Tužbe protiv novinara u građanskim parnicama i veliki novčani iznosi koje su po završetku tih parnica obavezni platiti predstavljaju do sada neviđeni pritisak na javno izgovorenu istinu i pravo građana ove zemlje da tu istinu saznaju. Praksu da se tuže medijske kuće, novine ili portali U svijetu obrnutih vrijednosti koje ovdje vladaju, sada možda i više nego u nekim prošlim razdobljima, skupo se plaća javno izgovorena istinasada sve više zamjenjuju građanske parnice protiv novinara osobno, nanoseći im tešku materijalnu štetu, a takvo postupanje omogućuju sadašnji zakoni koje hitno treba mijenjati.
No, osim štete koju trpe progonjeni novinari, nemjerljivu štetu trpi i čitavo društvo jer se sudstvo ovdje koristi kao institucija cenzure i, što je još gore, šalje novinarima poruku da sami sebe cenzuriraju prije nego što ih cenzuriraju sudovi s nekoliko desetaka tisuća kuna. Otkako postoji samostalna Republika Hrvatska još nije bilo ovako perfidnog i bezočnog pohoda politike, centara moći i pojedinaca protiv javno izgovorene istine. U svijetu obrnutih vrijednosti koje ovdje vladaju, sada možda i više nego u nekim prošlim razdobljima, skupo se plaća javno izgovorena istina. A bilo bi normalno, kao što je uobičajeno u civiliziranom svijetu, da se duševna bol naplaćuje samo za laži i klevete. Otkako postoji samostalna Republika Hrvatska još nije bilo ovako perfidnog i bezočnog pohoda politike, centara moći i pojedinaca protiv javno izgovorene istine
Naši kolege, članovi Hrvatskog društva pisaca, Jurica Pavičić, Ante Tomić i Viktor Ivančić, koji su svojim knjigama i novinarskim radom snažno obogatili hrvatsku književnost i kulturu, izvrgnuti su neprestanim sudskim progonima. Ne zato što pišu nešto što ne stoji, nego zato što prepoznatljivim stilom i uvjerljivim kritičkim rječnikom ili satirom već godinama ovu zemlju pokušavaju učiniti boljom i pravednijom. Posebno zabrinjava što se ovdje ne sudi činjenicama, nego stilu, ne laži, nego rečenicama kojima je istina izgovorena. Stoga se ne radi samo o udaru na novine i novinare, nego i na sve one koji pišu, spisateljice i pisce. Danas se sudi novinarima, sutra će se masovno suditi polemičarima, satiričarima, piscima epigrama ili čak pjesnicima. Da su krajem 19. i tokom 20. st. sudovi ovako dijelili novčane kazne, Matoš bi ostao bez jedinih cipela, a Krleža više ne bi imao ni za šešir.
Ne presuđuje se ovdje samo novinarstvu, ovdje se sudi i književnosti, kulturi i slobodi.
