiv pojedinaca.
Odnosi Sinhaleza i Tamila početkom osamdesetih bili su vrlo napeti. Godine 1981. ta napetost je prešla u otvoreno nasilje. U gradu Jaffna, kulturnom centru Tamila, Tamil United Liberation Front održavao je skup za vrijeme kojega su ubijena dva sinhaleška policajca. Iz osvete razjarena policija i paravojne skupine u trodnevnom pogromu uništili su zgradu TULF-a, lokalnih tamilskih novina, hinduističke hramove, tamilske dućane i spomenike, a na kraju i knjižnicu u kojoj su bili pohranjeni mnogi povijesni dokumenti tamilskog naroda. Iako je u pogromu poginulo četvero ljudi, vlada je ovo nasilje odbacila kao nesretni slučaj u kojemu je sudjelovalo nekoliko pijanih policajaca.
Tamilski tigrovi su konstantno dobivali na snazi, a pripisuju im se i atentati na premijere Šri Lanke i Indije, Ranasinghu Premadasa odnosno Rajiva Gandhia. Krajem 9devedesetih zemlja se nalazi u pat situaciji. U to doba LTTE kontrolira velike dijelove zemlje, no pri tome nije dovoljno jak kako bi vladu prisilio na mirovni ugovor pod tamilskim zahtjevima. Godine 1996. vlada pokreće ofenzivu protiv LTTE-a, a ovaj odgovara samoubilačkim atentatima, za koje Tamili i dan danas kažu da se radi tek o obmani vlade i tajnih službi. Zbog tih atentata Sjedinjene Države 1997. godine stavljaju LTTE na listu terorističkih organizacija, a takav potez slijedi i EU. Mladi tamilski demonstrant iz Stuttgarta upravo je u to doba kao izbjeglica stigao u Njemačku. „Za Tamile u Šri Lanki nije postojala sloboda ili slobodno kretanje. Represije, ubojstva, šikane, otmice i zatočeništvo za nas su bile dio svakodnevnice."
Godine 2002. norveškim posredovanjem dolazi do sporazuma. LTTE praktički vlada na području koje (ovisno o stajalištu) drži zaposjednuto, ili oslobođeno. No nakon tsunamija 2004. godine vlada zadržava pošiljke pomoći za tamilska područja, što Tamilskim tigrovima služi kao izlika za nasilne akcije. Godine 2005. počinjen je atentat na ministra vanjskih poslova Šri Lanke i vlada za to krivi LTTE, koji poriče sudjelovanje u tom atentatu. Veliki broj Tamila smatra da su i ovo ubojstvo počinile paravojne skupine koje je podupirala vlada Šri Lanke ili pak tajne službe, kako bi diskreditirali LTTE. Za atentat na jedan putnički autobus 2006. godine, u kojemu je poginulo 60 osoba, vlada iznova optužuje LTTE, dok ta organizacija ponovno poriče sudjelovanje u napadu.
Mirovni pregovori koji su održani u Švicarskoj početkom 2006. godine nisu urodili plodom i nasilje eskalira nakon što je LTTE zaposjeo jednu branu i time desetinama tisuća ljudi onemogućio pristup pitkoj vodi. Ofenziva koju je vlada pokrenula LTTE je uspješno odbio. Ipak su se Tamilski tigrovi nenadano povukli s brane, koja je potom opet otvorena, a vlada je nastavila ofenzivu. 14. kolovoza 2006. vladine snage avionima su napale dječji dom Chencholai u Mulativu, gdje je 61 djevojčica izgubila život, a 129 ih je ozlijeđeno. Vlada Šri Lanke tvrdi da je bombardiranje bilo namijenjeno kampovima LTTE-a.
Za tamilske demonstrante na europskim ulicama, napad šrilanske vojske je državni terorizam. Šri Lanka nije puštala humanitarnu pomoć ili strane novinare u ratno područje. Zato su i sve vijesti koje bi u bilo kojem pogledu diskreditirale Tamilske tigrove za Tamile propaganda i laž vlade. Vijesti da Tamilski tigrovi koriste vlastito stanovništvo kao ljudske štitove, demonstrantima nisu mogle poljuljati vjeru u pravednost postupaka LTTE-a. „Oni su zastupnici Tamila i borci za slobodu, a što se ljudskih štitova tiče, sasvim je jasno da su tamilski civili bježali od napada vojske k Tamilskim tigrovima, pošto su znali da će ih ovi braniti. U njih su imali povjerenje," tvrdi H-alterov sugovornik.
Unatoč takvim lijepim obećanjima, za našeg sugovornika ovo nije kraj konflikta. „Koje rješenje sada postoji za nas? Još uvijek želimo vlastitu državu, ili barem autonomiju, i rješenje nam može donijeti samo međunarodna zajednica. Ako se to ne dogodi, rat će se nastaviti. Bez rješenja, naša će se borba nastaviti drugim načinom. Misao vođe Tamilskih tigrova glasi: Način borbe će se promijeniti, ali ne i cilj."
