Slovenija između privatizacije i samoupravljanja

Prema posljednjim anketama, nova Stranka Mire Cerara mogla bi dobiti najviše glasova na nedjeljnim prijevremenim parlamentarnim izborima u Sloveniji. Druga najjača stranka vjerojatno će u novom zasjedanju biti Slovenska demokratska stranka Janeza Janše, koji je osuđen i zatvoren zbog korupcije u aferi "Patria". Izbori u Sloveniji dešavaju se u okolnostima sve intenzivnijih najava o masovnoj privatizaciji tvrtki u vlasništvu države, ponajprije onih koje je Slovenija faktički nacionalizirala spašavajući dominantno državne banke njezinih loših kredita. Na margini slovenske mainstream politike stoji Udružena ljevica, koalicija koja se žestoko protivi nadolazećim privatizacijskim ciklusima, smatrajući da je ovo jedinstvena prilika da se u Sloveniji promijeni postojeća ekonomska paradigma. Riječ je o mladoj političkoj opciji koja se zalaže za demokratski socijalizam te uvođenje ekonomske demokracije kroz radničku kontrolu poduzeća i izbor direktora uz snažno poticanje radničkog dioničarstva i samoupravljanja. "Udružena ljevica se nada da će prvi put kao radikalno lijeva politička opcija nakon dvadeset godina doći u slovenski parlament. Za to nam treba četiri posto glasova. Prema anketma, zasad imamo nešto manje od tog, ali nam istovremeno raste potpora iz dana u dan", kaže u intervjuu za "H-Alter" Luka Mesec, koordinator Ujedinjene ljevice, koja okuplja Inicijativu za demokratski socijalizam (IDS), Demokratsku stranka rada (DSD) i Stranku za održivi razvoj Slovenije i ekosocijalizam (TRS).

Brojni analitičari ove izbore karakteriziraju kao najvažnije u nezavisnoj Sloveniji. Koji je vaš stav?

Slažem se. Slovenija se nalazi u trenutku u kojem smo nacionalizirali veliki dio slovenskog gospodarstva preko takozvane slabe banke, financijske ustanove u koju su prebačeni loši krediti slovenskih banaka. Sljedeća vlada će odrediti smjer toga državnog vlasništva. U tom su kontekstu izbori najbitniji. Nude se dva puta. Jedan je da se krene putem privatizacije, a drugi je ono što mi predlažemo: da se to državno vlasništvo iskoristi kao strateška prednost Slovenije.

^{Foto: Zdruzena levica/Facebook}

Na koji način?

Smatramo da je trenutni veliki postotak vlasništva države u tvrtkama naša velika prilika u kojoj se treba prekinuti s praksama iz zadnjih dvadeset godina. Imali smo privatna vlasništva, preko kojih su menadžeri mešetarili i uništavali poduzeća. Druga praksa se dešavala u tvrtkama u državnom vlasništvu, gdje su se stranke na vlasti ponašale kao da je to njihova privatna svojina. Slovenija je, s druge strane, u Jugoslaviji imala velike koncerne, poput Iskre, koja je konkurirala velikim međunarodnim tvrtkama. Te su se tvrtke raspale i smanjile, postavši podizvođači za druge europske kompanije. S tim je Slovenija osuđena na europsku periferiju. No, sada kada u rukama ima velike količine vlasništva, Slovenija ima mogućnost da s javnim investicijama izgradi lance poduzeća koji bi proizvodili konačan proizvod za svjetska tržišta i tako uspostavili jake gospodarske temelje. Smatramo, dakle, da je konačno došlo vrijeme za treći put, u kojem bi radnici odlučivali o upravljanju poduzećima.

Vaš ekonomski model ide upravo u tom smjeru. Možete li precizirati o čemu je riječ?

Naš osnovni prijedlog je da se na makrorazini prekine s vjerovanjem u efikasnost tržišnih mehanizama i da se država aktivno uključi u gospodarstvo. Osim spomenute izgradnje gospodarskih sektora u kojima Slovenija ima komparativne prednosti, poput elektrotehnike, drvoprerađivačke industrija i energetike, trebamo demokratizirati državne i ekonomske institucije. To znači da zagovaramo radničko samoupravljanje te demokratizaciju banaka kroz državne i zadružne banke, u kojima bi građani odlučivali o prioritetima od javnog interesa. Tražimo i demokratizaciju investicijskih politika države. Vlada po našem mišljenju ne bi trebala sama odlučivati o investicijama, nego društvo kroz demokratske mehanizme.

Prema našem mišljenju, radnici u Mercatoru i drugim tvrtkama u državnom vlasništvu imali su i imaju pravo odlučivati glede njihovog upravljanja. U Mercatoru, međutim, nitko nije pitao radnike što hoće. O prodaji je odlučila vlada, zajedno s bankama

Zadrugarstvo je također jedno od mogućih oblika samoupravljanja. Ključno je da je Slovenija slabom bankom uložila više od četiri milijardi eura u slovenske banke da ih dokapitalizira. Na taj su način dionički udjeli brojnih kompanija završili u vlasništvu države, čime se otvorio put za radničko upravljanje poduzećima. Suprotno tomu, Nova ljubljanska banka, koju su također dokapitalizirali građani Slovenije na ovaj način, sada prodaje svoj udjel Agrokoru. Prema našem mišljenju, radnici u Mercatoru i drugim tvrtkama u državnom vlasništvu imali su i imaju pravo odlučivati glede njihovog upravljanja. U Mercatoru, međutim, nitko nije pitao radnike što hoće. O prodaji je odlučila vlada, zajedno s bankama.

Kako slovenska javnost recipira vaše ideje?

Imamo dobru podršku u slovenskoj javnosti. Najveći problem uoči izbora, što se odražava na rejting, je politički pragmatizam birača. Ljudi će glasati za Cerara samo da Janša ne dobije izbore. S druge strane, ankete su nam na početku davale mali postotak, pa se dio građana rukovodio logikom da smo im simpatični, ali da ipak neće bacati svoj glas uzalud. No, sad se trend poboljšava, popularnost nam evidentno raste, tako da mislimo da su nam velike šanse za ulazak u Parlament, pogotovo nakon što iznesemo svoje ideje na predstojećim televizijskim suočavanjima.

Ima li, osim vaše političke opcije, i drugih partija koje zagovaraju slične programe, pogotovo kad je riječ o najjačim opcijama?

Sve druge stranke se ponašaju kao da je neoliberalizam jedina mogućnost. Ili, u najboljem slučaju socijaldemokrata, govori se o nekakvom socijalnom liberalizmu. Još smo dakle daleko od koalicijskih partnera u parlamentu koji se slažu s našim prijedlozima. No, u zadnje je vrijeme vidljivo kako se političko polje u Sloveniji počelo pomjerati u lijevo, većim dijelom zahvaljujući pojavom Udružene ljevice. Socijalna demokracija u nekim stavovima nikad nije bila toliko lijeva kao sad jer su shvatili da se na ljevici formira jasna alternativa, poput Die Linkea u Njemačkoj. Sada nam retorikom pokušavaju preuzeti našu platformu. Radi se, najvjerojatnije, o predizbornom manevru, ali je s druge strane dobro da se nakon naše pojave u političkom životu počelo razgovarati o idejama koje promoviramo.

Foto: Zdruzena levica/Facebook

Kao prvi kandidati za privatizaciju spominju se Telekom, Adria Airways, Luka Kopar te dodatnih dvanaest tvrtki. U drugom valu privatizacije spominje se još 85 tvrtki. Koliko bi to moglo utjecati na gospodarsku sliku Slovenije?

Dosadašnje dvije privatizacije iz tog novog vala daju nam određenu percepciju. Riječ je o Mercatoru i proizvođaču boja, Heliosu, čije privatizacije ne ulijevaju optimizam. Helios je prodan austrijskom financijskom hedge fondu, koji je obećao da neće biti otpuštanja. Desila su se dva vala otpuštanja. Prije privatizacije je otpušteno sto a nakon 150 radnica. Sam proces preuzimanja nalikovao je na tajkunska preuzimanja. Kupili su firmu i odmah je prebacili na drugu firmu, tako da je dug od sto milijuna eura povećan na 407 milijuna eura duga.

Kod vas je privatizacija došla dosta kasnije nego u Hrvatskoj. Je li to jedan od razloga zašto ste imali bolju ekonomsku i socijalnu situaciju u Sloveniji?

Slovenija je bila u boljoj poziciji upravo jer se nisu desile velike privatizacije. No, ništa još nije izgubljeno, i mislim da radnici imaju povod i razlog upravo kroz sve ove loše primjere koje se događaju u Mercatoru i Heliosu organizirati se u frontu protiv privatizacije.

Slovenija svake godine dobiva preporuke iz Bruxellesa, ali je krajnja odluka i odgovornost na našoj državi. To su preporuke, a ne zapovjedi. Država ih ne treba provoditi, a čak i da su jasne direktive, potrebno je pružiti otpor protiv njih, a ne samo slijepo slušati naredbe iz europskog centra

Sigurno bi došlo do pritiska na poduzeća da racionaliziraju proizvodnju. U situaciji kad su bez kapitala, i kad dolaze zahtjevi za modernizaciju i ulaganje u bolje proizvođačke tehnike, to znači da će se cijene smanjivati kresanjem radničkih prava.

Predviđate li sličnu sudbinu Mercatoru?

Mercator je naše najveće poduzeće s 32 tisuća zaposlenih, a ukupno sto tisuća ljudi ovisi o ovoj kompaniji. Uspostavljen je kao distribucijska mreža za slovenske proizvode. Problem je da se takvu važnu tvrtku prodaje kupcu koji ima 2,5 milijardi kuna duga i koji kasni do devet mjeseci svojim dobavljačima. To je jako loše za slovensko gospodarstvo, jer će Agrokor vjerojatno napraviti slično kao i kupac Heliosa: kupnju će prebaciti na Mercator, koji će onda sam morati otplaćivati svoju kupovinu. A kako Agrokor ima praksu višemjesečnog kašnjenja isplate dobavljača, u Sloveniji bi moglo doći i do njihovog uništenja.

Je li moguća nova mobilizacija građana i prvenstveno radnika javnih kompanija te pobuna protiv privatizacije i smanjenja plaća?

Moguće je, ali nitko ne zna hoće li se to dogoditi, kao ni u prijašnjim slučajevima. Mi ćemo uraditi sve da mobiliziramo javnost protiv vala privatizacije.

Organizirat ćete nove prosvjede?

Da. Prekjučer smo mapirali privatizaciju u Ljubljani. Put smo završili pred zgradom Telekoma, sljedećeg kandidata za privatizaciju, pokušavajući tako stvoriti opoziciju na terenu i dati poticaj radnicima na okupljanje i angažman protiv ovih tendencija.

Koliko ti zahtjevi dolaze iz centara EU, a koliko su posljedica izravnog djelovanja slovenske elite?

Slovenija svake godine dobiva preporuke iz Bruxellesa, ali je krajnja odluka i odgovornost na našoj državi. To su preporuke, a ne zapovjedi. Država ih ne treba provoditi, a čak i da su jasne direktive, potrebno je pružiti otpor protiv njih, a ne samo slijepo slušati naredbe iz europskog centra.

Kad je riječ o europskom centru, jesu li moguće promjene nakon rezultata na Europskom parlamentu, ako gledamo rast krajnje desnice i ljevice?

Svakako jača opozicija protiv postojećih opcija. No, budući da su pučani dobili najviše glasova i da će Juncker vjerojatno biti šef Komisije, to znači da se zasad ništa neće promijeniti u Europi.

Na razini Europske komisije se neće desiti promjene, ali mislim da će s druge strane jačati socijalni otpor građana prema tim politikama, kao i država članica na periferiji. Sve je, primjerice, izglednije da će Syriza voditi grčku vladu. Opozicija jača, ali postojeće stanje je zasad status quo

Nažalost, mislim da hoće. Na razini Europske komisije se neće desiti promjene, ali mislim da će s druge strane jačati socijalni otpor građana prema tim politikama, kao i država članica na periferiji. Sve je, primjerice, izglednije da će Syriza voditi grčku vladu. Opozicija jača, ali postojeće stanje je zasad status quo.

Može li ljevica konačno iskoristiti krizne okolnosti u EU, njezine uzroke i posljedice, za rast popularnosti, među ostalim i preko konkretnijih transnacionalnih lijevih koalicija?

Mislim da će se to definitivno dogoditi. Dosad to nije bilo moguće. Kad je kriza počela, ljevica nije bila organizirana ni pripremljena s jasnim pozicijama u Europi. Sad kroz napredovanje krize je suvremena ljevica postala glas protestnog pokreta kojeg smo vidjeli prošle godine u Europi. To je razlog zašto ljevica raste jer proizlazi iz nezadovoljstva građana i ekonomske krize. Dosad je pak bila dezorijentirana i bez konkretnog programa te izgubljena u postsocijalističkoj epohi. Što se tiče nas, mi ćemo uskoro vjerojatno postati članica Europske ljevice. Svi su nas podržali u predizbornom razdoblju, od Syrize do Die Linkea.

Janšina komunistička urota

Izgledni pobjednik slovenskih izbora je Stranka Mire Cerara. Kako gledate na njihov program?

Cerarova stranka zastupa nekakav konzervativni liberalizam. Imaju liberalne politike, ali kada je riječ o gej pravima i pravima žena, tu je riječ o konzervativizmu. S druge se strane zalažu za privatizaciju i mjere štednje. Premda se predstavljaju kao ljevica, rekao bih da je riječ o desnoj političkoj opciji.

Janez Janša je u zatvoru, a stranka mu je druga po popularnosti. Kako to komentirate?

Janša 30 godina gura istu antikomunističku priču koju podržava enormna glasačka mašinerija njegove stranke, disciplinirano izlazeći na svake izbore. Komunizam je po njemu zlo koje je odgovorno za sve probleme u Sloveniji, počevši od Drugog svjetskog rata, pa do regresije Slovenije kroz Jugoslaviju koja je, po njemu, odgovorna i za tajkunizaciju. I danas, smatra, u pozadini imamo iste ljude koji sve to rade preko medija i pravosuđa. Njegov odlazak iza rešetaka također je, naravno, komunistička urota.