H-Alter
Foto: Stop TTIP!/ FacebookFoto: Stop TTIP!/ Facebook"Oni koji se protive TTIP-u to više-manje rade iz neznanja. Nisu dovoljno informirani što je TTIP, što se pregovara i što se želi postići tim sporazumom", kaže nadležna osoba u Ministarstvu vanjskih poslova. Cinizam ove izjave leži u tome da se sporazum pregovara u gotovo potpunoj tajnosti između SAD-a, Europske komisije i korporacija, što će reći da se informacije kriju od civilnog društva, građana te njihovih političkih predstavnika.

"Smatram da oni koji se protive TTIP-u to više-manje rade iz neznanja. Nisu dovoljno informirani što je TTIP, što se pregovara i što se želi postići tim sporazumom. TTIP teži povećanju, a ne smanjenju standarda."

Ovo je za HTV prije koji dan izjavila Darija Sinjeri, načelnica samostalnog Sektora za trgovinsku politiku i gospodarsku multilateralu pri Ministarstva vanjskih poslova, komentirajući sve veći otpor europskih građana, civilnog društva i dijela političara prema kontroverznom sporazumu o slobodnoj trgovini između SAD-a i EU-a, najvećeg takve vrste u povijesti. Osoba koja u ime Republike Hrvatske istupa u medijima glede Hrvatska Vlada potpuno nekritički pristupa temi i zapravo reproducira stavove Europske komisije, koristeći pritom cinizam koji je obrnuto proporcionalan količini informacija s kojom građani ove zemlje raspolažu o sporazumu TTIP-a, tako je skeptičnijem dijelu europske javnosti svisoka predbacila neinformiranost. Cinizam ove izjave leži u tome da se sporazum pregovara u gotovo potpunoj tajnosti između SAD-a, Europske komisije i multinacionalnih korporacija, što će reći da se informacije kriju od civilnog društva, građana te njihovih političkih predstavnika.

U zadnjih nekoliko mjeseci, malo je koji reprezent bilo koje europske države dao ovakvu službenu izjavu o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP). Ona bi, naime, svugdje osim u Hrvatskoj bila politički neracionalna, jer su u tim zemljama birači i konzumenti medija informirani oko sadržaja ove zloslutne kratice. Tamo o tome mediji pišu, političari razgovaraju, a građani prosvjeduju s natpisom Stop TTIP!. Nakon što je još prošle godine javnost neslužbenim putevima došla do manjeg dijela pregovaračke dokumentacije, postalo je jasno kako bi ovaj bilateralni sporazum, dođe li do njegovog potpisivanja, mogao imati dramatične i dugoročne posljedice na sve građane Europske unije i samu demokraciju.

Prema poprilično osporavanim projekcijama Europske komisije, sporazum bi mogao povećati gospodarski rast EU za gotovo 120 milijardi eura godišnje, stvoriti 10 milijuna novih radnih mjesta i posljedično povećati standard građana. S druge strane, protivnici upozoravaju kako je riječ o nepopravljivom dokumentu koji će, u procesu prilagodbe propisa sa znatno liberalnijim regulama u SAD-u, zapravo uvjetovati dugoročno srozavanje standarda i regulacija EU-a po pitanju sigurnosti hrane, okoliša, zdravstva te radničkih prava, a korporacije faktički staviti na razinu demokratski odabranih predstavničkih tijela u državama članicama. Europska komisija pak intenzivno lobira u SAD-u da oni smanje regulacije tamošnjeg bankarskog sektora, uvedene nakon što su uzrokovali financijsku krizu, da bi onda bili spašavani novcima poreznih obveznika.

Nedavno je inicijativa STOP TTIP, koja okuplja brojne europske nevladine udruge i sindikate, prikupila više od milijun potpisa za zaustavljanje TTIP-a. Paralelno s time, u najbogatiijim zemljama europskog sjevera intenzivirala se polemika Dodatni skandal u hrvatskom kontekstu leži u činjenici da ni javni medijski servisi poput HTV-a, sve do prošlog tjedna nisu davali naročitog prostora ovoj temi, pa je pomalo naivno zvučala najava priloga urednice i voditeljice emisije Hrvatske uživo, koja je kazala kako se o TTIP-u malo zna u Hrvatskoji  na političkoj razini, pa se u državama poput Francuske, Njemačke, Austrije ili Nizozemske stvara sve veća fronta protiv TTIP-u. Uz tajne i netransparentne pregovore, najsporniji aspekt sporazuma su takozvane arbitražne komisije (ISDS), na kojima bi, umjesto na sudovima, korporacije bez ikakve javne kontrole vodile sporove s državama.

Ovi strahovi su u većem dijelu država članica EU-a postali javna stvar, pa su sve češći prosvjedi u Londonu, Parizu i drugim većim europskim gradovima. Ne i u Hrvatskoj. Hrvatska Vlada, kao što smo vidjeli, potpuno nekritički pristupa temi i zapravo reproducira stavove Europske komisije, koristeći pritom cinizam koji je obrnuto proporcionalan količini informacija s kojom građani ove zemlje raspolažu o sporazumu.

"Mi ne znamo tko, kad i gdje pregovara o TTIP-u. Cjelokupni postupak je u potpunosti netransparentan. Po onome što znamo, ovdje je prvenstveno riječ o snižavanju europskih standarda", kazala je Ska Keller, zastupnica Zelenih u Europskom parlamentu, na javnoj debati koja je u organizaciji zagrebačkog ureda Heinrich Böll Stiftunga i Zelene Evropske Fondacije održana u zagrebačkom kinu Grič.

"Od 751 zastupnika u Europskom parlamentu samo 13 ima pristup dokumentaciji koja se tiče TTIP-a", kazala je zastupnica Zelenih. Koliko je, s druge strane, velik utjecaj korporativnog lobija na pregovore, pokazuje statistika sastanaka s Europskom komisijom. "Od ukupno 560 sastanaka, 520 je vođeno s raznim lobistima, a samo 26 s organizacijama koje se bave temama od javnog interesa", poručio je Bernard Ivčić, predsjednik Zelene akcije.

Ivčić se osvrnuo na novu analizu mreže Friends of the Earth Europe o arbitražnim sporovima između korporacija i članica EU tijekom zadnjih 20 godina. U tom su razdoblju kompanije na arbitražnim komisijama pokrenule 127 postupaka protiv država članica. "Istraživanje je pokazalo da se tri četvrtine postupaka pokretalo protiv novih država članica. Zabrinjavajuća je činjenica da su tvrtke dobile oko 50 posto sporova. Prema nepotpunim podacima, kad se podijele ukupni odštetni zahtjevi, države su im u prosjeku trebale isplatiti oko 200 milijuna eura", kazao je Ivčić.

Bernard Ivčić, Vladimir Cvijanović i Ska Keller (Foto: H.Š.)
Bernard Ivčić, Vladimir Cvijanović i Ska Keller (Foto: H.Š.)

Korporacije bi, prema postojećem prijedlogu TTIP-a, mogle tužiti države i ako zakonskim izmjenama umanje njihov planirani profit. U praksi bi to, primjerice, moglo značiti i tužbe zbog povećanja oznake upozorenja na kutijama cigareta, kao što je bio slučaj u Urugvaju, zatim zbog promjene energetske politike ili zakonskog povećanja radničkog minimalca.

"Nove članice Unije puno su privlačnije kompanijama zbog nižih cijena rada i manje minimalne plaće. Ako troškovi života rastu, sigurno je da će država trebati zaštititi najranjivije kategorije radnika i povećati minimalnu plaću. Ako se TTIP potpiše u ovom obliku, onda je otvorena mogućnost da investitor tuži državu zbog gubitka profita", upozorila je Bojana Percan iz SSSH, te dodala da sindikati, suprotno stavu Europske komisije koja TTIP predstavlja kao zlatni standard u budućim pravilima trgovanja, smatraju kako se ovdje zapravo radi o utrci prema socijalnom dnu i umanjivanju radničkih i socijalnih prava.

Zbog svih mogućih posljedica potpisivanja ovog sporazuma o slobodnoj trgovini, na tribini je najavljeno stvaranje nevladine fronte protiv TTIP-a, koja će za cilj imati i osvješćivanje građanstva o ovim problemima.

"Hrvatska je u kontekstu sporova s kompanijama posebno ranjiva jer ne eksportira i ne bavi se investicijama u inozemstvu", kazao je Vladimir Cvijanović iz Grupe 22, podsjećajući kako je sličan diskurs o gospodarskom rastu i razvoju vladao uoči usvajanja Svjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) između Meksika, SAD-a i Kanade prije 20 godina. "Umjesto booma, desila se suprotna situacija", podsjetio je Cvijanović. Danas se TTIP pogrdno naziva i "NAFTA na steroidima", što slikovito potencira razorne razmjere mogućeg utjecaja ovog dokumenta na europsko, ali i američko društvo.

Zbog svega navedenog, početkom tjedna smo postavili pitanje svim predsjedničkim kandidatima što misle o TTIP-u. Nitko nije poslao odgovor. Jedan kolega je prije koji tjedan poslao isto Protivnici TTIP-ja upozoravaju kako je riječ o nepopravljivom dokumentu koji će uvjetovati dugoročno srozavanje standarda i regulacija EU-a po pitanju sigurnosti hrane, okoliša, zdravstva te radničkih prava, a korporacije faktički staviti na razinu demokratski odabranih predstavničkih tijela u državama članicamapitanje na adrese najvećih parlamentarnih stranki, uključujući SDP i HDZ. Odgovori su izostali, osim u slučaju ORaH-a, koji se protivi sporazumu. Ured predsjednika Ive Josipovića poslao nam je pak odgovor u kojem se naglašavaju pozitivne strane sporazuma ("konkurentnost", "gospodarski rast"), ali i činjenica da postoje određene nedoumice oko netransparentnosti i sadržaja sporazuma koje tijekom pregovora treba iskristalizirati. 

Nije, dakle, toliki problem u nedostatku pobune, koliko je problematično nepostojanje javne rasprave i potpuna nezainteresiranost najutjecajnijih medija i političara za ovu temu.

Posljedice toga mogu se vidjeti kroz rezultate peticije protiv TTIP-a: od svih zemalja članica EU, gdje je prikupljeno više od milijun potpisa, Hrvatska ima četvrti najmanji postotak. Od očekivanih 8250 građana, odazvalo se svega 791, odnosno 9 posto. Iza nas su samo Litva, Latvija i Poljska. Usporedbe radi, Slovenci su "prešišali" očekivani prag (108 posto), Nijemci gotovo za 1000 posto, prikupivši nešto manje od 700 tisuća potpisa...

U isto vrijeme, Vlada po hitnim procedurama radi na forsiranju famozne "investicijske klime". Danas će se u Saboru glasovati o izmjenama Zakona o strateškim investicijskim projektima. Zelena akcija i GONG zatražili su ukidanje ovog zakona jer će se, smatraju, njime privući špekulante, olakšati netransparentno poslovanje korporacija, na štetu javnog dobra i zaštićenih prirodnih područja.

Riječ je o jednom u nizu zakonskih rješenja koji predstavljaju zgodnu podlogu za konačno prihvaćanje radikalne dimenzije investicijske klime: TTIP-a. Ako uzmemo u obzir činjenicu da SAD žestoko lobira za što brže potpisivanje ovog sporazuma, i dosadašnje izjave ovdašnje izvršne politike, ne treba sumnjati da će Republika Hrvatska, koja preko Vlade sudjeluje u pripremi dokumenta, nastojati udovoljiti svojim strateškim američkim partnerima.

Dodatni skandal u hrvatskom kontekstu leži u činjenici da ni javni medijski servisi poput HTV-a, sve do prošlog tjedna nisu davali naročitog prostora ovoj temi, pa je pomalo naivno zvučala recentna najava priloga urednice i voditeljice emisije Hrvatska uživo, koja je kazala kako se o TTIP-u malo zna u Hrvatskoj.

Ovom prilikom treba joj, međutim, zahvaliti na probijanju leda na nacionalnoj dalekovidnici, ali i još više za emitiranu izjavu s početka teksta. Sve do toga trenutka smo znali koja je pozadina vanjske politike Republike Hrvatske. Sada pak znamo koliko duboko smo se u nju uvukli.


 

aem_copy55446.jpg

Članak je objavljen u sklopu projekta "Socijalna pravda" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija). 

Ključne riječi: europska unija, TTIP
<
Vezane vijesti