"Ne znam zašto nam je trebalo toliko dugo da dođemo ovamo, ali sigurno ćemo se vratiti", riječi su koje je vidno raspoloženi Brian Fallon, frontman The Gaslight Anthema uputio ispunjenom Velikom pogonu zagrebačke Tvornice u nedjelju, 9. studenog. A došli su nakon osam godina postojanja i pet albuma na praktički najistočniju točku europske turneje (kažem praktički, jer Beč, meridijanima unatoč, u našim glavama nikad zapravo nije bio istok) kojom predstavljaju posljednje, ovoljetno izdanje pod nazivom "Get Hurt".
S rockerima iz New Brunswicka u New Jerseyju nastupaju – pa tako i na zagrebačkom koncertu – čak dvije predgrupe, što je nedjeljnu večer ispunilo s ukupno gotovo četiri sata svirke.
Prvi su se, u zakazanih 19.30, na bini pojavili Bayside, četverac iz Queensa i u pola sata predstavili se pred još uvijek malobrojnom publikom. A među njima je bilo i nešto njih koji su upoznati s radom punk-rockera koji su u četrnaest godina postojanja – iako je iz te prve postave danas tu samo frontman Anthony Raneri – izdali šest albuma.
Nakon njih, nakon kratke pauze i točno prema rasporedu, na sceni su se pojavili nešto blaži Deer Tick još jedan bend s američke Istočne obale, konkretnije Providencea u državi Rhode Island.
Rockerima s povremenim alt-country i folky prizvukom – kao drugoj grupi te večeri – pripalo je nešto više vremena, četrdeset minuta. Također s prilično staža – u deset godina objavili su pet albuma, upravo suprotno od svog imena (koje bih, usput rečeno, lakše mogla zamisliti kod nekog žestokog HC ili metal benda) nisu uopće bili dosadni poput krpelja, a svoj su nastup dodatno začinili i "specijalnom koreografijom", više nepotrebnom nego provokativnom, ako se mene pita (jednostavno zato što odvlači pažnju s bitnog, tj. muzike).
Uglavnom, nastupom ovih dvaju bendova, kao i trajanjem nastupa glavnih izvođača, može se reći da je publika dobila "good value for money", iako većina to nije iskoristila.
A ni njima nije bilo mrsko posjetiti Zagreb, dapače, u više su navrata izrazili sreću što su ih Gaslighti poveli na turneju, neki od nas pomislili su čak kako im to stoji zapisano kao ugovorna obaveza.
U 21.30 na sceni su se pojavili The Gaslight Anthem i Brian Fallon nam je odmah objasnio kako stoje stvari: oni sviraju više nego većina drugih izvođača, ali ne gube vrijeme na izlaske sa scene i vraćanje na nju. Dakle, biseva nema.
Tako je i bilo. Vrlo brzo, na drugu stvar, "The '59 Sound" s njihova istoimenog, drugog albuma, kojim su i zadobili širu pozornost i koji je nerijetko proglašavan njihovim najboljim djelom, zapalili su publiku i fešta nije prestala do kraja. A kraj je uslijedio nakon gotovo dva sata.
Set-listom je dominirao recentni album "Get Hurt", no bili su zastupljeni i prethodnih četiri. (Na moju žalost, meni omiljenu "Here's Looking At You, Kid", koja u naslovu krije filmsku referencu, što nije izolirani slučaj s ovim bendom, nismo čuli.)
Nizanje pjesama povremeno prekine tek Fallonovo obraćanje publici i duhovite opaske – iako neke šale, one s referencama na New Jersey i lokalpatriotskim bockanjem stanovnika Queensa, odnosno New Yorka, ruku na srce, većini nas u Hrvatskoj ne znače baš mnogo. Osim smještanja u kontekst tzv. Jersey Shore zvuka, što, doduše, većini u Hrvatskoj znači još manje, otprilike koliko iznimno obaviještenom Amerikancu znači pojam "dalmatinske muzike" (prosječan će vjerojatnije reći: Croatia? What?, a na tragu toga je, prilično sigurno, i odgovor na ono Fallonovo pitanje, što im je toliko trebalo).
Da se The Gaslight Anthem i Bruce Springsteen, apostrofirani predstavnik gore navedene struje, vole, nije nikakva tajna, iako će oni među svojim uzorima navesti i brojne druge, punk i rock utjecaje. Ako je uopće potrebno trpati ih u žanr – najbolje je reći da se radi o rock bendu. A po sadržaju Fallonove bilježnice moglo bi se reći da je to bend za frajere u trenucima emocionalne ranjenosti/ranjivosti, što, naravno, nikako ne znači da se s pjesmama ne mogu identificirati i cure.
Pokazala je to i večer u Tvornici – dvosatnu predstavu punokrvne rockerske svirke benda koji nas je posjetio u trenutku kad je već etabliran, ali ne i "potrošen" sve vrijeme pratilo je grleno zborno pjevanje.
Inače, koncert je odrađen sa "zamjenskim" basistom jer je Alex Levine bio spriječen nastupiti na početku ove europske turneje. To što se to nije ni primijetilo također nešto govori o kvaliteti ovog benda.
