Ono što je vrijedno vjerojatno se neće dogoditi, jer zahtijeva suglasnost njegovih protivnika, a ono što će se dogoditi neće biti baš tako pohvalno.
Nakon dramatične izmjene odnosa snaga u američkom Kongresu u studenome prošle godine, u sklopu koje se najveća promjena zapravo desila na razini pojedinih država, gdje su Republikanci osvojili 690 mjesta u državnim skupštinama, što je njihova najveća pobjeda u više od 80 godina , činilo se da će u Americi biti krvi , ne možda tako kako sada teče u Tunisu i Egiptu, iz čisto demografskih razloga, ali teško je bilo za očekivati da će čak i nekonfliktni i kompromisu sklon Obama nastaviti svoju priču o američkom jedinstvu i jedinstvenosti pod takvim okolnostima, kao što je on upravo učinio u svom State of the Union govoru prošlog utorka.
Taman nakon što je lord Adair Turner, šef britanske Financial Services Authority, opisao u svom članku Što banke rade? kako je većina toga, što se na Wall Streetu i u drugim centrima financijske moći dešava, "društveno beskorisna aktivnost", samo pretakanje novca iz šupljeg u prazno, pet najvećih Wall Street financijskih kompanija stavilo je na stranu 90 milijardi dolara za isplatu debelih bonusa svojim razmaženim zaposlenicima, dobro pozicioniranima, tako da pri svakom "pretakanju" nešto malo kapne i njima u džep, i odlučilo ih podijeliti unaprijed, prije završetka godine, u strahu da bi Obama mogao podići poreze na njihovu sortu, strahu koji se, međutim, pokazao posve neosnovanim.
Pobjednički Republikanci su čvrsto odlučili da neće dozvoliti da se Amerikom može upravljati, ukoliko oni ne sjede za volanom. Ucijenili su Obamu da će, ukoliko on ostane pri svom govoru iz Clevelanda i nastavi zahtijevati da se porez ljudima koji zarađuju više od 250 tisuća dolara godišnje, digne natrag na razinu na kojoj je bio prije dolaska Georgea W. Busha na vlast, u doba kad su SAD kreirale 22 milijuna novih zaposlenja, kompletno blokirati rad Kongresa tokom dvanaestog mjeseca. Predsjednikov bliski suradnik, Axelrod, smjesta je signalizirao da bi se porezne olakšice "privremeno" mogle produžiti za sve kategorije prihoda, isprovociravši komentatore New York Timesa da plahovito ponašanje Obamine administracije pripišu tome što je Obama ipak crnac, pa se mora ponašati popustljivo (Reed), ili tome da je žrtva Stockholm Sindroma (Rich), i da će sve učiniti da udobrovolji svoje bogate republikanske mučitelje.
Wikileaks je otkrio da su SAD manipulirale klimatske pregovore u Copenhagenu, kao što smo u H-Alteru i pretpostavljali
Mjere koje su tom ucjenom bile najednom blokirane u Senatu su ukidanje politike da homseksualci ne mogu otvoreno služiti vojsku, produženje beneficija za nezaposlene, zakon koji bi djeci imigranata, koja ovdje odrastaju, osigurao građanstvo (DREAM Act), zakon o čistoj energiji, o financijskoj politici, i ratifikacija sporazuma sa Rusijom o redukciji nuklearnih arsenala i međusobnim inspekcijama (produženje START sporazuma). Ruski predsjednik Medvedev upozorio je da bi neratifikacija mogla dovesti do nove trke u naoružanju. Obama je doveo iza sebe stare hladnoratovske kobce Bakera, Scowcrofta, Lugara i Kissingera, ne bi li pridobio Republikance, no senator Jon Kyl (iz dinastije Kyl, tata je političar, također) radije bi riskirao nuklearni rat, nego popustio Obaminom "socijalizmu" .
U međuvremenu, naftni gigant Exxon-Mobil prošle je godine zabilježio profit od 19 milijardi dolara, a ne da nije platio centa poreza, nego je još 156 tisuća dolara dobio od države u formi stimulusa, a o Waxman-Markey cap & trade energetskoj strategiji više nitko i ne govori. Dapače, novi šef Komiteta za nadgledanje reforme vlade, bivši kradljivac automobila, republikanski zastupnik Darrell Issa obećaje kako će kroz srce iste probiti glogov kolac, da ne bi zaživjela ponovno, tako što će narediti ispitivanje integriteta znanstvenika koji pričaju o klimatskim promjenama. Možda bi trebao otići posjetiti Norfolk u Virdžiniji, gdje ljudi od prošlog ljeta moraju dizat nasipe da bi se zaštitili od već podignute razine oceana. Energetskoj strategiji pristupa se, dakle, krajnje neozbiljno.
U međuvremenu, FBI agenti se bave nalaženjem ljutitog teenagera, opremaju ga lažnom bombom, a onda ga hapse kao teroristu, CIA-ini agenti u Afganistanu pregovaraju sa dućanđijom koji se predstavlja kao visoki predstavnik Talibana, Obama najavljuje kako će odgoditi povlačenje vojske iz Afganistana sa 2011. na 2014., kršeći tako još jedno od mnogih predizbornih obećanja, a američke putnike ponižavaju i skidaju do gola na aerodromima - ok, ne baš sve: novi, republikanski govornik Zastupničkog doma, John Beoehner, recimo, prolazi bez pretresa. Borbi protiv terorizma pristupa se još neozbiljnije.
Sve ozbiljne i neophodne promjene, uključujući hvatanje u koštac sa klimatskim promjenama, spremno su dvostranačkom većinom potisnute u budućnost, da se njima netko drugi jednom bavi
Veći dio prosinca je zapravo bio potpuno konzumiran Wikileaks skandalom, što nije ostavilo prostora u medijima da se stigne govoriti o proračunu, dugu i porezima. Kako je Wikileaks zapravo prikazao Arape i Iran u puno gorem svjetlu od SAD-a, tako je Ahmadinedžadov savjetnik Esfandiar Rahim Mashai našao za shodno iznijeti hipotezu da je Wikileaks zapravo operacija CIA-e da destabilizira Iran i arapski svijet. Ruski premijer Putin je također iznio sumnju da bi Wikileaks mogao biti namještaljka (iako je predsjednik Medvedev istovremeno predložio Juliana Assangea, javno lice Wikileaksa, za Nobelovu nagradu). Zatim se oko Assangea zapleo seksualni skandal: dvije žene u Švedskoj optužile su ga da je nastavio imati seks s njima nakon što mu je pukao kondom! Jedna od njih, Anna Ardin, ranije je imala kontakte sa CIA-om, a sada se preselila u West Bank.
Niti u slučajevima financiranja Hamasa, Hezbollaha ili Al Kaide, VISA i MasterCard nisu blokirale plaćanje karticama koje nose njihove simbole, a jesu da bi blokirale financijsku podršku Wikileaksa. Island je stoga s pravom ukinuo mogućnost plaćanja VISA i MasterCard karticama u svojoj državi, a hakeri, organizirani u grupu Anonymous, napali su VISU, Mastercard, PayPal, Amazon i druge koji su se ogriješili o Wikileaks, u operaciji Payback. Do zadnjeg tjedna pred Božićne praznike tako nismo niti znali hoće li Senat biti u stanju ratificirati sporazum sa Rusijom, i/ili dozvoliti homoseksualcima da otvoreno služe vojsku, niti smo na to stigli obraćati previše pažnje.
Obama je istaknuo cilj da do 2035. godine 80 posto američke električne energije bude proizvedeno iz čistih izvora, u koje on uključuje, osim sunca i vjetra, i prirodni plin, i nuklearke, pa čak i "čisti" ugljen
Obami je bilo važno da prije odlaska na Božićne praznike može pokazati narodu da vlast u zemlji ipak funkcionira, da se zakoni mogu donijeti i sporazumi ratificirati, te je, dok su se blogeri bavili Wikileaksom, odlučio zanemariti proračunski deficit i pristao na kompromis sa Republikancima da se bogatašima dade što traže: nastavak Bushovih poreznih olakšica, privremeno, 24 mjeseca, i male, gotovo nikakve poreze na nasljedstva, nešto od čega stvarno samo najbogatijih 0.3 posto može imati ikakve koristi. Zauzvrat, Republikanci su pristali produžiti beneficije za nezaposlene, također privremeno, ali samo 13 mjeseci, a Senat je izglasao da homoseksualci mogu služiti vojsku otvoreno, prošla je financijska politika (ali ne i energetska), ratificiran je START sporazum s Rusijom sa 71 naspram 26 glasova, ali nije izglasan DREAM Act, ostavljajući djecu imigranata bez legalnog statusa nakon što završe školu. Sve u svemu, svatko je dobio ponešto, osim djece imigranata, koja nisu dobila ništa: siromašni su dobili 60, srednja klasa je dobila 300, a 1 posto stanovništva, oni najbogatiji, su dobili 400 milijuna dolara kao poklon za Božić, sve na račun novog zaduženja koje će buduće generacije morati otplatiti. I Obama je miran otišao deset dana na Havaje.
Niti se nešto znatno promijenilo pobjedom Republikanaca, niti Sandersovim devetosatnim govorom, niti produžetkom poraznih olakšica, niti objavom Wikileaksa. Zapravo, sve ozbiljne i neophodne promjene, uključujući hvatanje u koštac sa klimatskim promjenama, su spremno i dvostranačkom većinom potisnute u budućnost, da se njima netko drugi jednom bavi. Ali, bilo je krvi, ne tako kao u Egiptu ili Tunisu, ne tako kao što je Krugman mislio, već na tipično američki način i zbog tipično američkih razloga: naime, jedino u Americi paranoidni shizofrenici mogu ne samo slobodno i ne-institucionalizirano šalabajzati okolo, nego i kupiti automatsko vatreno oružje, a u Arizoni im još zakon dozvoljava i da ga nose ulicom sakriveno.
Predsjednik je obećao borbu protiv korupcije i birokracije: stavit će veto na svaki zakon koji bude sadržavao neku skrivenu točku gdje neki političar želi izvući pare za neki svoj projektić
Zato je bilo malo previše od Obame da u svojem godišnjem obraćanju naciji ide braniti američki ekscepcionalizam. To okretanje drugog obraza šamarima Republikanaca zaista već počinje podsjećati na Stockholmski sindrom. Ponovno je govorio o zaslugama i Demokrata i Republikanaca za porezne olakšice zbog kojih će svima plaće biti veće, i o američkom jedinstvu i jedinstvenosti, gdje svi dijelimo zajedničke nade i uvjerenja, bez obzira na vjeru, rasu i politiku, i gdje snovi naše djece nisu toliko različiti od snova ubijene curice u Tucsonu. Zaboravio je pritom reći da ono što nas također dijeli od svih ostalih nacija je da svaki luđak može kupiti poluautomatski pištolj i izaći pucati po ljudima na ulicu. OK, slažem se, to je žrtva za slobodu, ali bilo bi pošteno to priznati, a ne ovako iznijeti uvijeno u govoru punom glađenja jaja naciji: te najveća ekonomija (ali, i najveći dug), te najbolje obrazovanje (gdje 30 posto srednjoškolaca ne završi školu, a polovica upisanih na faks ga ne završi za 8 godina), te najviše inovacija, itd.
Obećao je borbu protiv korupcije i birokracije: stavit će veto na svaki zakon koji bude sadržavao neku skrivenu točku gdje neki političar želi izvući pare za neki svoj projektić, i ukinut će suvišne državne agencije - recimo, ima čak 12 agencija, službi i ureda koji se bave izvoznom politikom.Ako bi njih izvozili, mogli bi udvostručiti izvoz i brže. Već je zamrznuo plaće državnim službenicima (nadam se da netko u Kosoričinom uredu uzima bilješke), a sad je obećao da će domaću državnu potrošnju zamrznuti na 5 godina, s namjerom da smanji državni dug za 400 milijardi dolara. Neće biti rezanja investicija za inovacije, kaže: nada se da će se novac za inovacije namaknuti eliminacijom milijardi dolara poreznih olakšica naftnim kompanijama (primjer Exxon-Mobilea je iznesen ranije u ovom tekstu), no to se samo može nadati, jer to Kongres mora izglasati, a tamo su sad Republikanci i naftni lobby u većini.
Prvi puta se neki američki predsjednik u svom godišnjem obraćanju naciji osvrće na postojanje interneta. Čini se da su Wikileaks, Facebook i Twitter pozicionirali internet strateški ekvivalentno nafti, nuklearkama i obrazovanju
Izlistao je skromne vanjsko-političke uspjehe i pohvalio se za zdravstvenu reformu, i, da ga malo barem pohvalim, rekao kako se nada da će DREAM Act uskoro postati zakon, u sklopu politike pomaganja obrazovanja, inovativnosti i kreiranja novih zaposlenja. Također, ponosno je izjavio kako od ove godine nikome više neće biti branjeno da služi zemlju koju voli zbog osobe koju ljubi. Uz to, Pentagon je pristao na smanjenje proračuna od 78 milijardi dolara (oko 15 posto, kap u vodi za Pentagon), tako da je Obama odmah spremno podmetnuo leđa zahtjevima vojske i pozvao sva sveučilista da ponovno otvore vrata regrutacionim oficirima (Harvard im je, recimo, bio zatvorio vrata zbog politike prema homoseksualcima). Uz inovaciju, infrastrukturu i industriju, često je spominjao i internet. To je prvi puta da se jedan američki predsjednik osvrće na postojanje interneta u svom godišnjem obraćanju naciji. Čini se da su Wikileaks, Facebook i Twitter pozicionirali internet strateški ekvivalentno nafti, nuklearkama i obrazovanju.
Očekivano mlako i nedovoljno smjelo. Ono što je vrijedno, vjerojatno se neće desiti, jer zahtjeva suglasnost njegovih protivnika, koji su do sada već pokazali da nisu spremni surađivati za opće dobro, a ono što će se desiti - povratak regrutacionih oficira na sveučilišta, na primjer - to baš i nije tako pohvalno, ne?
