Sposobnosti koje čovjek razvija radom doista su mjerilo njegove ljudskosti, ako su te sposobnosti ljudima oko toga čovjeka potrebne. Sposobnosti ne mogu ići protiv društvene potrebe, već samo u skladu s njom, što znači da čovjek svoj rad nudi društvu, a društvo ga prima, ili ne prima.
Za pojedince koji unutar društva ne mogu osloboditi svoje potencijale jer njihove sposobnosti društvu nisu potrebne, kapitalizam postaje nehuman koncept. Sve je u redu dok su društvu potrebne sve i svakakve ljudske sposobnosti, pa preko njih društvo afirmira sve i svakakve ljude, problem nastaje kada se društvene potrebe sužavaju, pa sve više ljudi ispada iz kruga korisnih i postaju isključeni.
U svakom povijesnom trenutku društvu je potreban tek djelić svih mogućih ljudskih potencijala, zato će uvijek biti stvaralački obespravljenih pojedinaca.
Svakog dana u sklopu H-Alterovog pojmovnika donosimo jedan mikroesej iz zbirke Borisa Kuglera pod nazivom Hrvati i protuslovlja.
