Hazba Hasanović nedavno se vratila iz Bosne i Hercegovine, gdje je provela dva mjeseca kako bi pribavila biometrijsku putovnicu i osobnu iskaznicu. Odsjela je kod suprugove deveteročlane obitelji u Zavidovićima, a kako bi si mogla priuštiti hranu morala je prositi na ulici. Sada ima dokumente, no njeno četvero djece i dalje ih nema i stoga nije u mogućnosti koristiti osnovna prava kao što su pravo na obrazovanje, pravo na zdravstvenu zaštitu ili pravo na rad.
Hazba je rođena 1978. godine u Zadru. U rodnom listu joj stoji da je Bosanka, iako u BiH nije bila upisana u matičnu knjigu rođenih. "Moja mama mene rodila, ostavila me kod bake. Tata se oženio, mama se preudala, nisam je više vidjela, poslije je umrla. Nikad me nisu prihvatili kao svoje dijete. Moj tata ima hrvatske dokumente, u Dumovcu ima kuću, svoju obitelj, ali moja ga nikad nije zanimala". Njen nevjenčani suprug Jusuf Bajerić u Hrvatsku je došao 1995. godine kao izbjeglica i ovdje upoznao Hazbu. Godine 2003. izgubio je izbjeglički status. Jusuf trenutno čeka da mu se odobri privremeni boravak na godinu dana. "Nemamo nikakve uvjete za život. Nemamo socijalnu pomoć. Plaćali smo stan 600 kuna mjesečno, ali nismo više imali od čega plaćati, pa je vlasnik, isto je Rom, prestao dolaziti, ali ne znam koliko će to trajati," priča Hazba.
Trogodišnji Eduardo jedan je od četvero djece Hazbe Hasanović koja nemaju reguliran boravak u Hrvatskoj.Hazbina situacija nipošto nije izuzetak. Brojni ljudi u Hrvatskoj – većinom pripadnici romske nacionalne manjine – nemaju nikakve osobne dokumente unatoč tome što su ovdje rođeni i nikada nisu napustili zemlju. Ne treba posebno napominjati da su problemi s kojima se suočava romska zajednica mnogostruki i složeni – od društvene i fizičke getoizacije, socioekonomskih poteškoća, pa do nereguliranog pravnog statusa unutar Republike Hrvatske. Upravo je potonji problem bio povod našem posjetu Hazbinoj obitelji, koja živi u izuzetno lošim uvjetima, bez struje i vode, u oronuloj kućici na zagrebačkoj Peščenici koju dijele s još jednom obitelji.
U današnjem svijetu državljanstvo predstavlja pravnu poveznicu između pojedinca i države, koja osim osjećaja pripadnosti i punopravnog sudjelovanja u društvu pruža i pristup širokom spektru prava. Neposjedovanje državljanstva (apatridnost) ima ozbiljne posljedice na kvalitetu života pojedinaca i njihovih obitelji: prepriječen im je pristup zaposlenju, braku, obrazovanju, stanovanju, zdravstvenom i mirovinskom sustavu te mnogim drugim područjima koje većina stanovnika uzima zdravo za gotovo. Prava i obveze apatrida i država potpisnica definirana su 1954. godine Konvencijom UN-a o pravnom statusu osoba bez državljanstva, čija je 60. obljetnica usvajanja obilježena 5. studenog okruglim stolom "Statusna pitanja Roma u Republici Hrvatskoj: dosadašnja postignuća i izazovi u budućnosti" održanim u Slavonskom Brodu.
Procjenjuje se da u svijetu ima oko 10 milijuna osoba bez državljanstva, dok ih je u Hrvatskoj, prema posljednjim procjenama UNHCR-a, gotovo tri tisuće. Međutim, ta brojka je vjerojatno puno veća, a problem je u tome što nema pouzdanih mehanizama za utvrđivanje točnog broja neregistriranih osoba. Prema zadnjem službenom popisu stanovništva, u Hrvatskoj živi 16 975 deklariranih Roma, no stručnjaci smatraju da ih zapravo ima između 30 i 40 tisuća. Nadalje se procjenjuje da više od dvije trećine romske populacije nema važeću putovnicu te da je čak 25 posto Roma u Hrvatskoj "nevidljivo" pred zakonom zbog neposjedovanja dokumenata.
"Nemamo uvjete, djeca nemaju gdje pisati zadaću, izgubili su volju. Ne mogu dobiti ni svjedodžbu."
"Neregulirani pravni status velikog broja Roma jedan je od glavnih generatora kontinuirane reprodukcije njihove društvene marginaliziranosti," ističu Ivan Burić i Dragan Bagić u nedavno objavljenoj publikaciji Romska svakodnevica u Hrvatskoj: Prepreke i mogućnosti za promjenu u izdanju agencije UN-a u Hrvatskoj. Najčešći razlozi nereguliranog pravnog statusa u skladu sa Zakonom o državljanstvu i Zakonom o strancima su neinformiranost, složena administrativna procedura, nedostatak financijskih sredstava, poteškoće pri pribavljanju određenih dokumenata i strah od sankcija.
Većina osoba bez državljanstva rođena je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća u jednoj od država bivše Jugoslavije, a dio njih Iz financijskih razloga većina Roma s nereguliranim pravnim statusom ne može sebi priuštiti putovanje u drugu državu i boravak u njoj došao je u Hrvatsku za vrijeme rata ili migracijom iz Njemačke ili Italije. Osobama koje su imale uređen status kao izbjeglice, a koji je u međuvremenu istekao, MUP odobrava privremeni ili stalni boravak, za što je potrebno posjedovati valjanu putnu ispravu matične zemlje, sredstva za uzdržavanje i zdravstveno osiguranje (od čega su izuzete samo osobe kojima je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga).
Nataša Kovačević, izvršna direktorica Informativno-pravnog centra iz Slavonskog Broda, objašnjava da je većini stranaca koji nisu zadovoljavali sve uvjete MUP u pravilu odobravao boravak iz humanitarnih razloga na godinu dana, a prije isteka roka osoba je morala podnijeti novi zahtjev. "Međutim, stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona o strancima 2013. godine odobravanje boravka se u teoriji olakšalo, ali u praksi su se pojavile nove poteškoće. Na primjer, sada se inzistira na posjedovanju putnih isprava kao glavnog uvjeta, što je problem pripadnicima romske nacionalne manjine koji imaju državljanstvo Srbije, BiH, Makedonije ili Kosova. Naime, njihove stare putne isprave prestale su važiti uvođenjem biometrijskih, a da bi ishodile novu, moraju napustiti teritorij RH i otići u matičnu zemlju budući da konzularna predstavništva tih zemalja u Hrvatskoj nemaju opremu za izdavanje biometrijskih putovnica. Za većinu naših stranaka to je nemoguća misija."
Iz financijskih razloga većina Roma s nereguliranim pravnim statusom ne može sebi priuštiti putovanje u drugu državu i boravak u njoj, koji obično potraje od nekoliko tjedana do dva mjeseca, koliko je potrebno za pribavljanje dokumenata. "Kompleksnost birokratskih procedura između dviju država bitan je faktor jer je rješavanje pravnog statusa u Hrvatskoj direktno povezano s rješavanjem pravnog statusa u drugimZbog nereguliranog pravnog statusa Romi su suočeni s tri tipična problema: nemogućnošću legalnog zapošljavanja i znatnijeg poboljšanja ekonomskog statusa; nemogućnošću rješavanja pravnog statusa djece; te zdravstvenim problemima i osjećajem društvene izoliranosti i besperspektivnosti državama (ispis iz državljanstva druge države). Drugim riječima, ovi pripadnici romske zajednice u različitim slučajevima zapravo trebaju prijeći 'dvostruku administrativnu proceduru,'" ističu Burić i Bagić.
To je osobito problem kada je riječ o majkama, jer dolazi do razdvojenosti obitelji pri čemu najviše pate djeca. Hazba je provela dva mjeseca u BiH kako bi ishodila dokumente, živeći na rubu oskudice, a ni to ne bi bilo moguće da nije imala rodbinu kod koje je mogla odsjesti.
Zbog nereguliranog pravnog statusa, nastavljaju Burić i Bagić, Romi su suočeni s tri tipična problema: nemogućnošću legalnog zapošljavanja i znatnijeg poboljšanja ekonomskog statusa; nemogućnošću rješavanja pravnog statusa djece; te zdravstvenim problemima i osjećajem društvene izoliranosti i besperspektivnosti. "Upravo je problem djece, reguliranje njihovih prava, najčešće istaknuti problem od strane Roma s nereguliranim pravnim statusom. Pritom su kao njegove najistaknutije posljedice naglašeni problemi zdravstvenog osiguranja, prava na dječji doplatak, priznavanja očinstva/majčinstva te upisa djece u školu."
Hazba i Jusuf imaju četvero djece: Renata (18), Renatu (16), Leonarda (10) i Eduarda (3). Oni nemaju reguliran boravak, a da bi im osigurala dokumente, Hazba bi opet morala otputovati u Bosnu. Eduardo ima rješenje Centra za socijalnu skrb o određivanju imena i podatak o majci, ali nije upisan u matičnu knjigu rođenih. Leonardo ima samo obavijest iz bolnice o rođenju i upisan je kao "nepoznati Hasanović" (također nije upisan u matičnu knjigu). Djeca su neko vrijeme pohađala školu, ali su bila prisiljena prestati. Renato je završio peti razred, a Renata sedmi. "Oni se trude," kaže Hazba, "hoće ići u školu, ali mi nemamo ništa od te škole. Nemamo uvjete, djeca nemaju gdje pisati zadaću, izgubili su volju. Ne mogu dobiti ni svjedodžbu."
Najstarijeg sina, koji ima rodni list i uvjerenje o državljanstvu BiH, Hazba je rodila na zdravstvenu iskaznicu suprugove rođakinje, zbog čega Najstarijeg sina, koji ima rodni list i uvjerenje o državljanstvu BiH, Hazba je rodila na zdravstvenu iskaznicu suprugove rođakinje, zbog čega sada ima komplikacije jer mora zatražiti medicinsko vještačenje u svrhu utvrđivanja majčinstva sada ima komplikacije jer mora zatražiti medicinsko vještačenje u svrhu utvrđivanja majčinstva. Za ostalu djecu potrebno je pokrenuti postupak naknadnog upisa, u čemu im pomaže udruga Vaša prava BiH, članica mreže WeBLAN (Mreža pružatelja pravne pomoći na Zapadnom Balkanu) koja radi na pribavljanju dokumenata na prostoru regije.
Nevladina udruga Informativno-pravni centar iz Slavonskog Broda uz financijsku potporu UNHCR-a od 2011. godine provodi projekt Besplatna pravna pomoć Romskoj populaciji u reguliranju statusnih prava u Republici Hrvatskoj. Cilj projekta je povećati pravnu i socijalnu inkluziju romske zajednice te olakšati pristup dokumentima kojima se rješavaju statusna pitanja. Kako bi se utvrdilo pravo stanje na terenu, broj osoba bez državljanstva i razlozi zbog kojih osobe nemaju regulirano državljanstvo, boravak ili čak prijavu u matičnu knjigu rođenih, IPC pruža pravnu pomoć u slavonskobrodskom uredu te putem dva mobilna tima koji dva puta tjedno odlaze na teren u posjet romskim naseljima i pokrivaju pet županija (Brodsko-posavsku, Osječko-baranjsku, Vukovarsko-srijemsku, Sisačko-moslavačku i Zagrebačku).
Mobilni timovi sastoje se od pravnog savjetnika i romskog predstavnika. "Smatramo da je naš terenski rad jako bitan jer se na terenu često susrećemo s ljudima koji se rijetko ili nikad ne susreću s institucijama države u kojoj žive. Zahvaljujući našim mobilnim timovima kao i velikom broju pozitivno riješenih predmeta IPC je postao prepoznat unutar tradicionalnih zatvorenih romskih zajednica. Danas, nakon tri godine provedbe projekta, imamo sve veći broj novih slučaja jer se ljudi počinju otvarati i pričati otvoreno o neposjedovanju dokumenata," objašnjava izvršna direktorica IPC-a Nataša Kovačević.
Neđatin Kamberovski: "Da bi se romski problem zaista riješio, a može se riješiti, treba
postojati politička volja, koja u Hrvatskoj trenutno ne postoji."
Bez posredovanja romskog predstavnika Neđatina Kamberovskog, člana mobilnog tima u Zagrebu i predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba, teško bismo došli do Hazbe Hasanović. Predstavnici uvelike olakšavaju pristup romskim zajednicama, identificiraju pojedinačne slučajeve te pomažu komunikaciju između pojedinaca i institucija. "Uključivanjem IPC-a otvorila se Pandorina kutija. Romska zajednica je zatvorena, sve dok ne steknu povjerenje. Zato je IPC uspio, jer jedino kad se izađe na teren može se pomoći Romima. Tek sad vidimo koliko ljudi nema riješen status u RH," objašnjava Kamberovski.
Temeljem Nacionalnog programa za Rome Vlade Republike Hrvatske u svibnju 2004. osnovani su mobilni timovi koji su obišli romska naselja u pet županija. Međutim, Kamberovski smatra da "mobilni timovi nisu zadovoljili zato što se uvijek moraju prilagođavati MUP-u, ne mogu dovoljno često izlaziti na teren, i iz tog razloga puno ljudi je već godinama bez dokumenata." Nacionalna strategija za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine kao jedan od općih ciljeva navodi "potpuno reguliran status u skladu sa zakonskim okvirom (državljanstvo ili stalni boravak) Roma koji imaju čvrstu poveznicu s Republikom Hrvatskom (ili bivšom SRH) do 2020. godine, uz značajnu potporu nadležnih tijela." Kamberovski nije optimističan. "To je samo zlatno slovo na papiru. Da bi se romski problem zaista riješio, a može se riješiti, treba postojati politička volja, koja u Hrvatskoj trenutno ne postoji."
Prema evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, u razdoblju od 30. kolovoza 2007. do 4. siječnja 2012. godine u hrvatsko državljanstvo primljene su samo 234 osobe romske nacionalne manjine.
