Za razliku od vlada regije, građani okupljeni u ekološke udruge i građanske inicijative složni su u ocjeni da se rijeke ne smiju promatrati kao isključivo energetski resurs.
Rijeke nam najjasnije pokazuju kako se ekosustavi u regiji ne mogu promatrati odvojeno, a zbog snažnih pritisaka krupnog kapitala na prirodne resurse, građani susjednih zemalja sve više shvaćaju da se moraju umrežavati i zajednički djelovati
"Potpuno smo ignorirani i dovedeni pred zid. Hrvatska Vlada i sva resorna ministarstva uopće nas nisu kontaktirali niti su na bilo koji način odgovorili na naše upite upućene još prije tri mjeseca. To pokazuje ignorantski odnos onih koji bi navodno trebali služiti građanima. Njihova šutnja pokazuje i to da nemaju pravih argumenata te da smo s pravom zabrinuti po pitanju ovoga projekta", ističe Markica Vuica iz Građanske inicijative Spasimo dolinu Neretve, koju su pokrenuli stanovnici doline zbog straha od posljedica gradnje tri nove hidroelektrane na gornjem toku rijeke koji planira Republika Srpska.
S projektom Gornji horizonti nastavlja se realizacija projekata zamišljenih u šezdesetim godinama u bivšoj Jugoslaviji koje ostaju kao gotovo jedina razvojna "vizija" regije. U Hrvatskoj je tako sagrađena Hidroelektrana Lešće, pokušava se progurati projekt HE Ombla začet još 1964. godine, kao i HE Kosinj, a iz istoga doba potječe i projekt HE Dubrovnik 2 za koji su Republika Srpska i Hrvatska nedavno potpisale sporazum. Navalu velikih infrastrukturnih projekata nije usporila ni znatna promjena klimatskih uvjeta u posljednjim desetljećima, iako su ovoljetne suše donijele znatno smanjenje proizvodnje električne energije iz hidroelektrana u cijeloj regiji.
gisdn.jpg
Rijeka Neretva, koja protječe kroz oba entiteta BiH i ulijeva se u more u Hrvatskoj, uhvaćena je u političke igre između vlasti u dva BiH entiteta i Hrvatske koje smo opisali u prošlotjednom tekstu. Stanovnici uz donji tok rijeke u Hrvatskoj izgubili su povjerenje u sve političke stranke u zemlji te najavili da su spremni pribjeći metodama građanskog neposluha. Oni već osjećaju posljedice zaslanjenja rijeke, koje će se daljnjim usmjeravanjem vode iz gornjeg toka rijeke u Trebišnjicu još pogoršati u donjem toku. "Sva mjerenja pokazuju da vodeni klin slane vode prodire u dolinu Neretve ne samo do Metkovića, nego i do Mostara. Lokalni neretvanski ribari sve do Metkovića, a i dalje, do Čapljine u BiH, love morsku ribu i lignje, što upućuje na sve veću zaslanjenost Neretve. Salinitet je očit i na svim izvorima koji se nalaze u samoj dolini i na svim bušotinama iz kojih se crpi voda za zalijevanje, a najviše na kanalima koji su glavni izvor vode za zalijevanje", opisuje Vuica.
Povećani salinitet uzrokuje da se na mnogim parcelama suše nasadi, ili su u lošem stanju, što se očituje na prinosima. Predstavnici Hrvatskih voda tvrde da zaslanjenje nema veze s Gornjim horizontima, nego da je posljedica podizanja razine mora i produbljenog korita Neretve. "To su zasigurno važni uzročnici, ali ako njima pridodamo manjak slatke vode, posljedice po dolinu Neretve, postaju sve pogubnije. Izgradnja još tri hidroelektrane Neretvu će ostaviti bez dostatnih količina slatke vode. Mnogi tvrde da rijeka izgradnjom dosadašnje faze Gornjih horizonata gubi četiri milijarde kubika vode godišnje, a završetkom cijelog projekta gubit će još dvije milijarde. Naime, Gornji horizonti će oduzimati Neretvi ne samo onu vodu koja joj prirodno pripada preko Trebišnjice i Popova polja, a čiji dio od 1965. odlazi tunelom od Trebinja u HE Dubrovnik, nego i oko petnaest kubičnih metara u sekundi koja je Neretvi pripadala preko Bunice kod Mostara i Bregave kod Čapljine. Ta će ukradena voda sada nakon niza energetskih postrojenja završavati dvostrukim tunelom u HE Dubrovnik 2 kod Plata, a potom u moru gdje će u biti nastati novo 'ušće Neretve'", opisuje Vuica.
Međutim, posljedice se neće osjećati samo u Hrvatskoj već i u Federaciji BiH. Osobito je ugroženo Hutovo blato, park prirode koji je uvršten i na Ramsarsku listu međunarodno važnim očvarnih područja, a koje je prošle godine već pretrpjelo pravu katastrofu uzrokovanu podmetnutim požarima. Tamo će se osjetiti znatno manji dotok vode tijekom većeg dijela godine. "Ove činjenice ne pokušavaju sakriti ni autori Studije utjecaja na okoliš HE Dabar, ali pri tome navode da se mogu napraviti neki geotehnički zahvati koji bi ublažili ove posljedice. S obzirom da sam prilično detaljno prostudirao projektnu dokumentaciju, smatram da su to samo bajke kojima se želi 'ušminkati' projekt i dobiti potpora u susjednom entitetu", kaže Amir Variščić iz udruge Zeleni Neretva iz Konjica.
Navalu velikih infrastrukturnih projekata nije usporila ni znatna promjena klimatskih uvjeta, iako su ovoljetne suše donijele znatno smanjenje proizvodnje električne energije iz hidroelektrana u cijeloj regiji
Nakon što je u RS odobrena Studija utjecaja na okoliš HE Dabar, jedne od hidroelektrana u sustavu Gornji horizonti, Federalno ministarstvo okoliša i turizma pokrenulo je u rujnu upravni spor jer Studija nema poglavlje s procjenom utjecaja na okoliš u FBiH. "Sumnjam u iskrenost namjera Ministarstva da se zaštiti rijeka Neretva. Svjež primjer je izgradnja hidroelektrane Ulog na gornjem toku Neretve. Situacija je veoma slična, projekt će se realizirati u jednom entitetu, a negativne posljedice se održavaju u drugom (FBiH). U ovom slučaju se postrojenje elektrane nalazi samo stotinjak metara uzvodno od entitetske linije, ali u Studiji utjecaja na okoliš nema niti jedne riječi o nizvodnim utjecajima, iako se radi o vrsti hidroelektrane s vršnim režimom rada i posljedičnim svakodnevnim drastičnim oscilacijama nizvodnog toka", komentirao je Variščić. On procjenjuje da je problem Gornjih horizonata mnogo jače odjeknuo u javnosti, pa je nadležno ministarstvo u FBiH pokrenulo tužbu "da bi se stekao dojam da nešto rade po pitanju zaštite interesa FBiH".
Međutim, Hrvatska igra aktivniju ulogu od pasivnog promatranja u ovoj priči, ali ne onakvu kakvu bi građani željeli. Početkom mjeseca potpisan je "memorandum o razumijevanju" između Hrvatske elektroprivrede i Elektroprivrede Republike Srpske. Memorandumom se iskazuje namjera suradnje u projektu izgradnje druge faze hidroelektrane Dubrovnik. Građanska inicijativa ocijenila je da je riječ o davanju suglasnosti za nastavak druge faze projekta Gornji horizonti, o trgovini Dubrovnikom 2 za Gornje horizonte.
"HE Dubrovnik 2, HE Dabar i projekt Gornji horizonti mogu se promatrati kao sistem spojenih posuda, jer bi upravo voda koja je uskraćena delti Neretve mogla proizvoditi električnu energiju u HE Dubrovnik 2. Tu se očito vidi utjecaj Hrvatske elektroprivrede na ovakvu trgovinu, dok je vlastima Republike Srpske u interesu da Hrvatska ne pokrene pitanje primjene ESPOO konvencije", ocjenjuje Miodrag Dakić iz Centra za životnu sredinu iz Banja Luke. Iz te su udruge već ranije upozoravali kako RS krši ESPOO konvenciju (Konvencija o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica), primjerice u slučaju gradnje hidroelektrane na rijeci Drini kada nije konzultirana Crna Gora.
Amir Varešić: "Sumnjam u iskrenost namjera Ministarstva da se zaštiti rijeka Neretva. Svjež primjer je izgradnja hidroelektrane Ulog na gornjem toku Neretve"
"Upozorili smo na kršenje Konvencije, ali to je potvrdila i Vlada Crne Gore, a nadamo se i da će Vlada Hrvatske poslati službeno pismo u vezi projekta Gornji horizonti i mogućeg utjecaja na deltu Neretve. Neobjašnjivo je da se ovo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS već duže od mjesec dana nije javno oglasilo povodom ozbiljnih primjedbi na račun vlasti u Republici Srpskoj, koje su dolazile iz Crne Gore, Hrvatske, Federacije BiH, te građana i udruga. To pokazuje da institucije Republike Srpske sistemski zanemaruju pitanja životne sredine, što pokazuju i procedure procjene utjecaja na okoliš koje se provode u posljednje vrijeme. Na internet stranici nadležnog Ministarstva nema informacije o javnim raspravama o procjenama utjecaja na okoliš, a nisu obaviještene države u okruženju i nivoi vlasti u BiH koji bi morali biti uključeni u taj proces. To pokazuje da postoji strah od mogućih pitanja i komentara koje bi dobile nadležne institucije, s obzirom da su studije utjecaja na okoliš uglavnom vrlo loše kvalitete", ističe Dakić.
Studiju utjecaja na okoliš u RS, kao i u Hrvatskoj, plaća investitor i bira tvrtku koja će izraditi studiju. Taj pristup se u mnogim zemljama pokazao kao pogrešan, jer investitor ima mogućnost direktnog utjecaja na tvrtku koja radi studiju, s obzirom da ta tvrtka financijski ovisi od investitora.
"Kao rezultat imamo studije koje u pravilu umanjuju moguće negativne efekte projekata, a nerealno opravdavaju potrebu za relizacijom projekta. Uz to, proces javne rasprave je potpuno obesmišljen, jer nitko nema obavezu dostavljati odgovore na komentare i primjedbe koje se u tijeku javne rasprave dostavljaju tvrtki koja radi studiju. U nedavno usvojenim izmjenama Zakona o zaštiti životne sredine izmijenjena je odredba da je ministarstvo zaduženo za provođenje javne rasprave. Na ovaj način je javna rasprava o studiji utjecaja na okoliš postala čista forma, samo jedna procedura koja investitoru ne predstavlja nikakav problem i u kojoj nije moguće utjecati na smanjenje utjecaja na okoliš na najmanju moguću mjeru", komentirao je Dakić.
Za razliku od Hrvatske, elektroprivrede u BiH izvoze električnu energiju, što znači da trenutno ne postoji pritisak da se osiguraju novi izvori električne energije za domaću potrošnju. U Republici Srpskoj, ali i u ostatku BiH velik je pritisak na vodne resurse zbog izvoza hidroenergije.
markica_vuica.jpg
"Vlasti u BiH uglavnom vrednuju ovaj izuzetno važan resurs isključivo s energetskog aspekta, dok drugi aspekti korištenja voda i značaja za zajednice koje o njima zavise uglavnom izostaju. Najveći dio planova za nove proizvodne kapacitete podrazumijeva da će ta električna energija biti namijenjena izvozu, a to pokazuje i činjenica da se većina tih projekata daje u koncesije, s mogućnošću da koncesionar odlučuje na kojem tržištu će prodavati proizvedenu električnu energiju", kaže Dakić.
O zaštiti doline Neretve u hrvatskom dijelu, što bi dalo više argumenata za utjecaj na apetite zbog proizvodnje hidroenergije, govori se već godinama. Godine 2007. pokrenut je, a zatim naglo prekinut, javni uvid u Prijedlog proglašenja Neretve Parkom prirode.
"Putem medija, a najvjerojatnije na poticaj 'lovaca u mutnom' kojima ne odgovara sređena situacija u dolini Neretve, plasirane su neistine kako park prirode podrazumijeva ekološku poljoprivrednu proizvodnju, što nije istina. Dok se god kod lokalnog stanovništva ne otklone ovi strahovi, nema smisla miješati borbu protiv Gornjih horizonata s onom za park prirode. Sada nam treba jedinstvo kako bismo barem nakratko zaustavili ovaj projekt, a onda ćemo vidjeti koje bi mjere najbolje pomogle u očuvanju doline i njenih ljepota. Uostalom, ako se završe Gornji horizonti, postat će bespredmetno razgovarati o parku prirode", naglasio je Vuica.
Upravo bi voda koja je uskraćena delti Neretve mogla proizvoditi električnu energiju u HE Dubrovnik 2. Tu se očito vidi utjecaj Hrvatske elektroprivrede na ovakvu trgovinu
Neretva je rijeka duga 225 km, koja svojim najvećim dijelom protiče kroz Bosnu i Hercegovinu, ali manjim dijelom i kroz Hrvatsku. Rijeke nam tako najjasnije pokazuju kako se ekosustavi u regiji ne mogu promatrati odvojeno, a s obzirom da se većina zemalja suočava sa snažnim pritiscima krupnog kapitala na prirodne resurse, građani iz susjednih zemalja sve više shvaćaju da se moraju umrežavati i zajednički djelovati.
Određena suradnja između organizacija iz Federacije BiH i Hrvatske oko pitanja Gornjih horizonata postoji još od 2006. godine. "Tek je u posljednje vrijeme suradnja intenzivnija i daje rezultate. Ono što je dobro jest i suradnja s organizacijama iz RS, koja se događa tijekom posljednjih nekoliko mjeseci", kaže Variščić.
Do sada je bilo više pokušaja da se pokrenu regionalne mreže za zaštitu okoliša, ali su ti pokušaji ostali bez nekog uspjeha, ili je suradnja ostvarena na nekoj specifičnoj temi. "Vjerujem da će ovakvi prekogranični projekti, koji mogu imati velike negativne posljedice po okoliš i lokalne zajednice, uvjetno rečeno natjerati nevladine organizacije na kvalitetniju suradnju. Suradnja civilnog društva u regiji na pitanjima okoliša je imperativ svima onima koji razumiju kompleksnost i zahtjevnost borbe protiv onih koji životnu sredinu vide jedino kao izvor bogaćenja ili jednostavno ne razumiju dugoročne posljedice aktivnosti koje provode", ističe Dakić.
