Na djelu je kontinuitet jednog nehumanog ideološkog predloška, kontinuitet jedne nehumane politike i kontinuitet nepodnošljivog odnosa prema čovjeku-građaninu. Jedino je Š zamijenjeno sa S. Inače: ništa novog pod suncem. Već gotovo mjesec i pol čekam odgovor Ministarstva znanosti, visokog obrazovanja i sporta (MZOS) na svoj polemički komentar negativnog odgovora na žalbu zbog odluke o prekidu provedbe znanstvenog projekta kojem sam voditelj. Citiram tekst odluke:
Drznuo sam se ukazati na konkretne primjere neodgovornog, aljkavog i nepravednog evaluiranja znanstvenih projekata koje je nedavno MZOS proveo
"Provedba znanstvenog projekta je prekinuta nakon razdoblja od tri godine, na koliko je i ugovoreno trajanje, tj. financiranje projekta zbog nedostatne znanstvene produktivnosti. Objavljeni znanstveni radovi su pokazatelji uspješnosti rada na znanstvenom projektu te, iako cijenimo napore i rezultate rada na projektu koje navodite u žalbi, stav Ministarstva je da stručni poslovi koji su rađeni u laboratoriju ne mogu biti osnova za daljnje financiranje znanstvenog projekta."
Pomoćnik ministra za znanost, dr. sc. Saša Zelenika, nije našao za shodno odgovoriti, mada je osobno potpisao citirani tekst. Izostala je čak i suha, nemaštovita birokratska kreacija slijepa za sve argumente, poput one citirane. Odlučio se je za ignoriranje i time odabrao pristup koji više od svega govori o njegovim stavovima i habitusu. MZOS radi na uvođenju školskog predmeta koji bi se imao zvati "Građanski odgoj", premda je i ono samo na nivou ispod elementarne građanske pristojnosti.
Odluka da se na službeni dopis ne odgovori nije iznenađujuća. Drznuo sam se, naime, ukazati na konkretne primjere neodgovornog, aljkavog i nepravednog evaluiranja znanstvenih projekata koje je nedavno MZOS proveo. Dio tih nepravdi skrivio je bivši MZOŠ, ali to ne ekskulpira sadašnji MZOS, jer su sadašnju vlast građani i birali zbog ispravljanja loših odluka bivše vlasti. Neki znanstveni projekti koje je sadašnji MZOS administrativno dokinuo su upravo žrtve loše politike bivšeg MZOŠ-a. Nastavivši skarednu politiku sadašnji je MZOS neznanstvenom, nepravednom, rigidnom i neselektivnom evaluacijom i odlukama o dokidanju nekih projekata zapravo ekskulpirao katastrofalnu znanstvenu politiku bivšeg ministarstva.
Ovakvom politikom MZOS šalje znanost u smrt na isti način, kako je to radio bivši MZOŠ
Pomoćnik ministra za znanost je pokazao i posvemašnju nezainteresiranost za probleme koje su pojedini projekti imali zbog neadekvatnog financiranja, pak je to odlučio riješiti kažnjavanjem voditelja znanstvenih projekata i suradnika. A krivi su jer im je bivši MZOŠ dodijelio nerealno mala sredstva za provođenje projekata, što pak je rezultiralo kašnjenjem izvršenja. Takve je postupke pomoćnik ministra opravdao ciničnim kvazi-argumentima, kojima ignorira tehnologiju eksperimentalnog znanstvenog rada hineći da ne razumije, kako je adekvatni eksperimentalni uređaj osnova od koje se polazi, a gradnja mjernog uređaja da je znanstveni, a ne stručni poduhvat. Pogotovo je to tako u fundamentalnim istraživanjima. Stvaralački proces u znanosti se, naime, rijetko kad zasniva na korištenju black box uređaja, koji se kupuju na tržištu, već je najčešće potrebno u vlastitom laboratoriju osmisliti i izgraditi sofisticirane uređaje. I to je onda znanstvena inovacija.
Pomoćnik ministra za znanost se pravi da to ne razumije. Umjesto očekivane podrške radije je odlučio kazniti i znanstveno dezavuirati ljude jer su se u gotovo nemogućim uvjetima drznuli upustiti u jednu znanstvenu pustolovinu, iako samo takvi poduhvati mogu u znanosti nešto stvoriti. Odlukom o dokinuću projekta koju je osobno potpisao, pomoćnik ministra je odlučio da se 70 000 kuna koji su već uloženi u projekt baci u vjetar.
Iz objavljene liste projekata kojima se nastavlja financiranje evidentno da se MZOS nije konzistentno držao vlastitih kriterija. Kao primjer spominjemo dva projekta, vezana uz isti laboratorij, koji su dobili prolaznu ocjenu usprkos provjerljivih činjenica koje im ne idu u prilog
U žalbi sam kao voditelj projekta apelirao da se to izbjegne i da se projekt financira do kraja, barem do bijednih 90 000 kuna koliko je projektu bivši MZOŠ udijelio. Na taj bi se način projekt ipak nekako doveo do završetka. Odlukom koju je potpisao pomoćnik ministra to je onemogućeno. Javno pitam ne obnašatelja funkcije pomoćnika ministra, nego znanstvenika Zeleniku: mislite li stvarno da je moguće nešto na vrijeme napraviti uz bijedno financiranje od 30 000 kn godišnje, odnosno 90 000 kn za tri godine, koliko je bivši MZOŠ dodijelio jednom eksperimentalnom projektu? Pa zar nije skaredno da je bivši MZOŠ projektu dodijelio godišnja sredstva u iznosu jedne malo bolje mjesečne plaće, iako je u prijedlogu projekta tražen realan iznos sredstava za financiranje od 185 000 kuna po godini, odnosno 556 000 Kn za tri godine? A radi se o značajnom fundamentalnom eksperimentu koji još nigdje nije izveden. Reprezentativna ekipa iz dva znanstvena instituta koja se okupila oko ovog projekta, željela je u našim uvjetima napraviti nešto što bi utrlo put ka novumu i tako pokazati da se i sa skromnijim sredstvima može raditi fundamentalna znanost na svjetskoj razini. Očito je bio promašaj ići u takav pothvat, jer se to ovdje ne cijeni. Bilo bi, čini se, bolje da se išlo dobro utabanim stazama i na "tekućoj vrpci" publiciralo niz bezličnih "ziheraških" radova i tako varalo "porezne obveznike".
Svojom je odlukom pomoćnik ministra za znanost poslao jako lošu poruku znanstvenicima, da se ni u kojem slučaju ne usude ovdje, kod kuće, ići u nešto novo ukoliko to neće donijeti profit nekom poduzetniku (ah, kako to gordo zvuči), jer izvrsnost mora biti korisna i profitabilna, inače - to nije. I još: nemate vi "gospodo" znanstvenici što misliti, nego izvolite raditi ono što vam mi "gore" skrojimo kao strateški cilj (Veži konja gdje ti aga kaže), jer ste ionako samo potrošni "ljudski resurs". Ovakvom politikom MZOS šalje znanost u smrt na isti način, kako je to radio bivši MZOŠ. U oba slučaja se pokazalo da znanost kao znanost više i nije važna, nego je u igri provođenje jedne rigidne vazalske politike kreirane i nametnute od svjetskih i europskih centara ekonomske, vojne i političke moći.
MZOS je, glumeći strogoću, odlučio administrativno zabraniti daljnje izvođenje ukupnog broja od 71 projekta (prošlo ih je 1919) čak i u slučaju da suradnici na projektu žele nastaviti rad bez financiranja. Ta podjela na projekte kojima se nastavlja financiranje, na projekte kojima se prekida financiranje, ali se dozvoljava daljnje izvođenje i one kojima se zabranjuje daljnje izvođenje je skaredna. Ta treća kategorija je posebno skandalozna jer implicira gušenje slobode znanstvenog rada i inicijative. Međutim, to još nije cijela priča, jer je iz objavljene liste projekata kojima se nastavlja financiranje evidentno da se MZOS nije konzistentno držao vlastitih kriterija. Kao primjer spominjemo dva projekta, vezana uz isti laboratorij, koji su dobili prolaznu ocjenu usprkos provjerljivih činjenica koje im ne idu u prilog. Iz popisa objavljenih radova po projektima u Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji (CROSBI) je evidentno da su popisi objavljenih radova za oba ta projekta gotovo identični: od 27 radova navedenih u jednom projektu i 25 radova navedenih u drugom projektu njih 23 se navodi u popisima radova jednog i drugog projekta. Na djelu je, dakle, prevara zbog koje MZOS isti posao plaća dva puta. Na teret poreznih obveznika, dakako. Evaluatori projekata su bili ili krajnje aljkavi i neodgovorni, pa nisu primijetili prevaru, ili se radi o smišljenoj korupciji. Stvar je evidentno zrela za ovakvu ili onakvu istragu i postupak pred etičkim povjerenstvom. Da stvar bude gora, upitna je i kompetentnost voditelja tih projekata, jer nisu iz struke koju ti projekti zahtijevaju, a jedan od njih se jedva pojavljuje u popisu autora znanstvenih radova. Usprkos svemu tim je projektima naknadno još i produženo financiranje do 31. listopada 2012. godine.
Evaluatori projekata su bili ili krajnje aljkavi i neodgovorni, pa nisu primijetili prevaru, ili se radi o smišljenoj korupciji
Svima vama, koji s pozicije samozvane intelektualne elite vrlo zainteresirane za svoj dio kolača toj oligarhiji služite, odgovaraju ljudi koji bespogovorno slušaju, a za uzvrat im se dozvoljavaju ovakve ili onakve "nepodopštine"
Kako bilo da bilo, ne odgovorivši na dopis, pomoćnik ministra je pokazao pravo lice. Postupio je upravo onako kako se moglo pretpostaviti. Jer, tko je uopće taj "bundžija", da bi se jedan pomoćnik ministra potrudio spustiti na njegov nivo? Pa, pomoćnik ministra ionako misli da mu je uloga u tome da znanstvenike u Hrvatskoj "disciplinira", kako bi se ponašali europejski i svjetski, ali bez adekvatnih uvjeta za rad. Sve je to dio one iste simptomatike podređenosti i nadređenosti, kojom je impregnirano ovo društvo, a koju sam jednim dijelom zahvatio u svojim dopisima i drugim materijalima. Tada sam imao još malo nade (ili iluziju nade) da će od moga nastojanja biti neke koristi kako za znanost, tako i za promjenu ideološke paradigme koja uništava ovo društvo. Očito sam se prevario, jer se protiv nasilja ciničnog uma ne može ići metodama takozvane građanske demokracije. Više zapravo i nije riječ o znanosti, nego o moći koju vlasnička oligarhija preko države prakticira prema znanosti, kako bi je što više upregla u stvaranje profita, a znanstvenike (a, dakako, i ostale radnike) još podvrgla i perverziji zvanoj tržište rada. Zato svima vama, koji s pozicije samozvane intelektualne elite vrlo zainteresirane za svoj dio kolača toj oligarhiji služite, odgovaraju ljudi koji bespogovorno slušaju, a za uzvrat im se dozvoljavaju ovakve ili onakve "nepodopštine". Takvi su danas na cijeni i s takvima se računa. Tu mjesta za kritički pristup zbiljnosti nema, a nema mjesta ni za principijelne ljude koji znaju kritički misliti i iskoračiti iz horizonta osobnog interesa. Takve se uništava iz sasvim prizemnih razloga, a ponekad i zbog osobne taštine. Uostalom, tko smo uopće mi koji se usuđujemo podvrgnuti kritici postupke (Nacrt Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, na primjer) neprikosnovenih moćnika (prijašnjih ili sadašnjih - svejedno) koji misle da sve znaju i imaju moć nametati za čovjeka pogubnu ideologiju? Znanost tu više uopće nije važna, a ni obrazovanje i kultura, osim u onoj mjeri u kojoj služe interesima plutokracije i njezinim serviserima - pripadnicima "intelektualnih" elita. Ta se ideologija već pokazuje pogubnom kako za znanost tako i za cijelo društvo, a "ceh" već sad plaćaju oni koji stvarno žele raditi i stvarati, ali ih se etiketira neodgovornim lijenčinama.
Gospodine pomoćniče ministra za zananost, osobno smatram, da sam ovim tekstom, ukazavši na nepravdu, varanje poreznih obveznika, prodavanje magle pod znanost i zloupotrebe u korist osobnog interesa, izvršio svoju građansku dužnost. A Vi? Jeste li Vi išta učinili?
