Matija i Bojan odrastali su zajedno. Njihovo je prijateljstvo naglo prekinuto kada je Bojan s obitelji, preko noći, napustio stan u kojem su do tada živjeli i otišao bez pozdrava. Bio je početak devedesetih, a oni su spadali među "nepodobne". Bili su pogrešne nacionalnosti. Premlad da bi shvatio ratnu situaciju ili zašto je izgubio prijatelja, Matija ga je petnaest godina kasnije odlučio potražiti. "Mislim da je imao plave oči, kratku kosu, igrao je nogomet... Kako je živio u ulazu do, družili smo se svaki dan, trčali smo okolo po brdima. Odjednom, u petom razredu Bojana više nije bilo. Došlo mi je u glavu - više nema Bojana. Tko će mi sad biti prijatelj? Moram naći novog prijatelja. Gledaš okolo i shvatiš da ti fali. Ide vrijeme, ali točno se sjećam tog osjećaja", objašnjava Matija, sada odrasli muškarac, koji putuje u susret svom prijatelju iz djetinjstva.
"Na ideju za snimanje dokumentarca došao sam kada mi je prijatelj Matija rekao da se ide u Novi Sad susresti sa svojim najboljim prijateljem iz djetinjstva. Odmah sam se sjetio jednog sličnog slučaja iz svog razreda u osnovnoj školi. Odlučio sam uzeti kameru i sjesti s Matijom u vlak kako bih zabilježio njihovu priču", objašnjava Đuro Gavran, autor dokumentarnog filma Bojan.
"Mislim da postoji solidan broj hrvatskih dokumentarnih filmova koji bi se mogli uvrstiti u kategoriju suočavanja s prošlošću. Uglavnom ih snimaju autori koji su imali direktna iskustva s ratom. No, biti će zanimljivo vidjeti što će napraviti nove generacije autora koji se ovom temom bave isključivo preko posljedica rata", objašnjava Gavran u razgovoru za H-Alter te dodaje kako na dokumentarce gleda kao na okidače za diskusiju. "Da bi diskusija urodila plodom, i stvarnim promjenama utjecala na širu društvenu zajednicu, potrebno je puno više od samog filma. Prije svega, potrebni su nam aktivni pojedinci, zdrava politika, volja, angažman, solidarnost, razumijevanje", zaključuje apsolvent Filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti, koji ima i diplomu Grafičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Đuro Gavran (foto: Restart)
djuro-gavran-foto-restart.jpg
Đuro Gavran autor je pet dokumentarnih filmova: Bojan, Kelti, Htjeli smo radnike, a došli su nam ljudi, Veliki dan i Presuda, te dva eksperimentalna filma: Glassballetdancer i Lijepa naša domovino. Za posljednji film Veliki dan osvojio je Grand prix i Nagradu za najbolju režiju na Danima hrvatskog filma 2012 te Nagradu publike na festivalu DOKUart u Bjelovaru.
Njegov film Bojan nastao je u Restart Laboratoriju, programu kontinuirane edukacije, tehničke i sadržajne pomoći mladim autorima u Zagrebu i Hrvatskoj. Uz stručno mentorstvo profesionalnih redatelja, snimatelja i montažera, autori uz vlastitu ili Restartovu ekipu samostalno prolaze kroz cijeli proces produkcije filma, od istraživanja, preko snimanja, do montaže. Tijekom procesa produkcije u svakoj fazi redovito se sastaju sa svojim mentorom, te na raspolaganju imaju snimateljsku i tonsku opremu, te montažu za rad.
Restart je s jedne strane servis, a s druge pravi laboratorij gdje mentori i autori zajednički dolaze do kreativnih rješenja. Restart nudi stručnu sadržajnu i tehničku pomoć svakome tko ima dobru ideju i želi je pretočiti u dokumentarnu formu. Ovakav proces, edukacijski je poligon za prve redateljske korake i dodatno usavrašavanje, te priprema za duže dokumentarne filmove. Program je otvoren za sve dobi i besplatan je.
Redatelj i snimatelj: Đuro Gavran
Producent: Oliver Sertić
Produkcija: Restart laboratorij
Montažerka: Iva Mrkić Glazba: Nenad Kovačić
Trajanje: 13 min.
Godina: 2010.
