Grafiti ljubavi

U više smo navrata mapirali grafite mržnje po Zagrebu i uspjeli napraviti opsežnu fotogaleriju - od Rudeša i Prečkog, do Jaruna, Trešnjevke i Trnskog – "ponuda" je (bila) velika.

"Ubi Srbina", "Srbe u Jasenovac", "This is the white man country", "Sieg Heil", uz neizostavne svastike, "Mamiću cigane" i "Mamiću Srbine" Umjetnik Neno Mikulić iz Splita lani je jednostavnom intervencijom na zgradi u Spinutu pretvorio grafit "Mrzim Židove" u "Mrzim zidove", što je izazvalo oduševljenje u kvartu. Nakon što nije dočekao reakciju nadležnih zbog antisemitskog grafita, Mikulić je odlučio da nema što i koga čekatineopterećeno krase fasade, pothodnike, tramvajske i autobusne stanice, mostove i putokaze diljem Zagreba. Postali su dio gradske memorije, suptilna naslaga krajolika i misli koja se provlači kroz svakodnevno. Gradska uprava pritom generalizira o grafitima kao estetskom pitanju, ne problematizira posebno grafite koji pozivaju na mržnju i netrpeljivost, koje se ne uklanja pravovremeno (ili uopće).

Kako smo već pisali, u izvještajima Grada Zagreba o uklanjanju grafita naglasak stavlja na to da grafiti "narušavaju izgled grada", "šire i stvaraju dojam neurednosti i zapuštenosti" - govori se općenito o svim grafitima kao estetskom pitanju. Ne problematizira se posebno grafite koji pozivaju na vjersku, rasnu, nacionalnu mržnju - ne iznosi se činjenica da su oni problematični na drugim razinama, ne estetskoj.

Kako gradske vlasti u Zagrebu, ali i u drugim gradovima zemlje, ne uzimaju stvar u svoje ruke, a mržnja se širi iz samih institucija koje bi mržnju trebale suzbijati, sve je više građana koji preuzimaju inicijativu po ovom pitanju. Diljem svijeta postoje ljudi koji ostavljaju drugačiji trag na svakodnevicu - malim intervencijama čiji značaj ne treba umanjivati.

Talijanski ulični umjetnik Cibo tako grafite mržnje pretvara u crteže hrane - talijanska kultura hrane za njega je izvor ponosa, dok su "rasističke podjele i mržnja izvor sramote".

Irmela Schramm, umirovljenica iz Berlina, više od trideset godina hoda Berlinom sa svojom "anti-nazi" vrećicom u kojoj drži crveni sprej, sredstvo za uklanjanje boje i strugač. Kada vidi svastiku ili neko drugo obilježje mržnje na ulici, zastaje i pretvara ga u veliko lijepo crveno srce. Jedno po jedno srce – sad ih je već pun Berlin.

Ljubav se godinama širi i gradovima naše regije, iako možda ne nalazi svoje mjesto pod svjetlima reflektora jer se ne može pretočiti u političke poene onih koji računaju na strah i podjele. Vrijedno je i bitno mapirati grafite ljubavi na našim ulicama.Irmela Schramm, umirovljenica iz Berlina, više od trideset godina hoda Berlinom sa svojom "anti-nazi" vrećicom u kojoj drži crveni sprej, sredstvo za uklanjanje boje i strugač. Kada vidi svastiku ili neko drugo obilježje mržnje na ulici, zastaje i pretvara ga u veliko lijepo crveno srce

Početkom ove godine Jure Zubčić iz Zadra sprejom je na fasadi zgrade zadarskog vijeća mjesnog odbora na Stanovima ispravio grafit "Ubi Srbina" dodavši slovo "lj" ispred "ubi".

"Ne doživljavam to kao nešto veliko, to je samo minuta posla. Jedna potpuno normalna reakcija. Tužno je uopće da su ovakve stvari vijest, jer to znači da nam je to potrebno. Ovakve stvari trebaju biti naša svakodnevica, da svatko u svom susjedstvu kaže 'dosta je bilo govora mržnje'. Ne trebamo se vraćati u daleku prošlost, ali govor mržnje pokrene lavinu jako loših stvari i jednostavno ne treba posebno naglašavati što sve može prouzročiti", komentirao je svoju akciju Zubčić u razgovoru za Al Jazeeru.

Protiv njega je tada podnesena anonimna kaznena prijava zbog uništavanja tuđe imovine, ali Zubčić je isticao kako ga, prijavi unatoč, raduje što je reakcija njegovih sugrađana, a i ljudi izvan Zadra uglavnom bila jako pozitivna.

Poziva na ljubljenje Srbina na hrvatskim je ulicama bilo i prije – 2013. godine jedna je Splićanka crvenim lakom za nokte prepravila natpis "Ubi Početkom ove godine Jure Zubčić iz Zadra sprejom je na fasadi zgrade zadarskog vijeća mjesnog odbora na Stanovima ispravio grafit "Ubi Srbina" dodavši slovo "lj" ispred "ubi"Srbina" u "Poljubi Srbina". Fotografiju njenog pothvata većina je ljudi na Facebooku hvalila i zazivala češće intervencije ovog tipa.

Iste je godine u Beogradu na Studentskom trgu ćirilicom ispisan grafit "Srbi i Hrvati braća", iznad kojega je netko još nacrtao malo srce i sitnim slovima dopisao "Ja volim svog Hrvoja".

Jedan od prodavača uličnih knjiga u centru Beograda na tadašnje pitanje novinara što misli o grafitu, rekao je da je "došlo vreme da se i takvi grafiti mogu ispisivati u glavnom gradu Srbije". Iako je grafit na kraju precrtan, spomen na njega stoji i danas – urezao se u memoriju ljudi.

Umjetnik Neno Mikulić iz Splita lani je jednostavnom intervencijom na zgradi u Spinutu pretvorio grafit "Mrzin židove" u "Mrzin zidove", što je Iste je godine u Beogradu na Studentskom trgu ćirilicom ispisan grafit "Srbi i Hrvati braća", iznad kojega je netko još nacrtao malo srce i sitnim slovima dopisao "Ja volim svog Hrvoja"izazvalo oduševljenje u kvartu. Nakon što nije dočekao reakciju nadležnih zbog antisemitskog grafita, Mikulić je odlučio da nema što i koga čekati.

U duhu ove posljednje intervencije, možemo zaključiti da valja mrziti zidove, izuzev onih s kojih se šalju poruke ljubavi, solidarnosti i zajedništva.  O izboru između straha i ljubavi lijepo je objašnjavao američki stand-up komičar Bill Hicks, podsjećajući nas da je život poput vožnje u zabavnom parku: gore-dolje, lijevo-desno, usponi i padovi, jarke boje, buka.

 "Ne brinite se, ne bojte se, sjetite se - ovo je samo vožnja. Strah nam kaže: kupite veće brave, više oružja, stavite kamere u dvorišta, zatvorite se. Ljubav kaže: gledajmo se svi kao jedno", govorio je Hicks.

Ovaj je tekst objavljen u sklopu projekta "Razgovarajmo o ratu da bismo živjeli u miru" koji je dio projekta "Aktivizam civilnog sektora za pomirenje u regionu bivše Jugoslavije - podrška REKOM-u" sufinanciranog sredstvima Europske unije.