Osamnaesta sjednica
Ova je sjednica bila obilježena velikim protestima taksista, koji su okupirali Gornji grad, prijetili i gotovo fizički napali predsjednika skupština Borisa Šprema. Ipak, izglasana je odluka kojom se ukida monopol zagrebačkog Radio taksija i omogućuje registriranje konkurentskih taksi prijevoznika. Krajnji cilj je sniženje cijena, što pozdravljaju svi osim zagrebačkih taksista, koji ne shvaćaju da su niže cijene bitne za građane. Na moment sam bila zabrinuta za našeg predsjednika skupštine, odnosno bilo mi je žao da je sav gnjev taksista uperen na njega. No, čini se da je ovo bila dobra prilika da se osvjesti puna odgovornost političara, koji svakim svojim aktom zadiru u nečije interese, pa bi bilo potrebno da uvijek rade kao da "prže sitnu ribu" (Lao Ce), što se ne može reći za današnje političare.
Druga važna odluka koja je donijeta na ovoj sjednici Skupštine produženje je roka odlaganja otpada na postojećem odlagalištu Jakuševac do 2018. godine. Ovoj odluci mogle bi se naći mnoge zamjerke, ali ona je zasada jedino moguća, u nedostatku drugog rješenja. Da li ću uspjeti čitaocima dati jednostavnu i jasnu sliku ovog kompliciranog problema?
Jakuševac je kao odlagalište trebalo zatvoriti ove godine. Otpad se trebao zbrinjavati na drugom mjestu i na drugačiji način. Iz raznih gradskih dokumenata vidi se da gradska uprava zamišlja spalionicu koja bi spaljivala 400.000 tona komunalnog otpada godišnje, uključivo i mulj koji se gomila iz pročišćivača otpadnih voda. Otrovni pepeo iz te goleme spalionice trebao se odlagati u Zagrebačkoj županiji, koja je međutim shvatila da ne želi toliko otrova na svom teritoriju i prekinula dogovore oko toga. Zatim, pokazalo se da nije moguće planirati spalionicu dok se ne donese Zakonom o otpadu predviđen Plan gospodarenja otpadom, koji mora definirati sve aktivnosti gospodarenja otpadom (redukcija količine otpada u nastanku, ponovna upotreba korisnog otpada i napokon odlaganje i termička obrada samo za onaj dio koji se ne može izbjeći i korisno upotrijebiti). Da bi se taj plan utvrdio, potrebno je prije izraditi stratešku procjenu njegova utjecaja na okoliš. Izrada te strateške procjene povjerena je jednoj firmi, ali je neka druga firma pokrenula sudski postupak protiv toga i sve je zapelo na sudu. Evo, zbog toga se i dalje nastavlja odlaganje neprerađenog otpada na Jakuševac. Zabrinjavajuće!
Umjesto komentara neke od preostalih 37 točaka dnevnog reda (sjednica je trajala od 9 do 21 h) iskoristit ću ovu kolumnu za komentar jednog aktualnog urbanističkog događanja, koje bi moglo i trebalo zainteresirati čitaoce.
Integrirani grad
U galeriji Forum u Nikolićevoj ulici otvorena je, uz veliku pompu i pozornost javnosti, izložba urbanističkog rješenja Integrirani grad arhitekta Nenada Fabijanića. Neki sasvim zdravi, pošteni i inteligentni ljudi vidjeli su "genijalnost" na djelu. A jedan mladi novinar je zavapio da se nada da se neće odmah naći protivnici ovog rješenja, poput onih koji su galamili protiv Hoto projekta na Cvjetnom trgu. Nažalost, zamjerki Integriranom gradu ima (unatoč zavodljivom imenu), a najveća je ona koja se odnosi na sam proces njegova nastanka.
Opasnost počinje onog časa kad se poluprivatno razmišljanje počinje prikazivati kao jedino moguće sudbinsko rješenje još jedne povijesne modernizacije grada, pa ga javnost smije samo s oduševljenjem prihvatiti
Arhitekt Fabijanić je svojevremeno dobio prvu nagradu za uređenje Trga (parka) Franje Tuđmana. Tu okolnost je gradska uprava smatrala dovoljnom za direktnu narudžbu, bez javnog natječaja, rješenja velikog gradskog kompleksa koji se od tog trga proteže prema jugu, preko pruge, sve do centra Trešnjevke. Sada jedna autorska grupa nudi vrlo kompleksna i skupa rješenja. To samo po sebi nije grijeh, svatko ima pravo razmišljati i javno prikazivati svoje zamisli. Opasnost počinje onog časa kad se takvo poluprivatno razmišljanje počinje prikazivati javnosti kao jedino moguće sudbinsko rješenje još jedne povijesne modernizacije grada, pa ga javnost smije samo s oduševljenjem prihvatiti. Koje se dubioze već na prvi pogled uočavaju?
Svakako, najznačajnije je ukopavanje željezničke pruge na -2 nivo, od Držićeve ulice do polovine Savske ceste. Mora se priznati da se čine vrlo privlačnim velike zelene plohe s javnim sadržajima koje autori farbaju u tom golemom centralnom potezu. Vjerojatno su na ovu lijepu slikovnicu nasjeli mnogi. Osobito oni kojima smeta željeznička pruga pa već decenijama vape za "povezivanjem" Donjeg grada s Trnjem i Trešnjevkom. Bezbroj je tehničkih rješenja za nadzemno i podzemno vođenje pruge već nacrtano, a u međuvremenu se već više od sto godina grade razni objekti, nadvožnjaci, podvožnjaci, vijadukti i denivelirani prolazi. Sada, kad još minimalno treba doraditi postojeći nadzemni prolaz pruge kroz grad, najednom bi trebali sve to baciti u smeće i spustiti prugu dvije etaže pod zemlju. Neki bezbrižno hihoću kad čuju za ovu tehnički neizvedivu i preskupu ideju, naročito jer se ne može izvesti kao postupna transformacija iz postojećeg stanja. Drugi se propisno uzrujavaju. Jer, nikad se ne zna, možda se neka budala prihvati tog posla i napenali nam usred grada jedan maksimirski stadion i bolnicu blato. Da to nije nemoguće vidi se po tome što je gradonačelnik na ovoj skupštinskoj sjednici ponovno tvrdio da je najprioritetniji projekt za Zagreb sjeverna tangenta, cesta koja bi povezivala Popovec sa Zaprešićem preko podsljemenskog područja te desetinama tunela i vijadukata razorila ovaj vrijedan gradski krajolik.
Ustvari, možda realizacija i nije najveća prijetnja ovog urbanističkog rješenja. Zamisao da bi se iz europskih fondova mogle financirati ovakve malograđanske megalomanije naročito je smiješna u momentu kad gospođa Merkel zatvara pipu svima koji ne znaju sami zaraditi i racionalno gospodariti novcem. Opasnost leži u "prokletstvu neizvjesnosti" s kojim bi se susreo eventualni sutrašnji investitor u kompleks Paromlina i Gredelja, čija bi realizacija bila bi od nedvojbene koristi za svakoga. No, na kojem će nivou biti željeznička pruga? Kako projektirati taj kompleks i druge neiskorištene gradske prostore uz prugu?
Nevjerojatno je da autori na plohu Trga francuske republike, preko parka i dječjeg igrališta, gdje nikada nije bilo zgrada, lociraju ogromnu višekatnicu
Za razliku od velikodušnog i širokopoteznog zastupanja "javnog interesa" u slučaju spuštanja željezničke pruge u podzemlje autor je uskogrudan kad rješava blok Kamensko. Na stranu tragedija radnica te tvornice. To nije urbanistički problem, jer su se mnoge tvornice iselile iz grada i nastavile raditi u novim objektima, kada je vlasnik tako želio (Elka, Gorica itd.). Nakon iseljenja tvornice, umjesto jedne interpolacije na obodu bloka u Reljkovićevoj ulici i eventualne zamjene tvorničkih zgrada u Reljkovićevoj i Čanićevoj ulici, također na obodu bloka, autori predviđaju u tom uskom bloku i poprečne visoke zgrade. Iako iza njihovog rješenja zasada ne stoji nikakav gramzljivi investitor, oni "moraju" na ovoj atraktivnoj lokaciji ušićariti maksimalne kvadrature, pa makar ti novi stanovi gledali na mala mračna dvorišta u dubini od dvadeseak metara.
Zatim, nevjerojatno je da autori na plohu Trga francuske republike, preko parka i dječjeg igrališta, gdje nikada nije bilo zgrada, lociraju ogromnu višekatnicu. Dok se urbanistički raster i parcelacija te parkovi iz 19. stoljeća na drugom mjestu (npr. zapadno sve do Draškovićeve ulice) smatraju snakrosantnim, ovdje se o naslijeđenoj regulaciji govori kao o nekakvim neželjenim "ostacima" iz 19. stoljeća. Ovo ignoriranje nasljeđa i tradicionalnog korištenja prostora izazvalo je opravdani otpor lokalnih stanovnika koji su prikupili već par stotina potpisa na peticiju protiv ove zgrade. Nažalost, pravna nesigurnost, i donedavna praksa lagodnih izmjena GUP-a po želji tajkuna, razlogom su da zastrašeni stanovnici nikome ne vjeruju i sa zebnjom čekaju predstojeću izmjenu GUP-a. Zbog čega je trebalo izazivati ovoliku pomutnju u već dovoljno nelagodama opterećen život u ovom gradu?
fabijanic.jpg
Očekujem da će se i drugi zainteresirani građani aktivno uključiti u raspravu o ovom projektu te da će gradske vlasti garantirati njihov utjecaj na rješenje.
Boško Budisavljević: Urbanistički kaos prijeti Zagrebu
Povremeno mi na mom Otoku dođe pod ruku neka tiskovina. Nedavno je to bio jedan Globus. Vidim da se arhitekt i profesor Nenad Fabijanić sa suradnicima počeo baviti urbanizmom i pripremio velebnu izložbu pod još velebnijim naslovom. Koštalo je to gospođu Bruvo preko 1 milijun kuna. Što izložba hoće poručiti ? Da na osnovu dva periferijska i periferna zagrebačka trga, Doma sportova i Trga Franje Tuđmana, novopečeni urbanisti hoće riješiti problem čitavog Zagreba.
Spomenuta studija je na razini studentskih radova, gdje se mašti pušta na volju dok se još može, jer će kasnija praksa pokazati da arhitektura u praksi i ona na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nemaju nikakve veze. Ne piše badava na zgradi spomenutog fakulteta „Sajam taštine, stalni postav".
Spomenuta studija je na razini studentskih radova, gdje se mašti pušta na volju dok se još može
Najmanje 80 posto uvaženih profesora tog fakulteta nikad nije izašlo iz te kule bjelokosne. Ušli su kao zbunjeni studenti, marljivo radili, diplomirali i više se nisu dali istjerati s Fakulteta. Samo je trebalo čekati da stara gospoda profesori odu u mirovinu i oni su spremno zauzeli njihova mjesta. Toliko o njihovom iskustvu iz prakse.
Otkad Bandić više nije svemoćan da samostalno odlučuje o svakom zahodu, iz rupa su počeli izlaziti razni urbanisti i drugi dušebrižnici sudbine dragog nam Zagreba, zauzimajući pozicije za buduće projekte. Fabijanići počinju od Trga Franje Tuđmana, povjesničari umjetnosti na čelu s nezobilaznom Snješkom Knežević zvone na uzbunu zbog Gredelja, najatraktivnije lokacije u centru Zagreba. Horvatinčić s ponosom pokazuje milione kubika betona koje će njegov adlatus, arhitekt Frgić, obući u razne obloge (za koje dobiva proviziju) i mi ćemo svi morati hodočastiti u nekakav H&M, nekakvu prodavaonicu svega i svačega.
Izronila je i nekakva grupa Stipić, koja je uletila u dioničarstvo drugog Cvjetnog trga, nekadašnje lokacije hotela Gradski podrum, koja je otužno završila kao poslovno-stambeni prostor. A hotel je na tom mjestu bio bogom dani sadržaj (lijepi natječajni rad arhitekata Filipović i Kincl).
Radnička cesta, bez ikakvog urbanističkog plana, već dulje vremena postaje siva eminencija privatnog poslovnog centra Zagreba a da sama cesta (još nije uspjela postati ni ulica) i dan danas ima profil zacrtan prije Drugog svjetskog rata.
Otkad Bandić više nije svemoćan da samostalno odlučuje o svakom zahodu, iz rupa su počeli izlaziti razni urbanisti i drugi dušebrižnici sudbine dragog nam Zagreba, zauzimajući pozicije za buduće projekte
Prometni kaos, svi koji nastoje autom doći na posao, dobro poznaju. Važni profesor Dadić, s Fakulteta prometnih znanosti, svaki nas dan iznenađuje novom studijom koji tunel još treba iskopati pod Donjim i Gornjim gradom da bi njegovo veličanstvo automobil moglo lagodno kliziti podzemljem grada. Sve treba izrovati da ne bi netko morao prošetati par sto metara pa i prugu treba ili izdignuti ili zakopati da bi što ? Parkirali ispod podignute pruge!
Čitav nam urbanizam grada vodi anonimna gospođa Bruvo u isto tako anonimnom i na silu ustoličenom „Uredu za strategijsko planiranje" koji nam je u nasljeđe ostavio, u najmanju ruku kontroverzni, ali točnije rečeno nestručni stručnjak i urbanist mr. Slavko Dakić. Poznati prebjeg iz stranke u stranku, koji je okretao kapute kao hamburgere. Na drugoj strani iste urbanističke mafije je izvjesni gospodin Horvat, pravnik (dakle posebno kvalificiran za pitanja planiranja grada) koji uspješno i kontinuirano prenamjenjuje sve što je zeleno u ono gdje se može graditi.
„Je li to moguće ljudi moji ?", gdje je taj Delić da krikne da se čuje do neba. U čijim je rukama zapravo taj naš grad, prepušten na milost i nemilost svima i svakome ? Neshvatljivo je da nema snage da se napravi novi generalni plan koji bi utvrdio osnovne pravce razvoja grada, već da se do iznemoglosti prenamjenjuju sve zone koje nisu građevinske u građevninske.
Autor ovoga priloga, Boško Budisavljević, je arhitekt i urbanist u zasluženoj mirovini. (op. ur.)
