Organizacijski ima mjesta za rast i poboljšanje uvjeta, nekakva humana marketing strategija xy branda (ako to postoji uopće) mogla bi se lijepo spojiti sa, recimo, natkrivanjem kamping prostora jer vjerujem da doživljaj spavanja u šatoru na goloj ledini na +40 i nije neka sreća.
Ponuda i ove godine nije podbacila i jelo se i pilo bogato, no vagalo se na svaku kunu i zapravo festivalska publika (uglavnom domaća) je realna slika stanja zemlje u kojem jesmo. Mladi ljudi nemaju novca i teško do njega dolaze bez obzira na vlastitu vrijednost. No s druge strane lijepo je biti među živim ljudima, koji nisu simboli kakvima nas pumpaju mediji i institucije.
Anna Calvi je ipak u satnicu stavljena prerano pa sam i ja zajedno s ostatkom festivalske publike još uvijek bila negdje na moru, no reakcije onih malobrojnih koji su bili je jednoglasno oduševljenje njenim debitantskim albumom.
Foto: Muzika.hrPrvu večer je tako Goribor sa svojim frontmenom Aleksandrom Stojkovićem ST-om preplavio balkanskim bluesom publiku najmanjeg aero stagea, što je opet bilo dobro promišljeno i postavljeno jer blues je najbolji u koncetratu. Opisujući duhovna i mentalna stanja inspirirana životom u Boru, besperspektivnom srpskom gradiću, Goribor je donio istinski blues s kojim se nije problem povezati.
Prije toga nastupili su The Thing Things, po mnogima iznenađenje prvog dana, dokazali su da nisu one hit band i da se iza sladunjavih pop melodija krije snažna energija i žestoka izvedba, što ne bih mogla reći za Friendly Fiers koji su tako ostavili mlak dojam iako su kvalitetno uigran band.
Nakon njih publiku je rasplesao DJ dvojac iz Groove Armade i tu se nema što reći. Dobri stari house na kakav smo navikli pokazali su u svom sjaju, mixajući hitove iz 90-tih, stvarajući tako atmosferu diskoteka i klubova koji su se kod nas jednostavno ugasili i rijetke su prilike kada se to može čuti.
Foto: Slobodna DalmacijaDruga večer po posjećenosti publike ostat će obilježena Dječacima, iako osobno mislim da dečki još moraju narasti da bi nosili koncert. Nonšalantan nastup u maniri rock zvijezda, nerazumljivo pjevanje i dalmatinski moment u pjesmama je samo to, kako sami kažu, svaka pjesma o Damaciji postane hit barem u Dalmaciji, i taj su recept pogodili. Slijedili su The Horrors, mladi band, doveden u pravom trenutku o kojem će se još pisati, odradili su odličnu svirku. Iako su Dječaci zbog gore navedenih razloga pokupili publiku, Horrosi su svojim stilom koji podsjeća na Joy Divison, i s moćnim muškim vokalom, ostavili jako dobar dojam. The Vaccines su digli atmosferu na nešto viši nivo, na bini su se našli dečki koji inspiraciju za svoj modni stil još uvijek pronalaze u 70-tim, no glazbeni utjecaj vuku od Ramonesa i Strokesa, pa tko voli, taj je i uživao.
Zadnji dan sasvim legitimno obilježila je melankolija The XX-a, atmosferičan, prigušeni koncert opravdano jednih od najvećih zvijezda hipsterske slijedbe. Prije njih u maniri američkih festivala s korijenima od Woodstocka rasturali su The Jon Spencer Blues Explosion. Prava ''muška'' svirka iskusnog trojca koji svoje instrumente rabi do kraja baš poput motora ili neke druge zvjerske igračke.





