Članci tagirani sa: pomirenje stranica 1 od 2

Škorin oksimoron

skoro_dp.jpg
Nije nikakav problem niti bi trebalo ikomu biti osobito zanimljivo to kako čelnik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro, lakonotni glazbenik naprasno presvučen u tzv. mainstream političara uzastopnog luzera - pače ideologa krupnih ambicija bez pokrića - izvješćuje FB voajere o tomu da nedjeljom ide na misu. Idu i mnogi drugi - koji vjeruju da bog postoji i da se on, jedini-jedincati pravi, zove Isus Krist u dogmom armiranom svetom trojstvu s Ocem i Duhom Svetim - pa što onda?

Kome treba pomirba?

ytb-prtsc
Četvrt stoljeća i/ili vijeka nakon Oluje, netom održani izbori, predsjednik nesklon namjernom raspirivanju podjela po etničkoj liniji, premijer koji zna da je EU počela kao projekt pomirbe, izlazak iz pandemije koja nas je tjednima držala za gušu kada je sve stalo, a propusnica je trebala da odete do susjednog mjesta. Sve je to smisleno, no tek ćemo saznati što je izvuklo pomirbu van, iz naftalina, na čisti zrak. Zapravo i na vazduh, jer ako ne može vazduh, onda ne može ni pomirba.

Pomirenje ili srodne budalaštine

oluja_2020_ytb_prtsc.jpg
Kad se politika nađe u stisci, jer ne zna, ne želi ili zbog bruxelleskih direktiva ne smije skinuti svojim stanovnicima neokolonijalne negve jeftine radne snage na minimumu za preživljavanje i mase potrošača bofla iz zapadnog uvoza - a RH politika je u toj stisci od tzv. samostalnosti - zločesto se sjeti demona davno propalih ideologija, prekraja izmišljene mitove, eskulpira avetinje daljnje i bliže povijesti i maltretira publikum tim i srodnim budalaštinama.

Grafiti ljubavi

Foto: Jure Zubčić Facebook
Bitno je mapirati i intervencije građana koji ostavljaju ljepši trag na svakodnevicu.

Pomirenja neće biti

Foto: Pixabay
Jedno je normalizacija odnosa, a drugo pomirenje. Pomirenje nastupa kad nam rat postane mrzak, ali ono pravo ogađen, kad nas ne bude stah pričati kako smo loši bili jedni prema drugima, krali od susjeda, šutili kada ih se deložiralo, okretali glavu, brzo se prebacili iz Partije u Partiju 2.0, dijelova vlastite prošlosti se odrekli, u Crkvi pragmatično krstili, zastavama novim na svadbama mahali. Sad smo samo taoci, suradnici sustava svaki put kada kažemo nadnevak, a ne datum, kada pristajemo na nametnute rituale, novogovor, lažne svetinje i kriminalce na vlasti i blizu nje, kad smo fini i kulturni prema lažima o Jasenovcu i dječjim prihvatilištima u Sisku.

Ne želimo živjeti vaš rat!

Foto: The Sociological Cinema
Osobno sam imala veliku sreću uključiti se u mnoge projekte koji se bave mirovnjačkim aktivizmom, ratnim i poratnim temama. Ti projekti i ti ljudi, o kojima nikada nećete čuti u medijima, pokreću mlade glave da samostalno i kritički promišljaju o tome što se dogodilo. Mi samo želimo živjeti normalan život, ne gledajući tuđu nacionalnost, religiju, spol… Samo želimo živjeti mir. A na miru se mora raditi. Smatram kako više nemamo mogućnost djelovati ili ne. To su imale prijašnje generacije te njihovo (ne)djelovanje mi danas živimo. Ne postoje više mogućnosti, postoje samo odgovornosti.

Možemo drugačije, zajedno

Foto: Film Zar nije bolje ovako
Unatoč sudjelovanju članova obitelji u ratu, na mene nikad nije prenesen duh i teret mržnje. To mi je omogućilo da kroz odrastanje ne gledam ičiju nacionalnost niti vjeru, pa čak ni kad bih htio, ne bi znao razlike. Pitanje je kakva bih ja danas bio osoba da se nisam uključio u aktivizam mladih u regiji.

"Nacionalne manjine nisu krive za vaše greške i propuste"

Foto: ytb-prtsc
Inicijativa mladih za ljudska prava poziva predsjednicu i premijera, saborske zastupnike iz vladajućeg i opozicijskog političkog spektra da se ujedine u zaštiti i promociji ljudskih prava, a ne u prozivkama onih koji ukazuju na mržnju i nasilje. "Pozivamo ih da prestanu trošiti javni novac na sponzoriranje komemoracija i koncerata koji promoviraju mržnju, zločine i zločinačke režime, da uklone ustaška znakovlja i simbole ustaške i fašističke ideologije, da se konačno udruže u zaustavljanju netrpeljivosti i mržnje koja vlada u našem društvu", poručuju iz YIHR-a.

In memoriam Milan Levar (28. 8. 2000. - 28. 8. 2019.)

levar_2.jpg
Danas ulazimo u dvadesetu godišnjicu "ustrajnih nastojanja" policije i državnog odvjetništva da otkriju tko je u Gospiću 28. kolovoza 2000. godine paklenom napravom ubio Milana Levara, oficira HV-a, beskompromisnog ljudsko-pravnog aktivista i informatora Haaškog suda, čovjeka čiji su osjećaj dužnosti i poimanje ratnog prava bitno odstupali od onih koji su bili i ostali najdublje uvriježeni u Hrvatskoj vojsci, politici i policiji. Levarova sudbina usporediva je s onom Josipa Reihl-Kira. Kir je želio spriječiti zlo, a Levar ga je želio liječiti. Obojica su bili ljudi u hrvatskim uniformama, obojica su se suprotstavili dominantnoj politici, obojica su ubijeni.

Prostori (ne)slobode

Foto: Pixabay
Zakon je jasan i kada je nepravedan. Pozivanje na "naše" je nejasno i kada je pravedno.