Članice EU i dalje nisu na razini relevantnih međunarodnih standarda kad je riječ o slobodi izražavanja, budući da je kleveta i dalje kazneno djelo u 23 od svih 28 članica Unije, objavio je Međunarodni novinarski institut (IPI) iz Beča. "U 20 zemalja članica Europske unije predviđene su i zatvorske kazne za klevetu i uvredu, suprotno mišljenju Europskog suda za ljudska prava koji smatra da zatvor općenito u niti jednom slučaju nije prikladna kazna za klevetu", obznanila je organizacija nakon objave novog izvješća o kaznenom djelu klevete u EU.
Kleveta je kazneno djelo i u Bugarskoj, Hrvatskoj te Francuskoj, ali je u ovim zemljama predviđena "samo" financijska globa. Cipar, Estonija, Irska, Rumunjska i Velika Britanija jedine su zemlje članice EU koje su ukinule klevetu kao kazneno djelo protiv privatne osobe
U 15 zemalja, među ostalog Grčkoj i Sloveniji, predviđena je zatvorska kazna do dvije godine, dok je primjerice u Latviji mjesec dana. Najdulje zatvorske kazne za klevetu su u Austriji i Njemačkoj (do pet godina), Italiji (do šest godina) i Slovačkoj (do osam godina). Kleveta je kazneno djelo i u Bugarskoj, Hrvatskoj te Francuskoj, ali je u ovim zemljama predviđena "samo" financijska globa. Cipar, Estonija, Irska, Rumunjska i Velika Britanija jedine su zemlje članice EU koje su ukinule klevetu kao kazneno djelo protiv privatne osobe.
IPI istraživanje pokrivalo je i službene kandidate za pristup EU, uz iznimku Albanije, koja još nije postala članica tog kluba u vrijeme istraživanja. Rezultati su, ovisno o zemljama, poprilično varirali; u Srbiji, Islandu i Turskoj kleveta je također kazneno djelo, ali samo u posljednje dvije za počinitelje su predviđene zatvorske kazne do 24, odnosno 26 mjeseci. U preostala dva kandidata, Makedoniji i Crnoj Gori, kleveta i uvreda su dekriminalizirane.
"Rezultati našeg istraživanja trebali bi poslužiti kao poziv na buđenje svih zainteresiranih za slobode medija u EU", poručila je povodom izvješća izvršna direktorica organizacije IPI-a Alison Bethel McKenzie. "Postojanje i uporaba tih zastarjelih zakona o kleveti, u kombinaciji s arbitrarnom primjenom međunarodnih standarda u području slobode izražavanja od strane nacionalnih sudova, bez sumnje otvara vrata obeshrabrujućim posljedicama po medije u zemljama EU. A to je nešto zbog čega bi svi građani EU-a, ne samo novinari, trebali biti zabrinuti. Kada novinari ne mogu provoditi istrage ili slobodno kritizirati vlast, ugroženo je i pravo građana na informacije. "
Hrvatsko novinarsko društvo se zalaže za posvemašnju dekriminalizacija kaznenih djela protiv časti i ugleda; i sramoćenja i uvrede i klevete. "Ali, ako naše vlasti nikako to ne žele učiniti neka onda barem dekriminaliziraju sramoćenje i uvredu a za klevetu neka ostave odredbu iz starog KZ-a da tužitelj treba dokazati da je okrivljeni imao izričitu namjeru da kleveće"
Prema nacrtu izmjena Kaznenog zakona, hrvatska vlada je odlučila ostaviti klevetu kao kazneno djelo, uz uvredu i sramoćenje, unatoč činjenici da potonja odredba već mjesecima izaziva poprilične kontroverzne zbog pojedinih presuda protiv novinara.
Hrvatsko novinarsko društvo se zalaže za posvemašnju dekriminalizacija kaznenih djela protiv časti i ugleda; i sramoćenja i uvrede i klevete. "Ali, ako naše vlasti nikako to ne žele učiniti neka onda barem dekriminaliziraju sramoćenje i uvredu a za klevetu neka ostave odredbu iz starog KZ-a da tužitelj treba dokazati da je okrivljeni imao izričitu namjeru da kleveće", kaže predsjednik HND-a Zdenko Duka.
Odvjetnica Vesna Alaburić zalaže se, poput HND-a, za rješavanje ove tematike mimo kazneno-pravne zaštite, jer drži da brojni instrumenti građanskog prava pružaju dovoljno mogućnosti da se te vrijednosti zaštite. Ako se pak mora raspravljati o kazneno-pravnoj odgovornosti za izgovorenu i napisanu riječ, onda je za ukidanje kaznenog djela uvrede, jer smatra da nema potrebe za sankcioniranje vrijednosnih sudova u kaznenom pravu.
"Što se tiče iznošenja neistinitih činjeničnih tvrdnji, smatram da kazneni zakon treba omogućiti potpunu slobodu i bez prijetnji sankcijama rasprave o svim temama koje se ne odnose na strogu privatnost neke osobe ili pravnog subjekta, a za informacije koje se odnose na privatnost zalažem se za uspostavljanje granice po kriteriju javnog interesa. Ako postoji opravdani javni interes da se priča o nečijem osobnom obiteljskom životu, tada takva rasprava mora biti dopuštena. Ako pak ne postoji, onda se jasno ne smije dopustiti čeprkanje po nečijem osobnom životu", navodi Vesna Alaburić.
